11-27. maja 1999.

Dejan Jović RSS / 08.04.2009. u 07:09

 

(Dnevničke bilješke, 8. dio)

11. maja 1999 (utorak)

U Kini traju velike anti-američke demonstracije zbog bombardiranja ambasade u Beogradu. Mlađi ljudi, uglavnom studenti, nose fotografije s likom Billa Clintona i natpisom: „Clinton - Hitler" i mete, kakve nose ovih dana i oni koji demonstriraju u Jugoslaviji. Kina je jutros izjavila da neće sudjelovati ni u kakvim mirovnim pregovorima u Ujedinjenim narodima, sve dok NATO napadi na Jugoslaviju ne prestanu. Njen prijedlog rezolucije, kojom bi se osudio NATO zbog napada na kinesku ambasadu u Beogradu, međutim, nije prihvaćen. UN je potpuno paraliziran.

U Zagrebu, na Trgu žrtava fašizma (koji se sada zove: Trg hrvatskih velikana), u nedjelju došlo do napada Schwarzovih neoustaša na neo-antifašiste koji su se okupili da proslave 9. maj. Obilježavanje se događa otkako je trg preimenovan. I sam sam sudjelovao, kad sam živio u Zagrebu, i uvijek je bilo napeto i opasno. I., koja je bila tamo, kaže da je bilo vrlo ružno. Ti tipovi su bacili suzavac, jaja i kamenice, pa je troje ljudi ozlijeđeno - Srđan Dvornik, Zoran Oštrić i Zoran Pusić. Tanja Tagirov mi kasnije javlja da su, pri odlasku s Trga, napali Šuvare - Stipu i Miru - i da su ih jedva izvukli iz okruženja. Policija je „bila preslaba", a zapravo je potpuno neadekvatno reagirala. Dan prije je, naime, Schwarz najavio (i objavio) da će napasti, te da će „razbiti skup". Poslije su čak priveli i ove koji su se branili. „Večernji list" sve to pokušava prikazati kao „sukob antifašista i antikomunista" - kao da se radi o dvije grupe huligana, podjednako krivih za to što se godilo. Strašno.

Moj tekst protiv intervencije NATO-a je objavljen u Feralu. Očekujem kontratekst barem jednog od „dežurnih kolumnista". Sigurno će povezati moj tekst i nedavnu Šuvarovu izjavu protiv NATO-a.

Zvao sam navečer Stipu Šuvara. Kaže da ga je jedan od Schwarzovih demonstranata triput napao s leđa, potezao za uho i odgurnuo, a da su ih po Martićevoj pratili i prijetili im. Dovikivali su „Šuvare, pederu", „Treba srediti Šuvara", te dobacivali „Dođi u Imotski, ako se usudiš". Jedan je čak pokazivao i pištolj. Stipe kaže da ga je policija odvela kući, nakon što je zatražio zaštitu. Policija sad javno negira da mu je pomagala - iz razloga koji su, naravno, neobjašnjivi. Valjda da bi mogli pokazati da se radilo o sukobu dviju huliganskih grupa, i da oni nisu pomagali nijednoj (!).

Stipe kaže da mu se svidio moj tekst u Feralu, i da bi ga htio prenijeti u Hrvatskoj ljevici. Prenio je i Budenov tekst o „Spašavanju vojnika Havela".

Sinoć, pivo s J., češkim studentom u jednoj od seminarskih grupa na predmetu „Politika i društvo u Istočnoj Evropi". On kaže da njegov djed vjeruje da je socijalizam propao jer je bio „preblag prema klasnom nepriatelju". Kaže da je za starije generacije raspad Čehoslovačke - tragičan, a za mlađu (uključujući i njegovu, on je rođen 1978.) nije strašan. To je djelomice i zbog toga što su Česi zapravo uspjeli zadržati sve simbole stare Čehoslovačke: zastavu, glavni grad, mjesto u UN, itd - pa skoro da nisu primijetili razliku. J. je fasciniran Srbima. Drži da bi Česima trebalo malo „srpskog duha".

 

15. maja 1999 (subota)

Bio sam sinoć na predavanju Aleksandra Pavkovića na Institutu za historijska istraživanja. Govorio je o nacionalnom oslobođenju i nacionalnom pomirenju. Koristio je primjer Hawaia da bi objasnio neke tvrdnje koje su se ticale Jugoslavije. Bio je i profesor Pavlović. Srdačan susret.

Anthony Giddens je prihvatio moju molbu da ga intervjuiram za Feral, i zakazao mi susret za 10. lipnja u 9.30. Možda će do tada rat biti već gotov. Viktor sugerira da probam naći i intervjuirati i Normana Stonea. Stone je bio podržavatelj Bosne dok je trajao rat, a sada je postao zaljubljenik u Tursku. Iz te nove pozicije, protivnik je NATO-a, jer se boji da bi NATO mogao napasti Tursku zbog kurdskog pitanja. Naime, podrška Kosovu bi mogla otvoriti vrata sličnim intervencijama u korist separatističkih grupa i drugdje. Iako, ne znam je li to realno, budući da je Turska članica NATO-a, i da Amerika sigurno neće antagonizirati takvu zemlju. Čudni su putevi nekih ljudi. Margaret Thatcher i Michael Foot - dva najljuća protivnika iz ranih osamdesetih - našli su se na istim pozicijama, u obrani Bosne i Hercegovine. A Tony Benn, koji je jedno vrijeme bio Footov zamjenik u Laburističkoj partiji, sad je glavni protivnik intervencije NATO-a.

Aha, da, rat... I dalje traje... Sinoć je NATO-ova avijacija pogodila izbjeglice (uglavnom Albance) u nekom selu kod Prizrena - najmanje 80 ljudi je poginulo. Napadi na NATO - u medijima, naravno - ne prestaju. Jutros je novinar BBC-a toliko iznervirao glasnogovornika NATO-a (Jamie Shea), da ovaj nije imao što drugo odgovoriti, nego reći: „Pa dobro, idite onda u Beograd, i ispitujte Miloševića ovako". Visoka komesarka za ljudska prava, Mary Robinson, kritizirala je obje strane, rekavši da je dosad ubijeno već 1,200 civila. To znači da se broj ubijenih približava brojci žrtava sukoba prije početka rata (navodno dvije tisuće).

Govori se, istodobno, o stotinama tisuća izbjeglica, koji su ranije bili u svojim domovima, te o groznim uništavanjima cesta, tvornica, kuća. Susjedne zemlje, također, trpe gubitke. Napokon, i sama vojna operacija stoji novca. Robert Fisk u The Independentu otvoreno dovodio u pitanje smisao postojanja organizacije kao što je NATO. Cijela stvar postaje apsurdnom, i pretvara se u fijasko.

 

27. maja 1999 (četvrtak)

Milošević je danas optužen za ratne zločine. Spominje se iseljavanje 780.000 ljudi i ubojstvo 343 osobe. Beograd je ponovno bombardiran, tako da cijele noći nije bilo struje. To vjerojatno znači da se krenulo u zadnju fazu - „sve ili ništa". Milošević je time, međutim, također stjeran u kut, i neće odustati tako lako. Dakle, ulazimo u težak boj.

Razmišljam o svojoj prvoj reakciji na tu vijest. Ne ostavlja me ravnodušnim. Da su ga optužili prije bombardiranja, ne bih imao ništa protiv. Ovako mi to izgleda kao „pravo jačega", a sud - koji u načelu ima, po mom mišljenju, korisnu funkciju - pretvara se u instrument vojne agresije, koja nema uporište u rezolucijama Ujedinjenih naroda.

Jučer u Cambridgeu, na ručku i dugom razgovoru kod Saše Pavkovića. Odlazimo na predavanje Marca Wheelera, koje je on - teatralno, naravno - naslovio „Milošević, the Peacemaker". Kao da je govorio sam Robin Cook. Milošević je kriv za apsolutno sve. Da nije bilo njega, Jugoslavija bi se održala kao ujedinjena i demokratska zemlja. To je doslovce rekao na Sašino pitanje. Kad ga je Saša podsjetio da su nacionalizmi i separatizmi postojali i daleko prije Miloševića, te da se SSSR raspao i bez Miloševića, ovaj je jednostavno rekao - možda je tako, ali bila bi onda neka konfederacija, i ne bi bio rat. Well, well.

Wheeler je pritom cijelo vrijeme tvrdio da je Milošević dugo bio „darling međunarodne zajednice", te da je ova bila slijepa i nevoljna da reagira prema njegovom agresivnom nacionalizmu jer je, zapravo, bila opčinjena njime ili čak zaljubljena u njega. Ja sam ga pitao nije li Tuđman zapravo bio jedna vrsta „darlinga", nije li upravo njega Zapad (naročito Amerika) pomogao od početka do kraja, i nije li upravo Hrvatska postigla sve svoje strategijske ciljeve, uključujući i ciljeve njenih ekstremnih nacionalista - da ostane bez velikog broja Srba? Hm... da... ali... hm...

Jutros zvala Vesna Roller, da joj dam intervju za Radio Slobodna Evropa. Pustili su ga cijelog, 15 minuta, i re-emitirali. Rekao sam da se nijedna ideja ne može nametnuti silom, pa da prema tome nije dobro ideje „izvoziti" bombama. Također, da ne vidim svrhu postojanja NATO-a. Da je američka politika napustila ideju Warrena Christophera, koji je otvoreno rekao da ne žele biti svjetskim policajcem, te da sada koristi vojnu silu za intervencionizam. No, da nitko - pa ni SAD - jednostavno nije dovoljno moćan da bi mogao dugoročno kontrolirati cijeli svijet, a da su ovim napadom Amerikanci prilično iznervirali potencijalne partnere, kao što su Rusija i Kina. Da je antizapadno raspoloženje u porastu ne samo u Rusiji, nego i u nizu članica NATO-a, kao što upozoravao i Anatolij Chubais. Da se zapad mora zapitati - zašto je to tako, i kakve posljedice bi to moglo imati na dugu stazu. Rekao sam i da ipak treba voditi računa da se američka politika ne ponaša jednako prema svima: čak i ako prihvatimo da je ova akcija usmjerena na zaštitu manjine (albanske), opet se ne štite manjine čak ni svuda u bivšoj Jugoslaviji (Srbi u Hrvatskoj), a kamoli izvan nje - recimo Kurdi u Turskoj.

Razgovor s Darom Janeković, telefonom. Kaže da su Milka Kufrin i Rade Bulat dobili prijeteće pismo sa smrtnim presudama.

Navečer, zovem P. u Novi Sad. Kaže da je upravo nestalo struje - u osam navečer. „Opća katastrofa", kaže. Stanje „opće paranoje". Hrane ima dovoljno, ali nitko ne vidi nikakvu perspektivu izlaza iz ovog. Razgovaramo i o Vanetovoj biblioteci. Pita - može li se što učiniti da ona ipak završi tamo gdje je Vane htio.

(Nastavlja se 10. aprila) 

 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 07:23 08.04.2009

Dejane

Samo da se zahvalim za celu seriju tekstova, veoma interesantno, hvala sto ih kacis ovde.
'
Puno pozdrava!
Dejan Jović Dejan Jović 07:36 08.04.2009

Re: Dejane

Hvala, Dragane.

Inače, samo da najavim - ovaj intervju s Anthony Giddensom će biti objavljen ovdje kad dodje za to vrijeme.

Također, kad sam već "uzeo riječ" - da pojasnim: Rade Bulat i Milka Kufrin bili su muž i žena, a oboje su bili narodni heroji iz II. svjetskog rata. Rade Bulat je još živ - spominjao sam ga i ranije u ovom serijalu...
nemanja_99 nemanja_99 17:45 08.04.2009

Re: Dejane

Dejan Jović
Hvala, Dragane.

Inače, samo da najavim - ovaj intervju s Anthony Giddensom će biti objavljen ovdje kad dodje za to vrijeme.

Također, kad sam već "uzeo riječ" - da pojasnim: Rade Bulat i Milka Kufrin bili su muž i žena, a oboje su bili narodni heroji iz II. svjetskog rata. Rade Bulat je još živ - spominjao sam ga i ranije u ovom serijalu...


Da se i ja dodam, ovo se definitivno cita, bar ovdje, cak sam i prevodio neke izlomke za prijatelja koji se bavi temom rata u Kosovu.
Boris Drenca Boris Drenca 08:45 08.04.2009

Neki paralelni svet

Veoma je interesantno čitati o svetu (a to je van našeg tadašnjeg ludila) koji je živeo svoj život ... Mi smo tada manje-više živeli u skladu sa opisom:
Stanje „opće paranoje". Hrane ima dovoljno, ali nitko ne vidi nikakvu perspektivu izlaza iz ovog.
ivana23 ivana23 09:41 08.04.2009

***


Убијен службеник ЦИА „одговоран” за бомбардовање кинеске амбасадe

Вилијам Бенет, који је отпуштен због „грешке у одређивању места кинеске амбасаде у Београду”, настрадао 22. марта у близини своје куће у Вирџинији. – Полиција и ФБИ још истражују мотив убиства.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana