(Dnevničke bilješke, 2. dio)
NATO snage su iz zraka, s podmornica, i sa brodova danas počele bombardiranje ciljeva u SR Jugoslaviji. Napad je počeo u 7 navečer, a prvi val bombardiranja trajao je dva sata. Pogođeno je oko 20 ciljeva: Policijska akademija u Novom Sadu, aerodromi u Batajnici i Danilovgradu (Crna Gora), nekoliko kasarni oko Prištine, te neke oko Niša, kao i pogoni Crvene zastave u Kragujevcu. Drugi je val počeo oko ponoći i još traje (sada je 00.45). Jugoslavija je proglasila ratno stanje. Prošle je noći uhapšen Veran Matić, i zatvoren B92. Sad emitiraju samo državne agencije i stanice. Novinarima iz zemalja koje su članice NATO (uključujući i BBC-u) je omogućeno da se javljaju telefonom, ali ne i slikom. Dosad je u policiju privedeno 25 novinara, a jedan je i premlaćen. Zbog svega toga, ima malo slikovnih izvještaja, ali je potpuno jasno da je napad bio vrlo snažan.
Istodobno, televizija i radio ovdje objavljuju rasprave, iz kojih proizlazi da se većina javnosti u Britaniji protivi tom napadu. Tony Benn nastupa na svim programima, i najveći je kritičar ovog rata. On tvrdi da je prekršena Povelja UN, da je NATO postao instrument američkog imperijalizma, da je ovo agresija na suverenu zemlju, i da se sve to događa zato što je Herr Genscher razbio Jugoslaviju, koja je (a posebno Srbija) bila saveznik Britanije i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. Najveći zagovornici rata su liberalni demokrati. Menzes Campbell je izraziti podržavatelj bombardiranja.
Srbi govore preko Milisava Pajića, koji se veselio kad je javljeno da je jedan američki avion oboren. Rekao je: „Nadam se da će toga biti još, jer mi ćemo braniti svoju zemlju protiv ove agresije". Nitko ne može reći što će se, zapravo, dogoditi ustraje li Milošević u toj obrani, i bude li se inatio. S tom varijantom, izgleda, nitko ne računa. On se pojavio na televiziji, i pozvao ljude da brane slobodu Jugoslavije. Sigurno je da će opozicija sada biti prilično neuvjerljiva, istupi li protiv njega. Na drugoj strani, ojačat će razni „teoretičari zavjere", koji su „uvijek znali" da je Zapad protiv Srbije. Sve su oni „predvidjeli".
Milošević kaže da je „za mir i sporazum". Ne može se procijeniti zašto to govori - da bi dao do znanja da je spreman povući se, ili da bi opravdao dugotrajno ratovanje. U ovom mi trenutku izgleda kao da se on sada ne može povući baš tako lako. Ne vidim kako bi on mogao postati kooperativniji sa Zapadom nakon ovog bombardiranja, ako to nije mogao prije njega. Također, narod je sad daleko više anti-zapadnjački orijentiran, nego do prije nekoliko dana. Zaboravlja se da je Milošević ipak izabrani predsjednik Republike, i da nije - kao neki Saddam Hussein - bez podrške među biračima.
Zanima me i kako će reagirati Crnogorci. Hoće li moći ustrajati u svojoj politici „neutralnosti", naročito nakon što su i na Crnu Goru pale prve bombe.
I. javlja da je zatvoren zagrebački aerodrom. Ne zna se hoće li „što letjeti" iznad Hrvatske, i s koje strane će letjeti prema kojoj. Croatia Airlines i dalje ima letove, ali iz Maribora - a do tamo i od tamo prevozi putnike. Dobro, bar tako. Spremam se za Zagreb - putujem u petak.
Vijesti u jedan poslije ponoći. Rusija i Kina osudile agresiju. Rusija traži sastanak Vijeća sigurnosti UN. Clinton i Blair izravno optužuju Miloševića za ovaj napad. Clinton uspoređuje Kosovo s Bosnom, a spominje i oklijevanja u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Indija je osudila akcije NATO-a, jer su one zanemarile da postoji UN. Također, Indija kaže da je NATO postao instrument za ostvarenje ciljeva etničkih separatista, i da bi to mogao biti slučaj i u Kašmiru u nekoj budućnosti, ne osudi li najoštrije ovu akciju. Ako se to dogodi, doći će do daljnjih nestabilnosti. UN je potpuno irelevantan, itd. Grčka se također distancirala od vojne akcije, iako je članica NATO-a. Pakistan je podržao akciju NATO-a. Vijesti traju cijeli sat. Objavljuju portret Slobodana Miloševića. Novinar kaže: on je stari zlotvor („an old villain"), poznat još iz bosanske tragedije...
(nastavak sutra)