U romskom naselju ispod beogradskog mosta Gazela u kome nema struje, vode, ni kanalizacije, ali ima siromaštva i tuge i đubreta, na jednom zidiću piše: Delfina ovde živi.
Sasvim slučajno, videla sam večeras na TV kratku reportažu o ovoj devojčici iz slama, kako ju je posetio ministar prosvete Zoran Lončar i poklonio kesu s knjigama, s željom da i dalje lepo uči i napreduje. Ministar je još rekao i da će se potruditi da ova devojćica dobije stipendiju od 3.000 dinara. TV ekipa je listala debelu svesku, ispisanu rukom devojčice Delfine.
Devojčica Delfina Ferizović ne čuje 90 odsto, završila je osnovnu školu za decu oštećenog sluha i govora "Radivoje Popović" u Zemunu. U osmoj godini života imala je meningitis praćen visokom temperaturom, u bolnici je provela dosta vremena, ali su posledice ostale.
Devojčica Delfina je odlična učenica, na republičkom takmičenju iz hemije osvojila je prvo mesto. Delfina voli da piše, napisala je i ceo roman. Sada ide u srednju školu "Stefan Dečanski" za decu oštećenog sluha, uči za šnajderku. Volela bi da postane pisac ili krojačica. Voli da uči. U školu je krenula sa deset godina, preko nedelje je u internatu, za vikend kod kuće.
- Rekli smo joj da ostala braća i sestre mogu da čuju i pričaju i da će se nekako snaći, a da nju samo škola može da spase da u životu ne bude nečiji sluga, da čisti i pere -kaže Delfinina mama Gordana i dodaje:
- Suprug i ja smo nepismeni, ne znamo ni jezik znakova, ali rekla sam jednoj komšinici da joj napiše šta mi mislimo. I dobra je, kada dođe kući vikendom sve radi i pomaže nam, evo sada se vratila sa Save, gde je prala tepihe.
*Imam knedlu u grlu i nikako da je se oslobodim. U srce me pogodilo tih nekoliko minuta o devojčici Delfini koja voli da uči, koja je pobedila na republičkom takmičenju iz hemije, koju su upisali u šnajderke i koja će možda dobiti 3.000 dinara stipendije. Prava briga o talentima. Nemam reči. Još mi igra pred očima slam gde su je uslikali i pametne okice...