VIII sednica CKSK Srbije (23/24. 09. 1987)
Dvadeset godina otkako se u ovoj zemlji časovnici kreću u suprotnom smeru.
Dvadeset godina otkako je džukelizam postao sinonim za patriotizam.
Dvadeset godina otkako ovde život jako malo vredi.
Dvadeset godina otkako nas tucaju u mozak oni kojima već odavno ne može da se digne.
Dvadeset godina otkako nama i ovom zemljom vladaju iščašene vizije Dobrice Ćosića koje, pri tom, plaćamo najskupljom mogućom cenom.
Dvadeset godina otkako u ovoj zemlji ubistvo može da se ne proglasi za zločin.
Dvadeset godina otkako smo uspeli da se zaseremo na sve što je u našoj istoriji bilo vredno ponosa.
Dvadeset godina otkako crvenimo na graničnim prelazima.
Dvadeset godina otkako se reč srbin u normalnom svetu piše malim slovom (nemojte, molim vas, odmah da krenete s tiradama o tome šta je – to jest kakav je – taj “normalan svet”, pošto o njima upravo i pišem).
Dvadeset godina otkako je pobedila narodna muzika.
Dvadeset godina – kao ružan san!