PRAVIĆU SE ENGLEZ AKO ME NE VOLITE!!! (VIII)

clickcafe RSS / 09.04.2009. u 09:54

 

 
imacu je i ja jednog dana.. hocu
imacu je i ja jednog dana.. hocu

 

 

 

Osvanuo je oblačan dan. Smislili smo da idemo na izlet u Split. Divan i mističan grad koji ima veliku luku i koji je iznedrio sijaset veoma talentovanih umetnika. On je našao tigrasti peškir velikog zavodnika i smesta ga je kupio. Oduševljeno je ceo dan pričao o njemu. Napravio je par fotografija. I sad kad ih gledam imam isti osećaj. Kao da je ceo grad jedna velika pozornica ili kao grad pozorište. Sve tako potseća na scenografiju.

Ali je ujedno i jako velika gužva. A onda nas je kiša poterala nazad.

Ušukali smo se u šatoru, pričali o raznim stvarima, popili po koju čašu vina i zaspali.

Sreda, 05.09.

Ovog jutra bilo je hladno ali sunčano. Na trenutak me prevarilo zubato sunce i krenula sam u Trogir brodom bez dukserice. Strašno brzo sam se pokalajala. On je celog dana slikao zanimljive ćoškove ovog slatkog gradića. Otišli smo do bankomata i pokušala sam podići novac sa kartice. Ali bankomat ju je 'progutao'. Neverovatno koliko me to razbesnelo. A već je prošao kraj radnog vremena i nisam mogla ući u banku. Dok smo čekali brodić da odemo nazad gledali smo Amerikanku kako čeka svog bogatog dečka. Duplo starijeg od nje. Bila je nekako sva bučna i nekako se ponašala kao sirovina. Neki taksista ju je dovezao i čekao njenog dečka sa njom na molu u blizini nas. Kad je njegov gliser stigao, bogato je nagradio servilnog taksistu. Isprativši grupicu gosiju uzeo ju je u naručje. Iako je muški deo koji je čekao sa nama čežnjivo otpratio poželevši da su u tom trenutku na njegovom mestu ja i dalje mislim da to nije ništa istinito. Onda smo na plovidbi nazad onaj koji mene nije uneo u narucju na brod i ja razvijali teoriju kako sad idu na neko neviđeno veliko prevozno brodsko sredstvo koje je toliko veliko da nije moglo ni da uđe u luku. Možda ona nije bila Amerikanka nego neka sa severa Evrope? Oh zaista se više ne sećam, tako me se malo to tiče. Fakat pamtim je kao razglednicu.

Četvrtak, 06.09.

I ovaj dan je osvanuo tmuran i hladan. Uf već počiva da biva neobično. Zbog zime nema tuširanja i pranja kose. Hladnoća se uvukla pod kožu. Vlažne maramice ne mogu baš na tako duge staze da pomognu. Ljudi sa obe strane su se promenili. A onda je moj dragi ugledao otkrovenje - neko je imao mini kamp kućicu/krevet na krovu porodičnog automobila! Mislim da može da stane najviše dvoje ljudi. Zaista je neobičan prizor. Slikao ga je sa svih strana.

U banci su bili izuzetno ljubazni. Tražili su mi pasoš i bez puno polemike vratili mi karticu i izvinili se za nastalu neprijatnost. Oduševili su me. Svaka im čast. Kiša se nije predavala i uporno ga je ometala da slika po Trogiru. Vratili smo se u šator. Bilo mi je toplo samo u njegovom zagrljaju. hehe

Petak, 07.09.

Vreme se i dalje nije predavalo i pala je odluka za pokret. Novine su pisale da je jedna luksuzna jahta prethodnog dana u toku manervisanja udarila u jedini most koji je jedina veza ostrva i kopna. Kao da je znao on ju je slikao bas malo pre udara. Ko bi rekao da će to biti jedna od glavnih vesti! Još od kako smo putovali iz Dubrovnika ka Trogiru najvažnija vest je bila o tragediji vatrogasaca na jednom ostrvu. Desio se tragičan nesporazum da je poslat helikopter sa vatrogascima/dobrovoljcima bez dovoljne količine vode i od njih 11 samo je jedan preživeo. U početku ih je možda bilo još petorica ali su oni umirali dan za danom zbog opekotina i povreda. Šteta. Sve klinci.

Ovog dana prva stanica je bila nacionalni park Krka. Divno uređen, mada sa skupim ulazom, popločan drvenim stazama širokim tek nešto više od metra krivudaju i usmeravaju radoznale turiste. Vodiči pričaju na svim stranim jezicima. Tu smo videli kakve ih životinje naseljavaju, etno kućicu sa predionicom, tkačnicom, etno sobom, ognjištem, vodenicom, konjušnicom, nešto dalje videli smo prvu centralu naizmenične struje u hrvatskoj koja je minijaturna hidrocentrala Jaruga I izrađena po Teslinim nacrtima i ista je sam u manjim razmerama kao njegova centrala na Nijagarinim vodopadima. Nažalost, radila je samo do Prvog svetskog rata a sada je urušena mada rade rekonstrukciju.

Odatle smo se zaputili u Knin.

Atačmenti



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

sladjamk sladjamk 22:48 09.04.2009

cekam produzetak!

Pa lepo sam prosetala i posetila se ! Gde ces sada da nas setas?
clickcafe clickcafe 08:31 10.04.2009

Re: cekam produzetak!

hehehe videces hehe

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana