Pišući o BCMS-u (bosnian-croatian-montenegrinian-serbian language) početkom meseca, dotakla sam se problema prevođenja. Ponoviću, kao uvod u današnji post:
- Smešna strana naših jezičkih politika pokazuje se najjasnije kod prevoda. Činjenica da je skraćenica
BCS rođena baš zbog prevođenja i baš u Hagu baca tragikomično svetlo na sve nas. Ima li nekoga da se ne seća Jergovićevog teksta o zagrebačkoj premijeri srpskog filma „Rane" 1999. godine? Podsetiću vas: „'Vežite se, polećemo'", kaže lik s filmskog platna, a ispod piše: 'Vežite se, polijećemo'. Baš tako. Onda se na platnu pojavi latinični natpis 'Beograd, jesen 1991', a ispod njega nam latinični titl objašnjava: 'Beograd, jesen 1991'. U kinu ludilo. Smijeh, suze radosnice i oduševljeno pljeskanje po koljenima, a još nije prošla ni prva minuta filma. Nema zbora, ovo je valjda najluđe filmsko ostvarenje u povijesti filma, usporedivo možda tek s otvaranjima filmova iz američke nijeme komedije." -Ako linkovani Jergovićev tekst, Marš u sporni organ!, dosad niste pročitali - preporučujem, slatko ćete se nasmejati.
Deset godina kasnije prevođenje sa srpskog na hrvatski i vice versa i dalje je aktuelno, a pomalo ili poviše i sporno. Ovih dana ga je tematizovao ponovo jedan sporni Hrvat, Boris Dežulović. Znate, onaj iz čuvenog i ugašenog splitskog Ferala, kolumnista zagrebačkog Globusa, beogradskih e-Novina i „najvećih dnevnih novina u Srbiji" (Alo), banjalučkih Nezavisnih novina, saradnik mnogih medija širom bivše l(ij)epe naše. Dežulović je napisao članak za Globus, koji je objavio i B92 u rubrici „Moj ugao" pre četiri dana, a danas sa sajta B92 prenele crnogorske Vijesti.
O čemu je reč? Nakon što je od 10. do 12. marta službeno boravio u Zagrebu, Dragoljub Mićunović je u intervjuu koji je 15. marta dao Blicu rekao da je u Hrvatskoj dobio obećanje od Iva Sanadera da će Srbiji ustupiti, odnosno pokloniti, obimnu dokumentaciju neophodnu za pristupanje EU.
Pred Sanaderovu posetu Beogradu ovaj planirani gest komentarisalo je mnogo medija, pre svega hrvatskih. Kada je Sanader stigao u Beograd, 20. marta, čitamo na sve strane sledeću agencijsku rečenicu: „Tokom posete biće potpisan i Protokol o saradnji u procesu evropskih integracija, kojim će Hrvatska Srbiji pokloniti prevod nekoliko stotina dokumenata neophodnih za početak pregovora o članstvu u EU, vredan oko milion evra." Po završetku posete, pak, čitamo da je Protokol potpisan, ali se poklon više ne pominje - verovatno zato što je uručen.Ili možda ipak pomalo iz nekih „spornih razloga" koje na sebi svojstven sarkastičan način komentariše Boris Dežulović?
Dežulović svoj tekst piše neposredno pred Sanaderov dolazak u Srbiju. On je, kaže, „malo zbunjen" najavljenim poklonom: u pitanju su, naime, dokumenti na čije prevođenje sa engleskog na hrvatski je Hrvatska potrošila oko milion evra, i Dežulović se pita kako je to odjednom moguće da Hrvatska, koja na sve načine, i na svim nivoima, i u svim institucijama (uključujući Haški tribunal i Evropski parlament) insistira na posebnosti hrvatskog jezika, Srbima odjednom čini tako vredan dar, ne insistirajući na nužnosti posebnog prevođenja na taj hrvatskome jeziku strani srpski.
Ostaviću druge aspekte ovog neočekivanog poklona po strani, koga zanima šta je možda Sanaderov tajni cilj ili kakvi su istinski razlozi, neka pročita Dežulovićev tekst. Samo još pikantnu sitnicu s kraja tog teksta moram da citiram:
- "Šta da radim s ovim" upitaće tako srpski premijer Cvetković isprativši Sanadera, držeći u rukama debelu fasciklu ukusno uvezanu plavom vrpcom na žute zvjezdice.
"Spremi negdje", odgovoriće predsjednik Tadić. "Uvalićemo Bosancima kad budemo išli u posjetu". -
A kad imamo različite jezike, onda valja prevoditi. Do koje mere je sve ovo jedna žalosna i smešna politička ujdurma pokazao je Jergović pre 10 godina, baš kao i Dežulović pre desetak dana. Poruka je jasna: kada je političarima zgodno da udalje Srbe i Hrvate, onda - dajte da prevodimo, a kada ih treba približiti, onda - čemu prevođenje?
Međutim, pitanje prevođenja se ne završava na ovome. Zakomplikovalo se. Najmanji problem u toj komplikaciji je činjenica da se knjige sa svih drugih jezika već dugo paralelno prevode u Hrvatskoj na hrvatski i u Srbiji na srpski. Najveći problem je prevođenje upravo sa srpskog na hrvatski i obratno.
Ima lingvista, posebno u Hrvatskoj, koji insistiraju na nužnosti prevođenja i potežu pri tom za naučnim argumentima - to su oni koji ne pokušavaju da premere koliko se razumeju Srbi i Hrvati kad se sretnu uživo ili kad se čitaju, nego polaze od dovoljnih morfoloških i leksičkih različitosti. Tako to vidi, na primer, hrvatski akademik August Kovačec.
Na osnovu tih „dovoljnih" razlika prevedena je, recimo, sa srpskog na hrvatski jezik knjiga „Srbi među
evropskim narodima" akademika Sime Ćirkovića i izazvala polemiku na okruglom stolu organizovanom u Zagrebu nakon izlaska prevoda iz štampe. Tim povodom Milorad Pupovac je u kratkom intervjuu Politici rekao da ne može da se prevodi ono što ne treba da se prevodi, odnosno da nije reč o prevodu nego samo o redakturi.Da, da, ima među vama onih koji neće verovati svojim očima: em Pupovac, em Politika, a ja - ja se slažem! :) Tako je. Samo, evo, ja ću odabrati da mi u koži bude politički udobnije, pa ću se u inat složiti s - Dežulovićem, koji povodom one sile dokumenata koje je Hrvatska (valjda) poklonila Srbiji kaže:
„Kako se Hrvatska i Srbija slažu da je riječ o poklonu, ispada da dokumentaciji ne treba prevod, nego tek jedna ruka srpske lekture. Da se tekst malo pročešlja, dezinficira i dezinfinitivizira, Europa prevede u Evropa, smiješne hrvatske riječi screening i benchmarks lijepo fonetizuju kao skrining i benčmarks, i Srbija je spremna za integracije."
Šta da vam kažem, ako je prilikom potpisivanja Protokola o saradnji u procesu evropskih integracija ta milion evra vredna dokumentacija zaista poklonjena Srbiji, onda moramo biti zahvalni braći Hrvatima. Em su nam prištedeli milion evra u ovoj krizi, em nam pomažu da brže stignemo u EU, već kad tu sami sebi ne možemo da pomognemo. Ali se pitam samo, za kraj - da li zvaničnim susretima hrvatskih i srpskih političara prisustvuju prevodioci?