Ako vas put kojim slučajem dovede do Turkua, grada na jugozapadu Finske čiji stanovnici još ne mogu da prežale što je posle jednog od nekoliko velikih požara prestonica odavde preseljena u Helsinki, nemojte se začuditi ako vam domaćini ponude da popijete piće u banci, apoteci, vrtiću, školi ili čak toaletu. Sve ovo su zgrade koje su nekada služile izvornoj nameni. Međutim, s godinama, sve su gubile tu funkciju i onda, i najboljem finskom maniru, praktično i jednostavno korišćene za nešto drugo: pretvarane su u barove koji su omiljena sastajališta lokalaca i posetilaca, ali sa posebnim šmekom vezanim za prethodnu funkciju.
Apoteka (Uusi Apteekk)
Prvo veče u Turkuu otpočeli smo u Apoteci. Nismo imali recept, ali atmosfera koju smo zatekli kao da se može prepisati svima koji pate od dosade.
Apoteka i dalje ima stotine malih fijoka koje nose imena svih lekova, rastvora, tinktura, namaza i šta sve nisu koristile lokalne Bordžije, ali sada sa zavisnom postavkom pivskih boca različitog geografskog porekla. Po ulasku, par dežurnih apotekara će vas polslužiti odabranim pićem, a onda ćete se smestiti u jednu od prostorija koje su nekada služile za pripremu preparata za kupce.Apoteka je veoma poznata svim Fincima. Omiljeno je mesto najpoznatijeg pisca detektivskih romana na ovom jedinstvenom jeziku Reija Juhani Makija. Radnju svojih romana Reija je smestio u Turku, a centralno mesto sa kojeg njegov junak Jusi Vares kreće u rešavanje zamršenih slučajeva je upravo Apoteka - piščevo omiljeno mesto za izlaske. Vlasnik restorana Oto, koji je očigledno "krivac" što je ovo kafanče zbog svoje prijatne i opuštene atmosfere toliko omiljeno medju lokalnim stanovništvom, takodje ima svoje mesto u knjigama, i pored toga što je pre nekoliko godina umro. Po Makijevim romanima već su snimljena i dva filma.
Škola (Koulu)
U nekadašnjoj osnovnoj školi na švedskom jeziku (ova manjina daje 5% stanovništva Finske i stoga je sve u zemlji dvojezično), smešten je najveći pivski bar u Finskoj. Kada je škola iseljena krajem 1997. godine, novi vlasnici zgrade su za samo mesec dana preuredili zgradu, postavili celokupno postrojenje za proizvodnju piva i otvorili ovaj bar. Nije im mnogo trebalo jer su zadržali najveći deo ambijenta iz škole, pa danas možeti pijuckati u kabinetu istorije, kiosku, pored starih skamija ili za malim orguljama iz lokalne crkve, dok su vam kaputi na velikim ofingerima ispred nekadašnjih učionica.Koulu nudi osamdesetak vina sa raznih strana sveta i nekolicinu piva različite vrste, pravljenih u samoj zgradi. Piva se prave uz poštovanje nemačkog zakona o čistoći piva, čuvenog Reinheitsgebot-a koji potiče još iz 1516. godine. Zanimljivo je da su im imena takodje prigodno odabrana: učitelj, direktor, predavač, magistar... Ova piva se prodaju samo u ovom lokalu. Medjutim, kako je barmen išao u školu zajedno sa mojim domaćinom, dobio sam na poklon nekoliko etiketa koje se koriste da obeleže slavine za točenje piva. Na spratu su sale za sastanke i banket sala u kojima firme često organizuju susrete i praktičan rad, kao i restoran. Dvorište je takodje veliko, pa služi kao bašta i parking.
Banka (Old Bank)
Stara banka je bar smešten u nekadašnjem temeljnom i prililno utvrđenom zdanju. Lokal je uredjen tako da odaje utisak mesta u koje su početkom prošlog veka zalazili bogati ljudi da tu deponuju svoje dragocenosti ili obave finansijske transakcije. Klijentela je i danas slična: uglavnom poslovni ljudi, koji prosto preplave banku posle radnog vremena i posetioci u zrelim godinama u večernjim časovima. Banka nudi izbor od 150 različitih vrsta piva, od koji se neka ne mogu naći na drugom mestu u Finskoj, kao i dobar asortiman viskija i drugih žestokih alkoholnih pića. Medjutim, ono što je posebna odlika Banke je piće koje se spravlja u domaćoj radinosti, a ovde je kvaliteta kao da ste ga upravo samo napravili. Piće se pravi tako što se ribarski "slatkiš" Karhu (gumenkaste pastile od likeriša posute solju - samo retkim ne-nordijcima svidja se ovaj specifičan bombon) pomeša sa votkom Koskenkorva. Dobija se vrlo zanimljiva tekućina koja pomalo podseća na pelinkovac. Smešu treba dobro promešati da bi bila kompaktna i da bi se pastile sasvim razmutile kako se po ustima ne bi osećale njihove gromuljice. Domaćini su mi rekli da se najbolji efekat dobije tako što se smeša dobro zatvori u bocu koja se onda ubaci u mašinu za veš! Kupio sam dva paketa Karhua da se oprobam, samo ne znam kako će žena da mi reaguje kad joj budem rekao šta mislim da uradim sa omiljenom joj mašinom.Toalet u Banci je u podrumu, gde su nekad bili sefovi u kojima su odlagane lične dragocenosti. O tome svedoče velika, glomazna vrata. Domaćini se šale da idu u podrum da "polože depozit".
Toalet
Najčudniji od svih barova je upravo Toalet. Nekada je na ovećem trgu ne kome je izgrađen 1933. godine bila autobuska stanica kojoj je služio, sve dok se nije izmestila ne previđe daleko, do ulaza u gradsko jezgro, preko puta hotela iznad Hesburger-a u kome sam odseo. Toalet i danas zauzima gornji ugao trga, nadgledajući ga sa visine, kao što to čine i sve druge važne stvari u životu.Kružnom salom prečnika nekih 20-tgak metara dominira groteskna kombinacija džentlmena i fine dame koji sede na klozetskim šoljama, podignuta visoko do plafona. Ne znam kako je bar izvorno izgledao, ali danas su toaleti i desnom uglu od ulaza, karakteristični - kao da samo oni uz skulpture na stropu podsećaju na ono što je objekat nekada bio. Bar je prijatan, prigušenih svetala i obične atmosfere, prilično miran u subotnje vreme kada horde Fijnaca tumaraju od jednog do drugog mesta tražeći utehu od upravo preturene radne nedelje i puneći baterija za narednu. Za razliku od banke, ovo je očigledno mesto za široke narodne mase. Moj domaćin Juka kaže da je Toalet nezaobilazna stanica kada se prvog maja vraćaju sa proslave koja se odigrava u prostoru Univerziteta, u kojoj učestvuju svi koji su ikada završili studije u Turkuu. Onako sa togama i kapama, ovde naprave najbolju atmosferu. A Viki, koja je vodja ženskog dela kluba motorista u gradu, kaže da one takodje obavezno ovde zastanu kada organizuju svoju šetnju, na putu ka dobro poznatoj rupi zvanoj Babmus.
Toalet nudi pristojan izbor pića, ali i svoje sopstveno pivo - Puutorin vessan. Pivo nije baš nešto posebno, ali je prilika i red da se popije.
A Vrtić?
Nažalost, Vrtić je zatvoren pre godinu dana. Eto kako neki ljudi slabo brinu o budućim pokolenjima.
Kad sam već u Turkuu (vrlo kratak prikaz)
Turku je vekovima bio "glavni grad"Finske, bez obzira što je ova zemlja nezavisnost stekla tek 1917. godine. Ovde su stolovali namesnici ili gubernatori, u zavisnosti da li je Finska bila deo Ruske carevine, Švedskog kraljevstva ili neke treće zemlje
Posle jednog od nekolicine katastrofalnih požara, 1827. godine, Vlada, Univerzitet i kraljevska akademija preseljeni su u Helsinki. Ostala im je samo biskupija koja je i dalje smeštena u velikoj, monumentalnoj katedrali, manje lepoj od one bele u glavnom gradu ali značajnijoj i bogatijoj relikvijama i grobovima poznatih ljudi.
Turku će 2011. godine biti Evropski glavni grad kulture.