Prvi put sam to osetio kad je umro Drug Edvard Kardelj. Bilo je to 10. februara 1979. godine. Ko bi rekao da je otoič prošlo već 30 godina! Proglašena je bila trodnevna žalost. Kao što dolikuje, u datom trenutku svi radio i oba televizijska programa ispoštovali su situaciju i tri dana emitovali prigodnu muziku. Tada sam se prvi put naslušao divne, fine, osećajne muzike. Prva dva dana bila je to samo ozbiljna a onda, valjda kada je ponestalo klasike i dežurnim recenzentima opala pažnja, krenuli su instrumentali. Koliko god bio mlad, lud i roker, uživao sam. Nisam gasio radio!
***
Otrgoh se konačno od posla i dođoh u stan i onda, posle večere, uhvatih se one stvarčice kojom se najradije igraju samci. Daljinski - pogodili ste. Kad ono, na televiziji Enter naidjoh na obaveštenje da će "zbog tehničkih smetnji svečana akademija iz Sava Centra biti prikazana odloženo". I, šta sad? Puštali su prigodan program. Uživao sam u nekim od pesama, a neke su me podsetile na one dane žalosti kada se puštalo-šta-se-moralo. Evo kako je to izgledalo večeras:
Slobodan Trkulja
Zlato moje (nigde snimka na Netu - baš šteta)
Biber
Duo Moderato
Asim Sarvan i prijatelji
Olivera Katarina
Slađana Milošević
Taman sam se opustio, kad prekidoše. Valjda su našli Đenku, pa proradi teKnika i Matija Bećković grubo prekide Slađanu Milošević i njeno zaklinjanje.
***
Čude me TV programi danas. Dok se Predsednik, Vlada, političari i mnogi drugi zaklinju i busaju u grudi, mediji ne haje baš mnogo. Sem RTS1 (Bombardovanje, 10 godina posle) i pomenutog Entera, na programima su bili američka serija Alijas, film Gospodari noći, film Jelena Trojanska, serija Zločini iz prošlosti (ovo je zvučalo prigodno, ali nije bilo o datim zločinima), Ćirilica specijal (ko bre daje onome da se onako uspija na račun gledalaca), crtani Laseti, Živeti sa juče, danas, sutra... da ne pominjem sve sportske programe i one što znaju sudbinu.
O tempora, o mores!