Šta bih mogao danas da radim?
Šta uopšte rade ljudi kad ustanu u sedam ujutru? Još ni prodavnice nisu počele da rade.
Jutarnja kafa.
Da li je to zdravo?
Hm, mislim da nije. Prosuo sam je u slivnik.
Muka mi je. Trebao bih nešto da pojedem, ali mi je muka na samu pomisao na hranu.
Šta da radim, šta da radim?
Jutarnja fiskultura?
Može, nije loša ideja. To je definitivno zdravo.
Osim ako se ne povredim, uganem članak, sjebem mišić ili mi otkaže srčka, tada definitivno nije zdravo.
Muzika? Uz muziku se bolje vežba. Ali šta? Treba mi nešto brzo.
Hm, uz Edith Piaf ne mogu da vežbam. Anthony and the Johnsons – i to je sporo. La Lupe – jok. Mireille Mathieu – ne.
E jebo kompjuter u kome nema muzike za vežbanje. A muzika za vežbanje mu dođe nešto slično muzici za ples.
Ples?
Da li ljudi još uvek plešu? Stiskavac?
Nemam s kim da plešem. Nemam partnera.
Ali zato, kada dođe trenutak da želim da se ubijem, ne bih mogao da izaberem koliko muzike imam koja je savršena za tu prigodu. Tužni sporaći.
Ali, kad bih želeo da biram, ubio bih se u nedelju uz Gloomy Sunday.
Živeli klišei. Moj život i jeste kliše. HIV pozitivni feminizirani peder. Hodajući kliše.
Samo bih se teško odlučio između Gloomy Sunday od Billie Holiday i Gloomy Sunday od Diamande Galas.
Idem u šetnju, kad već nemam muziku za vežbanje, ali šta da obučem?
Šta uopšte ljudi oblače kad idu da se šetaju u osam ujutru? Ako se za večernji izlazak posebno oblačim i šminkam, šta li se radi za jutarnji izlazak?!
Da pogledam kroz prozor.
Hm, baka sa sve papilotnama ide u prodavnicu.
Nemam papilotne.
Neočešljani gospodin čeka autobus.
Klinci naduveni od spavanja idu u školu.
Zašto sam uopšte ustao ovako rano? Da se vratim u krevet?
Dobra ideja.
Idem još da spavam. Makar do jedan.
...
Tri poslepodne.
Preterao sam.
Ali ja stvarno volim da spavam. Zbog snova. Snovi su jedina stvar koja me raduje ovih dana.
Ali se ne sećam šta sam sanjao.
Sigurno nešto zanimljivo i jako uzbudljivo.
Još uvek mi je muka od same pomisli na hranu. Moram da popijem kafu, nema veze što je nezdrava, jedino tako mogu normalno da funkcionišem.
U stanu je nered. Mogao bih da ga sredim.
Žedan sam.
Voda.
Nije zdravo piti vodu na prazan stomak. To ubija apetit.
Zajebi te savete o zdravom životu. Smaraju.
Ispala mi je čaša na pod.
Naravno da se razbila.
Isekao sam se.
Mnogo sam smotan. Počeo sam da sisam prst.
Osetio sam ukus HIV pozitivne krvi u ustima.
Izvukao sam prst.
Nasmejao sam se, vreme je za filmsku scenu.
Počeo sam da vrištim.
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, zaraziću seeeeeee. Sisao sam prst bez zaštite. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
Bio je odličan trenutak da počnem panično da trčim kroz stan i vrištim sa visoko podignutim prstom iz koga lije krv. Dobra fora, ali nemam publiku.
Stavljam flaster.
Sad mogu da sisam prst. Zaštićen je.
Sisanje.
Baš mi se tuca.
Mogao bih malo na chat, makar da se ogrebem za neko cyber drkanje.
Connecting.
Starting Java Applet.
Choose Username.
HIVpozitivan.
S ovim nickom me niko neće kliknuti. Mada, ko zna.
Click.
Šta ćeš ovde?! Idi i crkni negde drugde.
...
Disconnecting.
...
Loše mi je, mislim da ću povratiti.
...
Čaj. Čaj je kao zdrav i ima više kofeina nego kafa.
Nana. Baš lepo miriše.
Pijem vruć čaj na preko 30 stepeni. Mislim da nisam normalan.
Dosadno mi je. Šta da radim?
Zašto me niko ne zove telefonom?
Mogao bih da proverim mail.
Inbox 0 messages
Bulk (340)
Zašto mi niko ne piše, osim Džesike koja mi predlaže da povećam kurac?
Mogao bih opet da gledam Queer As Folk. To su moji drugari. Previše sam se vezao za njih. To nije normalno, oni su ipak likovi iz serije.
Zabavni su i dozvoljavaju mi da maštam da ću i ja kao Ben da nađem frajera kome ne smeta moj HIV status.
...
Hm, mogao bih na spavanje. Kasno je.
Mogao bih sutra da ustanem ranije. Da sredim stan. Kao da je pala bomba.
Naviću sat u sedam.
Sutra je novi dan.