Privremeni porezi - zašto?

Aleksandar Gvozden RSS / 31.03.2009. u 00:25

mirko-kriza.jpgDok Vlada ne smisli način kako će popuniti budžetsku rupu treba se zapitati odakle ta rupa.

Nastojimo da smanjimo rupu u ozonskom omotaču, a ne želimo da se odreknemo svih onih pogodnosti koje su doprinele toj rupi. Slično tome, i Vlada ne preduzima nikakve mere, kada nas je već dovela u takvu situaciju, da izvrši preventivu.

Posledice petogodišnje vladavine nesposobnih vlada jesu rast uvoza, konstantan pad produktivnosti, povećanje javnih rashoda. Dinar se branio prodajom deviza. Iste te devize mogle su biti utrošene za otvaranje novih radnih mesta.

Podsticajna fiskalna politika u ovoj zemlji nikada nije ni vođena. Uvek su na snazi reprogrami potraživanja, otpisi dugovanja. U najavi je i miltilateralna kompenzacija. O stimulisanju onih koji su izmirivali svoje obaveze ni reči.

Uzrok i posledice

Jedna od prvih odluka Koštuničine vlade jeste bilo povećanje plata ministara. Dotadašnje zarade su povećane sa tridesetak hiljada na preko sto hiljada dinara. Ima se, dakle, širokooo.

E, pa, to je uslovilo nezadovoljstvo radnika, i to onih koji su mogli da protestvuju ispred vlade... zdravstvo, školstvo, javne službe... i svima je udovoljeno.

Oni koji nisu mogli da izađu pred zgradu vlade jesu oni koji proizvode. O njima niko ne brine. Početkom godine su se naše javne službe izborile i za regres... Pitajte prosečnog radnika u srbiji kada je zadnji put dobio regres.

I sada posledice krize podjednako padaju na sve nas.

Radnici primaju minimalac, pa čak i tada moraju da vrate pare vlasnicima preduzeća...

U Beogradu je sve više firmi koje se bave samo skidanjem novca sa računa kako bi firme isplatile radnike mimo poreza.

Znajući to, kakav može biti efekt novih poreza??

 

Ekstra profit i grinfild

Mnogi su ostali bez posla uticajem zakona o ekstra profitu. Ceo Karićev sistem je srušen. Čovek se snašao, ali je hiljade ljudi ostalo bez posla. Da je sve to bilo pogrešnogovori činjenica da je Astra banka izašla iz stečaja jer su realizovana njena potraživanja. Vlasnici su dobili svoje, ali radnici se i daje snalaze.

Govorim o tome jer prethodne vlade nisu imale strategiju kako zapošljavati, ali su bile majstori za to da ljude ostave bez posla. I sada, umesto da ima ponude posla za viškove iz javnih službi i oni će se priključiti armiji nezaposlenih. Otpremnina će se potrošiti, jer ne postoje zdravi uslovi da se bilo šta pokrene i održi.

Forbsova lista stavlja Srbiju među najgore za poslovanje u ovom delu evrope. Nema stranih ulaganja, čak i one pominjane grinfild investicije su odložene. Poljoprivreda je odavno u stagnaciji, stočni fond je na minimumu reprodukcije. Krave su u srbiji, ljudi moji, postale retka vrsta. Kao tigrovi u sibiru!

 

MMF ili bankrot

Famozni MMF, iako ga nismo želeli, je opet u svojoj misiji - očuvanje monetarne stabilnosti. To se odnosi na procesiranje spoljnog duga. Zadužujemo se da bi vratili ranije dugove.

Da li je MMF rešenje. Po nekima jeste, po nekima nije. Jeste nam bitna monetarna stabilnost, ali nam je potrebno i da izađemo iz ove agonije. To možemo samo sami.

Stoga u nastavku citiram Branka Dragaša:

 

... Jedini način da Srbija krene napred i da se izvuče iz ovog gliba je da se napravi rez. Zato je dobro da dođe do bankrotstva. Zalažem se, dakle, da se proglasi bankrot. Zašto je to dobro? Psihološki je dobro jer bi se prekinula ova bolna agonija. Građani bi to podržali. Napravio bi se novi iskorak. Proglašavanjem bankrota, uvele bi se privremene mere u privredu. Vlada bi bila u ostavci. Raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Organizovao bi se javni okrugli sto o spasu Srbije. Oslobodlili bi se mediji političke kontrole. Pripremao bi se politički teren za vladu nacionalnog spasa. Ta vlada bi imala predsednika i dva potpredsednika i devet ministara. Vlada bi se podelila na: politički deo vlade i menadžerski deo vlade. Menadžerski deo vlade bi bio sačinjen od jednog potpredsednika, pet ministara i guvernera Narodne banke. Oni bi radili za platu od 1 evro godišnje, založili bi svoju imovinu kao garanciju i dobili bi procenat od rasta BDP. Menadžerski deo vlade bi građani birali na izborima. Politički deo vlade bi pripao strankama nakon održanih izbora. Uvođenjem vanrednih mera zamrzle bi se i smanjile sve plate u državnim preduzećima i službama. Javna potrošnja bi se odmah smanjila 20 odsto i ta oslobođena sredstva bi se prebacila u državnu banku za razvoj. Godinu dana sve plate u državnom sektoru bi se smanjile tako da niko u državnim službama ne bi mogao da ima platu dva puta veću od prosečne plate u privredi. Plate u privatnom sektoru bi bile slobodne. Predsednik države, premijer, ministri, guverner, predstavnici lokalne samouprave i direktori javnih preduzeća bi svojim ličnim primerom pokazali da se zalažu za korenite reforme. Planom racionalizacije državnih službi i javnih preduzeća smanjio bi se broj korisnika budžeta sa 600.000 na svega 200.000, tako da bi svih 400.000 službenika išlo na prekvalifikciju i dobili bi mogućnost da rade u privatnom sektoru ili da otvore svoje preduzeće. Umesto da prazne budžet, oni bi punili budžet. Ukinule bi se sve državne agencije i saveti. Uglavnom, niko ne bi ostao bez posla. Sve plate u upravnim odborima javnih preduzeća bi bile na nivou prosečne plate u privredi. Izvršila bi se u roku od šest meseci kompletna kompjuterizacija države i opismenjavanje građana da znaju da koriste informacione tehnologije. Najveće ulaganje države bi bilo u - znanje. Privreda bi se rasteretila smanjivanjem poreza i doprinosa za 50 odsto. Investicije u proizvodnju bi se oslobodile poreza. Stimulisao bi se izvoz i supstitucija uvoza.

 

Uveo bi se, pored dinara, evro kao zvanična valuta. Kurs dinara bi bio slobodan. Prestalo bi zaduživanje. Izvršila bi se multilateralna kompenzacija. Napravila bi se nova poslovna berza. Doneo bi se zakon o denacionalizaciji i još 200 zakona usaglašena sa EU. Nacionalizovala bi se imovina kriminalaca i tajkuna. Građani bi dobili 15 odsto akcija svih javnih preduzeća. Stvorio bi se Nacionalni investicioni fond. Srbija bi prva počela da gradi narodni kapitalizam. Srbija bi pokazala put izlaska iz svetske ekonomske krize.

...

Tabloid broj 176 2009-03-17

Hoćete li i dalje verovati Vladi i MMF-u ili mislite da se konačno možemo probuditi??

gvozden.info



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana