Vracajuci se sa faxa, onako bauljamo od umora niz Beogradsku do Slavije, zapocesmo Micinu omiljenu pricu, o njenoj osamdesetogodisnjoj gazdarici sa burnim ljubavnim zivotom. Posle prica o danonocnim razgovorima sa obucarima, bravarima, i ostalim muskarcima koji se bave slicnim poslovima, predjosmo i sa gazdarice na komsiluk.
Joj ljudi, sto imam jednu komsinicu…-kaze Mica
Sto, kako izgleda?-upitah
Pa sto ga ne napusti-rekosmo svi po defaultu u glas
Kako ce, ne sme-zakljucuje Mica.
Izgleda da se nekakva tradicija danas ipak odrzava. Ova prica vec postaje cliché. Zena, muz, i dvoje dece, po mogucstvu par plavih devojcica, moze i crne… on bije, ona kuka, one placu i akumuliraju traume za ceo zivot. Pri tom ona radi i s masnicom, i bez masnice, i sa batinama i bez batina.
Pre neki dan slucajno odgledah i emisiju na nacionalnom servisu, mislim da se zvala ‘’vreme je za bebe’’… Prica o zeni koja zivi na selu, udala se sa sedamnaest, i radja cetvrto dete… Prve tri devojcice, pa hoce cetvrto musko… Ako se ne rodi musko, nema veze, samo neka je zivo i zdravo, ali nastavicemo mi i dalje da pravimo naslednika…Jer ce zenska deca da se udaju, to je jelte najbitnije, a muska… pa mora neko ostati i na selu… Gde i ona napomenu da joj je muz malo ‘’tvrdoglav’’, i da sve hoce kako njemu odgovara, ali ‘’on je musko, i njemu se mora popustiti, i ja tako vaspitavam i moje devojcice koje ce se sutra udati’’, kaze ponosna majka.
Vole zene cvrstu ruku. Koliko god mi govorili da je to vazilo nekad, vazi i danas. Nasilje, ‘’silovanje do naslednika’’ i tome slicno samo pokazuju koliko je to i dan danas prisutno u nasem drustvu. U manjoj meri, naravno, ali prisutno. Koliko ce neka zena da trpi sve to, zavisi naravno od njenog vaspitanja, nacina na koji se njena majka borila sa slicnim problemom, naravno zavisi i od njenog stepena obrazovanosti, i tako dalje i tako dalje… evo npr kako ova zena ocekuje da se sutra njene devojcice suprostave svom muzu ako on bude na neki nacin vrsio nasilje nad njima… One ce se verovatno drzati kevine devize da je on musko i da mu se mora popustiti… Devojcice koje svakodnevno akumuliraju traume ce verovatno ici iz krajnosti u krajnost… ili ce stvoriti nekakvu averziju prema muskom polu, ili ce otvoriti sopstvenu sigurnu kucu ili ce biti na drugoj strani…
I ono sto je najbitnije… Ja sam objasnjavao mojoj drugarici da pozove infocentar da im prijavi nasilje, hvala bogu to sad postoji, ali ona se toga boji… Ne znam zasto… Meni bi bilo mnogo lakse da pozovem info centar nego da slusam svaki dan kako moj komsija leci zivce na svojoj zeni… Da li u ovakvim situacijama treba razmisljati na onaj nacin ‘’gledaj svoja posla’’?! osoba koja ima ovakav problem, nije sposobna da sama donosi racionalne odluke, nije sposobna da nekome kaze, nije sposobna da i ona njega umlati oklagijom i zato joj treba pomoci… Jedan poziv vas ne kosta mnogo, ali nekome moze uticati na ceo zivot… I ovo nije nikakva reklama, niti akcija, samo nekoliko realnih prica iz zivota…
ps: Posle nekog vremena, komsije su ipak uspele da pomognu Micinoj komsinici... Tako da ova prica ima srecan kraj, ali pitanje je sta je sa ostalim...