Da odmah razrešim dilemu onima koji misle da je ovo putopis o nekom egzotičnom mestu: Helmsko poluostrvo nije geografska nego istorijska odrednica. To je starogrčki naziv za mesto gde je većina onih koji mogu da pročitaju ovo što je napisano rodjena, živi ili je živela; ono, što je u svetu danas mnogo poznatije kao Balkansko poluostrvo.
Stari grčki mit, a ja sam neizlečivo zaljubljen u njih, kaže da je nekada kralj tog dela sveta bio Hemus sin Boreasa boga severnog vetra. Hemus i njegova žena Rodopa su sebe često poredili sa Zevsom i Herom, pa je Zevs (koji je kao i većina grčkih bogova bio sujetan i osvetoljubiv) odlučio da ih kazni tako što ih je pretvorio u planine: Hemus (ili po naški Stara planina, tj Balkan) i Rodopske planine.
Druga manje interesantna ali verovatnija priča kaže da su Grci verovali da se duz čitavog središta poluostrva, od Crnog do Jadranskog mora, proteže jedan planinski venac koga su zvali Hemus, iliti centralno bilo.
Slično mišljenje o jedinstvenom planinskom vencu imali su i Turci koji su ga nazvali Balkan (nasao sam i Kodzhabalkan), sto verovatno znaci "venac šumovitih planina". Tek krajem 19. ili početkom 20, veka Jovan Cvijić je pokazao da se ne radi o jednom, već o više planinskih venaca: Dinaridi na zapadu, Rodopi u središnjem i Stara planina (Balkan) na istoku.
Šta se dešavalo u medjuvremenu?
Pre nego sto je Balkan postao Balkan, 324. godine car Konstantin Veliki, inače "stari" Nišlija, proglašava hrišćanstvo jedinom službenom religijom rimskog carstva.
Nakon velikog raskola 1054. hrišćanski svet podeljen je izmedju pravoslavne i katoličke sfere, a ova oblast je smatrana regionom podele. Ova podela, medjutim, nije odmah dovela do stvaranja dva sveta odvojena različitim religijama. Poluostrvo je bilo podeljeno izmedju dve civilizacije Rima i Vizantije, ali evropski identitet jos uvek se zasnivao na ideji hrišćanstva, dok su ostale oblasti definisane na osnovu njihovog nehrišćanstva.
1204. Četvrti krstaški rat pretvorio se u zadavanje smrtnog udarca već oslabljenoj Vizantiji i razaranje i pljačku Konstantinopolja. Oko 1300. Stvara se Otomansko carstvo koje preuzima Vizantijske provincije i relativno ubrzo osvaja i veliki deo poluostrva.
Nekako u to vreme pojavljuje se novo ime za poluostrvo, jer menjanje imena i ubrizgavanje svoje kulture je jedna od prvih stvari koje svi osvajači rade. Rodjen je termin Balkan, a uskoro i njegova negativna konotacija koja zajedno sa poluostrvom živi i dan danas.