SOS prodavnice

dzudi RSS / 28.03.2009. u 21:29

Za nekoliko dana u Bulevaru Kralja Aleksandra biće otvorena prva " SOS prodavnica " u Srbiji. Prehrambene namirnice i drugi proizvodi po znatno nižim cenama za najsiromašnije građane prodavaće se u prodavnici  trgovinske firme " Jabuka ".

Mnogo je ekonomista i stručnjaka bilo protiv otvaranja ove prodavnice, ne iz razloga što misle da u Srbiji nema siromašnih, već zbog kriterijuma koji su potrebni da bi se neko snabdevao u toj prodavnici, i zbog pitanja konkurencije, marže, i zato što misle da prodavnica tog tipa treba da bude dostupna svima.

Ko može da kupuje u toj prodavnici:

 - Radnici sa minimalnim zaradama (kartice izdaje Sindikat u saradnji sa opštinama)


- Penzioneri sa primanjima do 20.000 dinara (dokaz poslednji ček od penzije)


- Nezaposleni (potvrda iz Nacionalne službe za zapošljavanje starija od mesec dana)


- Primaoci socijalne pomoći


- Osobe sa invaliditetom


- Izbegli i raseljeni (potvrda nadležnih organa)

Kako će trgovci u toj prodavnici znati kome prodaju robu? To pitanje mi se nameće samo po sebi.

Da li to znači da će gore navedene kategorije stanovnika Beograda morati stalno da nose karticu, potvrdu i sl. dokumentaciju, jer šta će biti ukoliko jednog dana neplanirano svrate u kupovinu u tu " SOS prodavnicu "?

Pitam se i kakav će kvalitet imati roba koja se tu prodaje?

I ko određuje novčanu granicu siromaštva?

Da li sam bogata ukoliko imam preko 20.000 dinara platu?

Šta je sa zaposlenima koji imaju platu oko 32-40 hiljada dinara? Šta je sa ljudima koji rade kod privatnika, a taj privatnik ne želi da im izda potvrdu o iznosu ličnog dohotka-plate?

Šta je sa penzionerima koji imaju 21.000 dinara penziju?

Oni nisu ništa bogatiji od onih koji imaju do 20 hiljada dinara penziju.

" Primaoci socijalne pomoći ". Radim u jednom organu državne uprave gde se jednom u 3-6 meseci deli socijalna pomoć "siromašnima ". Dolaze u automobilima, doterani, a bila sam u prilici da slučajno čujem razgovor dve socijalno ugrožene osobe:

" - Idi bre ovi nam daju siću, a ja uplatila juče vožnju

- Šta će ti vozačka kad nemaš auto?  

- Planiram da kupim auto, ali ne znam koju marku da uzmem "

Da, ima i takvih socijalno ugroženih. Ima i onih koji odmah po dobijanju humanitarnog paketa trče na pijacu da prodaju sardine i ostale namirnice iz paketa.

Zašto se pravi selekcija među ljudima? 

Mislim da nikome danas nije lako.Posebno nije lako tzv " srednjoj klasi ". Niste siromašni, niste ni bogati. I nemate privilegije.

Radite od 08-16 ili od 09-17, plaćate ratu kredita ukoliko ga imate, zatim sve obaveze prema državi, kupujete na karticu...

Nerado se sećam onih tužnih i ružnih devesetetih. Sećam se onih bonova za ulje, brašno, šećer. Moja porodica ih nije koristila, bila sam onda " strani plaćenik " - čitaj - dobijala sam pomoć od rođaka iz inostranstva...

Smeta mi danas ova kategorizacija ljudi i ne znam kako će izgledati to u praksi. Pretpostavljam da će biti redova na kasi jer će prodavci pored novca gledati i u potvrde nadležnih organa -valjda.

Opet se Srbija deli. I u ovim vremenima krize. :(

 



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 21:38 28.03.2009

...

Ja i ne mislim da je ovo smišljeno zbog ugroženih kupaca, već trgovaca koji moraju brzo da obrnu robu (tj, novac uložen u robu) - pa nešto u luksuzne prodavnice, nešto u ove druge - a kinta se vrti.
miloradkakmar miloradkakmar 22:28 28.03.2009

Simbolika

Prema istraživanjima iz septembra 2oo8. godine kojim je obuhvaćeno oko 1,1 miliona radnika u Srbiji , piše današnja " Politika " , 28.669 radnika je zarađivalo od 9.000 do 15.000 dinara ili oko 2,8 odsto. Taj broj je sigurno manji u Beogradu, tako da će u "SOS prodavnicama " moći da pazari simboličan broj radnika.
sladjamk sladjamk 03:02 29.03.2009

SOS prodavnice

U svetu postoji drugi sistem ! Tamo ne postoje SOS prodavnice. Doduse ima velikih marketa gde je sve 99 p . i tamo mogu da kupuju svi. Medjutim oni koji pripadaju socijalno ugrozenim stalezima dobijaju bonove, kojima placaju umesto parama. Doduse bonovi su strogo namenski. Mogu da kupuju hranu, sredstva za higijenu i osnovne potrepstine. Ljudi sami prave proracun sta ce kupiti T.J . na sta ce dati bonove (mislim na odabir hrane u smislu kvaliteta, cene i kolicine). Na bonovima je napisana vrednost koja je izrazena u parama. Trgovci ove bonove naplacuju od drzave. Na ovaj nacin korisnici ovih usluga nisu vezani samo za jednu prodavnicu ili mrezu. Ja se bas pitam kako ce korisnici privilegije imati benifit ako zive daleko od prodavnice. Moze da se desi da moraju vise da plate za prevoz nego sto ce im se isplatiti usteda za pazarenje po privilegovanoj ceni.

Iskreno samo nagadjamo. Videcemo kako ce to da funkcionise. Cula sam da ovakve prodavnice postoje i i Sloveniji i Hrvatskoj.

U svakom slucaju pozdrav Dzudi sto si dala osvrt na ovu novinu.
Topla preporuka

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana