- ogled o brojkama raznih izbora u Srbiji -
Sutra, 24.09. je sedam godina od ključnih, "nultih" (za mnoge) izbora u Srbiji na kojima smo birali predsednika SRJ, poslanike u Veće građana i Veće republika Savezne skupštine i odbornike lokalnih samouprava. Posle toga imali smo vanredne republičke parlamentarne izbore 23.12.2000., izbore za predsednika Srbije 29.09. i 08.12.2002 i 16.11.2003., vanredne republičke parlamentanre 28.12.2003., izbore za predsednika Srbije 13.06.2004., poslanike Skupštine Vojvodine i odbornike lokalne samouprave 19.09.2004. i vanredne republičke parlamentarne 21.01.2007.
Svi ovi datumi, brojke i rezultati mogu se analizirati, kao politička opredeljenja građanki i građana ili kroz izlaznost na pojedinim izborima. Ako tragate za brojkama, ima odličnih izvora podataka koje treba koristiti, i ako se za analize tih izbora koriste samo slova.
Iskustvo me naučilo da pogled na brojke ljudima malo znači, ljudi više vole slova, ona se lako upotrebljavaju, ne traže uporište u brojkama, "meko" se slažu u predrasude i stereotipe, a ako ih izriču "samozvani autoriteti, takozvani analitičari, političari-amateri, novinari raznih službi, diplomirani intelektualci opšteg smera" i slični, onda se brojke potpuno izgube, izblede, nestanu pred navalom slova koja mahom ničemu ne služe osim da se "praznim" popunjava praznina koja nastane kad brojke nestanu.
Kad god se slovima brojke ne dopadnu - tim gore bude po brojke.
I to je ključna razlika između uspešnih i neuspešnih - uspešni uvek s poštovanjem i zanimanjem gledaju u brojke, pa ma šta te cifre "brojale".
Evo nekoliko primera, (nadam se prepoznatljivih):
PRVI PRIMER SLOVA:
"SPS ima apsolutnu vlast i apsolutnu podršku u Srbiji sve do 2000-te"
PRVI PRIMER BROJKE:
republički 1992
SPS 1.359.086
SRS 1.066.765 izašlo: 4.694.969, rezultat: manjinska vlada
DRUGI PRIMER SLOVA:
"SRS je uvećao podršku posle 2000-te"
DRUGI PRIMER BROJKE:
republički 1997
SRS 1.160.393
SPS 1.416.779 izašlo 4.133.641, rezultat: koaliciona vlada
predsednički 1997
SRS 1.222.381
predsednički 2002
SRS 845.308
predsednički 2003
SRS 1.166.896
republički 2003.
SRS 1.056.256 , izašlo 3.825.471, rezultat: koaliciona vlada
a kad se znaju ove brojke, onda se rezultat vanrednih parlamentarnih iz decembra 2000-te koji je za SRS bio 322.615, ili za SPS 516.326, čita upoređujući sa izlaznošću na biračkim mestima pa se vidi da su tog dana ti građani/ke ostali kod kuće, a nisu menjali svoja politička opredeljenja.A to da li će ljudi izaći na birališta ili ne, prvenstveno zavisi od aktivizma političke stranke koja "svoje" birače želi da vidi u "brojkama" izbora.I, naravno, od društvenih okolnosti (neponovljivih) tog dana izbora.
predsednički 2004
SRS 939 565
DS 852 239
što su brojke prvog kruga izbora koje su jedino važne, ako hoćemo da upotrebljavamo "slova" za analize političkih, personalnih i biračkih opredeljenja.Drugi krug daje brojke SRS 1 431 833, a DS 1 706 888
TREĆI PRIMER SLOVA
"Lokalni izbori su najvažniji za političke stranke. za demokratizaciju društva, za reforme državne uprave"
TREĆI PRIMER BROJKE
lokalni 1996
SPS 1.317.023
SRS 459.656
ZAJEDNO 1.017.594 izašlo 4 308 502 rezultat: otkrivena izborna krađa
Do 1996-te, inače, niko ustvari ne zna rezultate izbora u Srbiji, bilo je važnije ko broji, nego ko glasa, a kontrola nad biračkim spiskovima, tokom izbora i rezultatima sa teritorije Kosova niti je postojala niti je moguće naknadno proceniti, osim kroz "analize ekstrema" kao "nemogućih događaja" na izborima (bilo kojim) kojom se dolazi do maksimalno oko 250 000 glasova koji su se "pripisivali" po potrebi.
lokalni 2000
izašlo 4 676 118
lokalni 2004
izašlo 2 553 693
Na lokalnim izborima 2004-te, brojke sa predsedničkih izbora, održanih iste godine 13.06. su praktično prepolovljene, a da su ustvari izostala "slova" (bar u javnosti) o tome zašto se to desilo. Kad se pogledaju brojke sa biračkih mesta, onda se može izvući samo jedan zaključak: ljudi su uvređeni, osećaju da se prema njima "slovima" odnosi sa omalovažavanjem i pokroviteljski, a oni tačno znaju šta hoće od izbora, tačno znaju kako da ostajanjem kod kuće naprave izuzetno važnu brojku - pristojnih, ćutljivih apstinenata koji čekaju da se pojavi politička ponuda koja će sadržati njihove sopstvene prioritete, probleme njihove svakodnevice i "niska izlaznost" na lokalnim izborima je ta "brojka" koju su kasnije "slova" mahom (bar u javnosti) prenebregla.
Slepilo za brojke lako proizvodi generalizaciju, "opšta mesta", samouspostavljene pretpostavke koje se kasnije lako dokazuju i postaju prihvaćeni stereotip, smanjuje šanse za dijalog zasnovan na podacima i unekoliko usporavaju ceo proces promena u kojima se nalazimo.
Rezultati izbora se vrlo često "pobrkaju" sa veštinama "organizovane manjine" da uspostavi kontrolu nad javnim poslovima raznih nivoa i tada se energija kritičke javnosti troši na definisanje odgovornosti onih koji su deo brojki na izborima (građani/ke), a ne na one na koje fokus kritike treba da bude usmeren. Tako "slova" stvore čuvene stereotipe i predrasude "o narodu koji (ne)valja", a ne o organizovanoj manjini koja upravlja i koja (ne)valja.
Možda otvoren pogled na brojke koje su ponuđene u tekstu pomogne da uklonimo neke od tih predrasuda i omogućimo dijalog. Kritička javnost je, mislim, snažnija "sa brojkama" nego "sa slovima". Upravljačka javnost bi brojke često radije sakrivala, nego objavljivala, pa ma šta cifre tih brojki "brojale". Nivo "sakrivenog" je često mnogo manji od onoga što u brojkama, objavljenim jasnim, vidljivim, često gledamo, ali - nećemo da vidimo.