Otišao je još jedan moj heroj. Ranko, hvala vam za sve.
Ranko Munitić, filmski kritičar, povjesničar i teoretičar, umro je noćas u Beogradu u 66. godini. Munitić je napisao scenarije za animirane filmove: Rampa, Mala Sirena, Vrijeme vampira i Pauk, napisao brojne knjige o povijesti jugoslavenskog filma, fantastici na ekranu i zagrebačkoj školi animacije, objavio je 1982. godine teorijski rad "Dokumentarni film - da ili ne?" kao i mnoge druge knjige.
Evo kako je jednom prilikom opisao samog sebe:
Imam nekoliko perioda koji mi se čine važni u životu. Prvi,u isto vreme i najljepši, to je djetinjstvo, od prve do šeste godine u Trogiru, u divnom starom gradiću na Jadranu gdje je barka, more, ribarenje, mit, i to je moja Atlantida. Toga više nema. Onda dolazi drugi period, to je školovanje u Zagrebu. To je otprilike od moje šeste godine, dakle, negdje krajem 40-ih, pa negdje do početka 60-ih.
Trogiru pripadam po tatinoj porodici, Zagrebu je trebalo da pripadam po maminoj porodici, međutim, tu se nisam snašao, tu mi se malo, skoro ništa nije dopalo. Imao sam sreću i u klasičnoj gimnaziji i na fakultetu, Filozofskom, na povijesti umjetnosti, da sretnem nekoliko sjajnih profesora i da mnogo toga od njih naučim, a uspio sam pošto sam vrlo brzo shvatio da je moje mjesto kazalište, film i slične pojave. Pokušavao sam na sto načina da se nekako tu ubacim i uspio sam 1961. objaviti prvi tekst u jednom srednjoškolskom listu. Pošto ja ne vjerujem u slučaj, nije slučaj da je to bio intervju sa jednim glumcem.
Krajem 1962. godine sam objavio prvi profesionalni tekst. Vrlo brzo sam počeo putovati, sudjelovao sam u osnivanju festivala, raznih filmskih događanja. Napravio sam stotinjak i nešto retrospektiva zagrebačkih crtanih filmova te beogradskih dokumentarnih. Tražio sam gdje bih ja konačno pustio korijen, i u proljeće 1963. sam za ožujski festival kratkog filma prvi puta došao u Beograd, tu sam nekako osjetio neke moje nijanse humora, radosti, života, energije, nešto što meni treba.
Godine 1971. sam se, pošto sam vidio kuda ide ona bivša zemlja, preselio definitivno u Beograd i od onda pišem tekstove, pišem knjige. Ne krijem ljubav prema svemu tome i skribomaniju kao posljedicu svega toga. Nemam nikog iza sebe, nikad nisam imao ni stranku, ni instituciju, samo svoje ime, prezime, obraz, savjest.
http://www.nacional.hr
VELIKI zaljubljenik u film Ranko Munitić iznenada je preminuo u subotu u Beogradu u 66. godini.
Obožavao je i književnost i strip. Bio je čovek koji voli umetnost i piše o umetnosti. „Celog života igram se jednog poziva koji ne postoji - to je kritičar“, govorio je. Beskrajno duhovit, dečački radoznao i nepomirljivo oštar prema onima koji kvare srž umetničkog zanata. Do kraja je zadržao onu neiskvarenu uzbuđenost ispred pokretnih slika, govorio da ga i posle nebrojeno odgledanih filmova, raduje svaki odlazak u bioskop ili ubacivanje kasete u video.
Umeo je da kaže: „Znate, ja sam ribar po formaciji, moje detinjstvo je na moru, na ribarskom čamcu i imam jednu filozofiju: nijednu teškoću ne treba shvatiti kao prepreku, nego kao novo iskustvo. Ne bojim se rizika. Ne uspe - ne uspe.“ Nije mario za poene koje su drugi bespoštedno lovili.
Munitić je rođen 3. aprila 1943. godine u Trogiru. Školovao se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od rane mladosti bavio se filmskom kritikom, istorijom i teorijom filma, publicistikom, dramaturgijom, a oprobao se kao scenarista i u filmskoj režiji. Munitić je svojim opusom zadužio jugoslovensku, a zatim i srpsku kinematografiju.
Bio je redovni, dugogodišnji saradnik „Večernjih novosti“, našeg Kulturnog dodatka, a posebno poznat kao kolumnista „TV Novosti“, gde je pod radnim naslovom „Kanal Iks“ iz nedelje u nedelju analizirao televizijski program i uporno podsećao na pravi put sa koga je televizija sve češće skretala.
Najviše scenarija napisao je za animirane filmove, a najpoznatiji je njegov scenario za dugometražni igrani film „Oficir s ružom“ reditelja Dejana Šoraka iz 1987. godine. Šira publika pamti ga kao autora i voditelja serijala „Veče sa zvezdama“ koji je emitovan na TV Beograd tokom devedesetih godina.
Priredio je i više monografija o srpskim glumcima, među kojima o Miodragu Petroviću Čkalji, Pavlu Vuisiću, Bori Todoroviću... Iz oblasti teorije i esejistike značajne su njegove knjige: „Fantastika na ekranu“, „Alisa na putu kroz podzemlje i kroz svemir“, „Te slatke filmske laže“, „Jugoslovenski filmski slučaj“, „Zagrebački krug crtanog filma“, „Uvod u estetiku kinematografske animacije“, „Pola veka filmske animacije u Srbiji“... Od šest nastavaka književnog serijala „Čudovišta koja smo voleli“, analize legendarnih ličnosti iz bajki, horora, „sajens fikšna“ , na koju je bio posebno ponosan, na prošlom beogradskom Sajmu knjiga osvanuo je treći.
Munitićev novi zbornik o animaciji, koji je pisao u saradnji sa Rastkom Ćirićem, trebalo bi da bude predstavljen na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma, koji počinje u ponedeljak u Beogradu...
Otišao je Ranko Munitić, ali ne stavljamo „The End“, neka stoji „To be continued“ - nastavljamo da volimo ono što je on voleo i čemu nas je učio - ljubav, humor i umetnost. Do viđenja majstore
http://www.novosti.rs