institucije

Srđan Fuchs RSS / 22.09.2007. u 23:20

320px-Metropolis-new-tower-of-babel.jpgako niste putovali po zemljama bivšeg sovjetskog saveza, po kini ili mongoliji, te upijali impresije iz funkcionalnih li ili olupinastih zdanja što predstavljaju institucije nekadašnjeg/sadašnjeg (u slučaju rusije, kine, mongolije i srbije) sistema, onda bi svakako zgodno bilo da dođete u posetu moderno-srednjevekovnoj srbiji.

u ovoj katkad simpatičnoj državici zapadnog balkana gotovo je sve institucionalizovano i, u skladu sa tim, prepušteno masivnom uticaju birokratije. od prvog dodira sa sferom srpskog uticaja u jugoistočnoj evropi vi imate priliku da se upoznate sa umešnim institucionalizovanim birokratizmom, fenomenom u predmetnoj balkanskoj državici do savršenstva razvijenim.

naprimer, ako putujete vozom iz evrope u srbiju, i ako vam se dogodi da vam kondukter srpske železnice naplati kartu - obično po slobodno precenjenoj vrednosti; ali ne izda kartu, a njegov vagon bude zadržan na granici između evrope i srbije usled tehničkog defekta i standarda nedopustivog za kriterijume evrope; hence, ako vam se vagon pokvari, kondukter naplati ali ne izda kartu a vi budete prinuđeni da pretrčavate u sred gluhe noći u ostatak kompozicije koja sme da putuje dalje zadovoljavajući tehničko-bezbednosne kriterijume saobraćajnog standarda evropske unije (a vi zaboravivši u nedostatku vremena i strahu od neplaniranog prekida putovanja da tražite kartu od konduktera srpske železnice);onda, kada stignete na krajnju destinaciju, u prestonicu srbije, vi imate pravo da se žalite birokratama, predstavnicima institucije železnica srbije. nema nikakvog uverenja da će vam žalba biti prihvaćena i da će vam institucija vratiti razliku za preplaćenu kartu, ali eto, vi imate apsolutno i neotuđivo pravo da se požalite, a sve u prisustvu kakvog prijatno-blagogovorljivog birokrate. tim prijatnim i učtivim dočekom vi polako stižete i adaptirate se na srbiju.

u srbiji samoj trista čuda institucionalizma, videćete. od tih prvih, uvodnih ritmova besmislenog i beznadnog podnošenja tužbi kada vam elementarna građanska prava bivaju uskraćena; do situacija kada se morate, realizacije tih prava radi, zlopatiti u beskonačnim redovima iščekivanja prijema pri službama najrazličitije vrste.

recimo, u gradu u kojem momentalno obitavam, postoji izuzetno moderna usluga virtuelnog matičara koju nam nudi naša modernizovana lokalna uprava. pretpostavimo da ste osoba koja je u devetom mesecu drugog stanja, te poslednje što vam je potrebno jeste vucaranje po sivičastim redovima institucije skupštine grada, zbog neophodnih dokumenta za registraciju građanskog identiteta vaše buduće bebe. virtuelni matičar, tako, pruža vam komfornu mogućnost da neophodne papire izvadite ne izlazeći iz kuće. samo uplatite tražene uplatnice, i kopiju faksirate u nadležnu instituciju. dokumentiće stići na vašu kućnu adresu u roku od par dana. u zamisli barem! prolaze dani i nedelje, a vi se ispunjavate nervozom. nikakvog odgovora, nikakve preporučene pošiljke sa žarko željenim dokumentima. kada vam na kraju pukne film, otići ćete u nadležnu instituciju. reći će vam da, bože moj, virtuelni matičar ne radi baš, neki problem sa kompjuterima. ta, zbog čega ne stavite oglas na sajtu, pobogu, da vam ne radi ta komponenta?! ta nije to do nas, nego do "informatike" koja nam uređuje tu mogućnost. pa recite "informatici" da stavi na sajt neko obaveštenje! pa ne možemo, nemamo mi komunikaciju sa njima.

?

fuck, znači, "informatika" uređuje virtuelnog matičara i sajt skupštine grada al' neke komponente ne ferceraju, ne baš sasvim; i nemaju komunikaciju sa gradskom opštinom, čiji sajt uređuju inače? zbun, brate, srbija!

inače, u institucionalnoj birokratiji kakva je moderno-srednjevekovna srbija, vi ste srećan čovek ako imate neku vezu da vas promuva kroz sistem. nećete tada, poput običnih smrtnika, morati da čekate petnaest dana da izvadite najobičnije uverenje o promeni prebivališta, ili neki sličan dokument.

za bolnice, opet, potrebne su vam desetine različitih uverenja, a na kraju i veza opet, da vas primi nekakav normalan lekar. možda samo par lekara sa nekoliko sestara pokriva klijentelu od stotinu ljudi. čekaonice su prepune, svi sede samo spokojno, kao kakva jagnjad koja iščekuju klanje jer, bože moj, šta ako vas lekar ne primi a vi nemate vezu?

i tako, srbija, xxi vek, gotiva... al' igramo dobro u devis kupu. čućemo se.



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Queeria Queeria 23:58 22.09.2007

Moreeeee...

Evo ovi gastarbajteri došli da nam sole pamet, kako je kod nas u Srbiji sve loše, a kod njih tamo sve lepo i civilizovano... Moreeeee...

Izvinjavam se, napao me humani DSS virus - previše sam gledao RTS... pa se unapred izvinjavam - ne znam šta mi je...
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:11 23.09.2007

Ooo, oče novopečeni,

ne spavaš, a? Ako, ako...noćni obrok, grčevi... da te utešim i to će da prođe, a samo probaj da zamisliš taj rad + u susednoj sobi još jedno od 15 meseci i još jedno od 4,5 godine...Diznilend!
Ovo oko birokratije...ovde u Sloveniji nam uveli e-upravu, trude se baš...šalteruše silom upoznaju sa tehnologijom...skoro bio skandal. Svi smo uvezati u e-upravu, dakle bilo u koju opštinu da odeš, mogu da ti izdaju dokument koji tražiš ili ne moraš ni da ih imaš, svi su u sistemu...elem, skoro, neka silna deca ostala bez prava da konkurišu za stipendiju, jer njihovi ubogi roditelji poljoprivrednici, nisu postigli da ceo dan vise po šalterima za razne potvrde, dokumente i fotokopije istih...načuo ministar za javnu upravu i nadao dreku do neba...naterao da se ponovi postupak i objasnio šalterušama pokazno da niko ne mora da ima korpu dokumenata, svi su već u sistemu. I nagnao ih da to odrade za par dana, sa sve vikendom...da vi'š kako su onda zapamtili.
Dejan Stanković Dejan Stanković 00:22 23.09.2007

Je li ćale

otkud tebi snage i energije da piskaraš po blogovi?
Ja sam u tvojim godinama po ceo dan kunjao i zamišljao sebe kako spavam. A onda pritrčim đetetu pa proveravam da ga nije neko ukrao. A ti opušteno...
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:32 23.09.2007

Je l' si se

prišunjavao da oslušneš diše li? A ne čuje se ništa, onda se sagneš skroz preko ogradice kreveca, da te stomak zaboli, beba zamiriše kao telence i tiho, tiho duvka...
Dejan Stanković Dejan Stanković 00:40 23.09.2007

prva veryija komentara

je bila sa disanjem, ali posle sam promenio da ne plašim mladog tatka.
Inače ja i dan-danas skoro svake noći projurim kroz kuču da provalim ko diše, za svaki slučaj.
Nmogo bi mi bilo lakše da hrču, ne bih morao da ustajem iz kreveta.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:42 23.09.2007

Priznajem i

ja to radim, oni zatvore vrata od soba, a ja pootvaram i pre toga proverim dišu li...i noću u prolazu opet malo oslušnem...
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 00:36 23.09.2007

Obrazac !!


Bio sam neki dan na šalteru, za neke izvode… Sve već viđeno. Neprijateljski raspoložen Infoman sa šaltera mi daje Informaciju, kroz zube, da prvo odem na “onaj, tamo” šalter, po formular, koji ću popuniti pre nego što opet dođem k njemu. “Onaj, tamo” šalter opseda 7-8 ljudi. Čekam… Stvar odmiče beskrajno sporo. Tu upoznam jednu personu koja mi kaže da čeka po drugi put jer je prethodno nešto pogrešila popunjavajući obrazac, koji Infoman na “ovamo” šalteru sa zadovoljstvom nije prihvatio, nego je naložio da se sa procedurom krene ispočetka… Pomislim da odmah uzmem dva formulara, za svaki slučaj, ali onda tu pomisao ipak odbacim kao jednu vrstu samoponižavanja. Obuzima me nervoza koja kao po pravilu obuzima ljude na takvim mestima, jer se čini da vreme prolazi barem 8 puta sporije. I, stalno, nad svima nama pred šalterom, visi pomisao da bi moglo doći do pauze. Konačno stignem na red i kupim naznačen mi formular, po ceni nelogično visokoj za jedan komad hartije, a uz spoznaju da do kraja neću biti siguran je li to baš taj formular, ili samo neki sličan, koji pred nemilosrdno preciznim okom Infomana neće značiti ništa, osim što će mu, naravno, doneti sreću zbog prilike da me vrati da kupim onaj pravi. Vratim se na prvi šalter, no, tamo je opet 7-8 ljudi. Nije njihova brojnost ono što je najgore. Desio se incident. Neki tip je pogrešno popunio jednu rubriku, Infoman naravno nije hteo ni da čuje da mu tako netačno ispunjen obrazac primi i pečatira, pa se ovaj glasno upitao je li to baš tolika greška i zar se ne može jednostavno precrtati pogrešna i napisati druga, odgovarajuća reč...! To nije svađa. Nije čak ni mirna rasprava. To je samo pitanje, može li se prepraviti… Ali, kod svih koji čekaju u redu vlada bojazan da će ovo diskretno iščuđavanje još više ozlovoljiti Infomana. Konačno, onaj tip odlazi po novi formular, a sledeći u redu bojažljivo prilazi šalteru. I dalje nas pritiska pomisao da može doći do pauze. Infoman deluje strašno umorno, pa se čini da mu to daje za pravo da ustane i ode nekud u bilo kom trenutku, bez obzira je li zaista vreme predviđeno za pauzu. Onda me je stigla nekakva obesnaženost. Udovi su mi se oklembesili, a mozak klonuo. Kad sam najzad došao na red skoro sam zaboravio šta mi je bila namera. Imao sam utisak da Infoman čita moje misli i da bi on - u slučaju da još za trenutak nisam mogao da formulišem rečenicu kojom treba da mu se obratim – bio spreman da dozove radnike obezbeđenja upakovane u nekakvu čudnu, pripijenu i tamnu odeću sa mnogo džepova i naloži im da me za kaznu poduhvate pod miške i uhapse !!!

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 02:28 23.09.2007

desicale?

;-)
sisezbunio? mene zbunili oni sto su mi nosili torbe od tacke a do tacke b na NS bus stanici. kad su videli Turingov bus kao sad ce da se omaste. pitam ih ja Koliko? kazu Koliko date. reko Jel 100, 500 ili 1000? (da znam da li da tzimam sama ili da mi tzimaju oni...btw, tzimanje od mesta gde staje bus na NSbus stajgi, do kola na parkingu NSbus stajge, jedno, paaaa...50 metara!)...kazu braca, Ma kakvi 1000, mi smo izbeglice, koliko das. ok, ja dam 500. govorim o 50 metara sto mi guraju torbe kolicima, ne nose ih. kaze jedan brat, Pa ne radimo mi ovo dzabe gospodjo, cena je 800! )))))))))))))) aaaaahahahahahahaha!!!!!! na kraju su uzeli tih 500 dindzi. a najsladje mi je bilo kako su prozivali i pljuvali zene koje su putovale samnom (ocigledno ne bas najobrazovanije) a koje su ih odbile, sve sa 'seljanko, da nisi mozda uciteljica tamo u nemackoj? vidim kako ti se od olovke nakupilo crno pod noktima'...!!!!!! kako ume da se sredi nas ko niko!

a krajem '80tih, secam se putovanja vozom na Visoke Tatre, na zimovanje. nas 5 bez karata ))) naravno, prolazis kroz madjarsku i mi nemamo forinte, samo DMarke i dinare...naplate nam u dinarima do madjarske i kao nesto u markama do kraja madjarske, posle jos jednom, pa 2x u slovackoj (tada chehoslovackoj)...na kraju se ispostavilo da su nas odrali nevidjeno! ali bar smo im u slovackoj uvalili dinare. to je bilo komicno jer smo svakog od njih pitali 'moze dinari?', gde su se hvatali za glavu ali primali na kraju ))

kaze mi drugar ovde, e, ivana, izvadi karticu iz emaila, svaki email ti je tezak 300kila, spor internet, srbija brale!

srbija brale, nema sta
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:49 23.09.2007

...

svi sede samo spokojno, kao kakva jagnjad koja...

...al' igramo dobro u devis kupu

a bogme i navijamo kad hjuit servira... da ide u aut

a ovo
šta ako vas lekar ne primi

primiće, primiće, al' malo posle
gleda tenis
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 21:57 23.09.2007

KAD POMENU BIROKRATE

U tekstu sam zapazio jedan delić koji se odnosi na birokrate. Ponašanje birokrata ilustruju reči jednog profesora francuske književnost sa moje grupe za francuski jezik:"ŠTO BIROKRATE SMISLE TO NE MOŽE NI NAJMAŠTOVITIJI PISAC."
lilit lilit 11:46 24.09.2007

Re: KAD POMENU BIROKRATE

Luka Ivanišević
U tekstu sam zapazio jedan delić koji se odnosi na birokrate. Ponašanje birokrata ilustruju reči jednog profesora francuske književnost sa moje grupe za francuski jezik:"ŠTO BIROKRATE SMISLE TO NE MOŽE NI NAJMAŠTOVITIJI PISAC."


A tim povodom, evo moje male pricice:
prijavim redovno decu u konzulatu u Milanu da su rodjena i oni im oma daju drzavljanstvo na ogromnu radost mojih roditelja, ne do bog da im unucici ne budu srpcad, makar samo pola, al da se zna. Pasos bato, crno na belo.
Kazu mi, prvom prilikom kada budete u Beogradu, prijavite decu u vasoj opstini da ih upisu u knjigu rodjenih.
Dodje prva prilika a ja pravac u opstinu Cukarica, cuk, cuk, kod maticara:ko je, ja dosla, sve donela; OK, dodjite kroz neki dan. Ne mogodoh, nego poslah tatka, kad, cvrc, ne mere.
Sto?
Tako. Vasa cerka udata za jednog a decu ima sa drugim. Ili ce taj prvi da prizna decu, ili ne moze.
Kaze tatko, ali molim vas, ona je u razvodnoj parnici, u Italiji taj proces traje tri godine najmanje.
Ne mere i kraj.
Eto tako, moja deca nisu upisana u maticnu knjigu rodjenih u Srbiji.
U stvari, ne postoje.
Ja , ki ciganka, tutnem ih joj pod nos ove godine kad dodjoh ponovo: kako bre ne mere, vidis ih da su tu, zive i zdrave, 3 i po i 2 godinice, lepe ki lutke, pu,pu, je l' ih vidis, sestro?
Njet.
Sad moram da se borim da se italijansko zakonodavstvo promeni, verovatno cu ih do punoletsva upisati.
Zamislite sad oko krstenja sta ce da bidne, ako se odlucim na taki ludi kamen da stanem.
Nego sam ja mislila sve to o istom trosku da obavim: svadbu sas drugi muz i krstenje mi decice nejake u isti dan.
Kako stvari stoje, ce da bidne obratno: odrasla deca, nekrstena, budisti, vencavaju dvoje starci nejaki!
Vis, nije ni to lose majku mu, a sve zahvaljujuci velikosrpskoj burokraciji!
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 18:17 24.09.2007

Re: KAD POMENU BIROKRATE

[A tim povodom, evo moje male pricice:prijavim redovno decu u konzulatu u Milanu da su rodjena i oni im oma daju drzavljanstvo na ogromnu radost mojih roditelja, ne do bog da im unucici ne budu srpcad, makar samo pola, al da se zna. Pasos bato, crno na belo.Kazu mi, prvom prilikom kada budete u Beogradu, prijavite decu u vasoj opstini da ih upisu u knjigu rodjenih.Dodje prva prilika a ja pravac u opstinu Cukarica, cuk, cuk, kod maticara:ko je, ja dosla, sve donela; OK, dodjite kroz neki dan. Ne mogodoh, nego poslah tatka, kad, cvrc, ne mere.Sto?Tako. Vasa cerka udata za jednog a decu ima sa drugim. Ili ce taj prvi da prizna decu, ili ne moze.Kaze tatko, ali molim vas, ona je u razvodnoj parnici, u Italiji taj proces traje tri godine najmanje.Ne mere i kraj.Eto tako, moja deca nisu upisana u maticnu knjigu rodjenih u Srbiji.U stvari, ne postoje.Ja , ki ciganka, tutnem ih joj pod nos ove godine kad dodjoh ponovo: kako bre ne mere, vidis ih da su tu, zive i zdrave, 3 i po i 2 godinice, lepe ki lutke, pu,pu, je l' ih vidis, sestro?Njet.Sad moram da se borim da se italijansko zakonodavstvo promeni, verovatno cu ih do punoletsva upisati.Zamislite sad oko krstenja sta ce da bidne, ako se odlucim na taki ludi kamen da stanem.Nego sam ja mislila sve to o istom trosku da obavim: svadbu sas drugi muz i krstenje mi decice nejake u isti dan.Kako stvari stoje, ce da bidne obratno: odrasla deca, nekrstena, budisti, vencavaju dvoje starci nejaki!Vis, nije ni to lose majku mu, a sve zahvaljujuci velikosrpskoj burokraciji!

Vala bas potvrđuju maštovitost. U Srbiji, što može jednostavno kad može komplikovano....
vucko vucko 20:23 24.09.2007

Aalborg, Srbija

Hehe kad je reč o prijavi dece rođene u inostranstvu - život piše romane, što bi se reklo. Cvrle (Stefan Vučković) je rođen u Aalborgu u Danskoj, pa smo imali te interesantne doživljaje.

Što se tiče registrovanja u Danskoj - to je bilo prosto da prostije ne može biti - dobijemo u bolnici obrazac, popunimo ga, predamo u našoj lokalnoj parohiji (u Danskoj je njihova "SPC" - danske folkekirke - zadužena za matične knjige - i to jedina radi, znači nema i u opštini i u crkvi, nego samo u crkvi), i za nedelju dana dobijemo izvod iz matične knjige.

E sad, pošto se tu rodio mali Tadija Ćirić, Nišlija, već smo znali priču - da običan beli papir A5 formata sa jedva vidljivim vodenim žigovima baš i nije nešto što naša ambasada prihvata, nego mora da se dobije veliki kitnjasti obrazac od ministarstva vera. Tražimo mi to, oni kažu - "a, vi ste iz Srbije" :) i dobijemo. I onda pozovemo lepo našu ambasadu u ulici labudovog krilca u Kopenhagenu, i oni nam kao daju listu šta treba sve da ponesemo da predamo papire, daju adresu nekog sudskog tumača Mućanovića, koji će da prevede to sve - mi daklem pošaljemo Mućanoviću, on prevede, skupimo papire, i zapucam ja jedno jutro rano u København da to predam.

Ne pođem preterano rano (pet sati vozom) - pojavim se tamo oko pola dvanaest (konzulat radi do dvanaest), pogleda me gospođa na šalteru, prokomentariše što dolazim krajem radnog vremena, pregleda papire i kaže: "a gde ti je obrazac XYZ?" (šta li je već bilo). Ja kažem - "pa nemamo, skupili smo samo što ste nam rekli preko telefona". Ona onda "aaa ne može, bla bla...". Vidim ništa od toga, pokupim se i nazad 5 sati do kuće.

Sledeći put srećno donesem sve što treba, platim nekih 150 evra takse, ili koliko je već bilo, i ona to uzme. Pitam - kad će da se to sredi, a ona kaže: "diplomatska pošta ide dva puta godišnje, pa kad ode onda se to prosledi do opštine gde ste rođeni..." itd. Lud'lo, dva puta godišnje, al' ajde. Čekali mi tako do Nove godine, pitamo moje u Jagodini, oni pitaju - kažu - ništa nema.

Čekamo mi još jedno šest meseci (malca je srećom ona gorepomenuta upisala u Saškin pasoš, tako da bar što se toga tiče nije bilo problema), pa se zabrinemo, i raspitamo se šta da radimo. Kažu nam da uzmemo delovodni broj iz ambasade, i da tražimo da se u Jagodini proveri (pošto srećom birokratija ima i svojih vrlina - recimo formalno rukovanje poštom) da li je i kad to primljeno. Ispadne da je primljeno još odavno, ali da je zaglavilo u nekoj fioci, zaboravljeno.

I tako mali Cvrle posle godinu i kusur dana postane sertifikovani Srbin i Jagodinac iz Aalborga, Srbija. A Ćirići su imali zanimaciju u opštini u Nišu, gde su doneli svojeručno papire, pa ih je ubeđivala šalteruša da oni nju ne razumeju dobro, pošto ne treba iz crkve da se uzme u Danskoj, nego iz opštine. Posle našli neku vezu pa progurali...

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 19:48 25.09.2007

Re: Aalborg, Srbija

vucko
A Ćirići su imali zanimaciju u opštini u Nišu, gde su doneli svojeručno papire, pa ih je ubeđivala šalteruša da oni nju ne razumeju dobro, pošto ne treba iz crkve da se uzme u Danskoj, nego iz opštine. Posle našli neku vezu pa progurali...





hbmti, strašno kakva smo mi krntija od zemlje.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 00:21 25.09.2007

sad se setih

moj drugar nemac (sicilijanac po kevi) uspeo na neki vec sicilijanski nacin da obezbedi sebi i deci (dve devojcice) italijanske pasose (kad je nemacka usla u EU imao je par incidenata u metru jer izgleda prilicno sicilijanski, akomerazumes).
pre dve godine kupe kucu u Lübeck.u i sad treba da menjaju adrese te moraju da se prijave i italijanskom konzulatu u hamburgu. on je uredno poslao papire ali je dobio poziv da dodje samo za sebe i jednu kcerku...onda je isao sam da se zali i trazi i za drugu. posle pola sata ubedjivanja uspeo je da objasni salterusi u cemu je problem. kroz opet nekih dve nedelje dobio je poziv ali za kcerku koja je vec imala poziv

ponovo odlazi u konzulat sa papirima i zatice gomilu ljudi koji se drenjaju na salteruse i pljuju ih sve medjusobno jer su se desile mnoge greske, koje idu ruku pod ruku sa gubicima prtljaga alitalije.
kaze drugar da se osecao kao na sred neke feshte u italiji. kako je krocio napolje - sasvim nova drzava.

neko mi rece skoro da je dobiti vec neke papire, ili internet ili vec sta nemoguca misija u engleskoj. da ne moze da se intervenise jer je administracija cak veca i gora od nemacke (a nemacka je, mislim, najgora!).
Urosh Urosh 22:36 25.09.2007

U, jebote,.

koga jos iznenadjuje srbijanska administracija?
Mene vise ne, od kada sam pre 2 godine poceo da radim, svega sam se nagledao, npr. da mi shalterusha u Trgovinskom sudu u Beogradu u staroj pisarnici pred nos stavi pile i paradajz, samo mi je trenutak falio da joj se nahebem materi i pitam jel placena da zdere ili da prima podneske.
A tek Agencija za privredne registre-shalterusha, koja jednom rukom mobitelira, drugom zdere nesto masno, i tom rukom, kojom je zdrala, gleda da li je ono sto meni treba gotovo.
Mene u Srbiji moze da iznenadi samo profesionalizam i normalna komunikacija, primitivne salteruse i neradnici-NE!
vucko vucko 23:33 25.09.2007

Nenadani obrt

Mene vise ne, od kada sam pre 2 godine poceo da radim, svega sam se nagledao, npr. da mi shalterusha u Trgovinskom sudu u Beogradu u staroj pisarnici pred nos stavi pile i paradajz, samo mi je trenutak falio...

I bre, Uroše, koji si čovek - meni je samo od ovog opisa zamirisala piletina i paradajz i čekao sam da pročitam kako si seo i zamezio sa njom - kad ti pun besa - i pored tako divnih mirisa :)
Urosh Urosh 23:42 25.09.2007

Re: Nenadani obrt

vucko
Mene vise ne, od kada sam pre 2 godine poceo da radim, svega sam se nagledao, npr. da mi shalterusha u Trgovinskom sudu u Beogradu u staroj pisarnici pred nos stavi pile i paradajz, samo mi je trenutak falio...I bre, Uroše, koji si čovek - meni je samo od ovog opisa zamirisala piletina i paradajz i čekao sam da pročitam kako si seo i zamezio sa njom - kad ti pun besa - i pored tako divnih mirisa :)

To moze u restoranu, a ne u instituciji.
A drugo, ne jedem meso, tako da pile zaobilazim.
lilit lilit 00:14 01.10.2007

Re: Nenadani obrt

Urosh

vuckoMene vise ne, od kada sam pre 2 godine poceo da radim, svega sam se nagledao, npr. da mi shalterusha u Trgovinskom sudu u Beogradu u staroj pisarnici pred nos stavi pile i paradajz, samo mi je trenutak falio...I bre, Uroše, koji si čovek - meni je samo od ovog opisa zamirisala piletina i paradajz i čekao sam da pročitam kako si seo i zamezio sa njom - kad ti pun besa - i pored tako divnih mirisa :) To moze u restoranu, a ne u instituciji.A drugo, ne jedem meso, tako da pile zaobilazim.


Pa gricni malo neko pilence, Uki, valjace se!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana