Društvo| Eksperimenti u blogovanju| Kultura| Literatura| Muzika| Reč i slika| Umetnost

"Minor ... swing"

trener92 RSS / 11.04.2009. u 03:07

***

"Usne jedino zato postoje

da s nekim podeliš nešto svoje" 

 

 

"Aprila sam odlučio da predjem planinske vrhove i spustim se ka moru.

Od zime bio sam opčinjen jednom vešću iz novina i neobičnim slikama okeanskih dubina.
Neko je dole pronašao novu vrstu života.
U petnaestoj godini dečaci kao ja znaju za mnoge tajne i odmah prepoznaju pesmu u svemu što ih okružuje.

U čavrljanju trava ili u mrmljanju vetra. U mekom coktanju reke što rije usnama sprudove.

U blagom dahtanju šljunka i otkucaju srca neke bube na dlanu.

Kasnije, mnogi potroše čitav usplahiren život da sve to ponovo otkriju. Da opipaju. I provere. Da objasne. I dokažu.

Ljudi najteže vide ono što je nevidljivo. Za takve stvari je potrebna ogromna mudrost očiju.

Onda: ta vest. Te slike. Taj svet karbohidrata. I materinstvo hemije.

Ti zagonetni sistemi života, što se ne otvara iz sunca i iz svetlosti, nego ga plodi mrak, jer obasjano je ljubavlju vulkana što se mehuraju pod strahovitim pritiskom vodenog
zagrljaja.

Džinovski cevasti crvi, koji umesto očiju imaju purpurne kreste. I laticama vrebaju. I brste vreli mulj.
Šta će boje u tami, u dubinama mora, razmišljaju dečaci u petnaestoj godini, dok u sebi pevuše svoja purpurna pitanja. I otkud krabe i pauci što gmižu po magmi? Ili korali i alge
sa hemoglobinom u krvi, kao u kapilarima sisara?

Ljudi najteže shvataju to što je nezamislivo.
Za takve stvari je potrebna ogromna mudrost mudrosti.

Ushićen i potresen otkrićem te čudne prirode, za koju ne bih ni saznao da sam se ovde na zemlji rodio stoleće ranije, išao sam ka moru kao ka zvuku iz sna.
Pa valjda zato i nisam primetio na vreme kako me neko prati, ali ne planinskim stazama, već iznutra, kroz stene.
Naviknut da se stvarnost od polovine marta ponaša prema meni nekako pomereno, i da mi raspršuje razum kao severni vetar oreole maslačka, odlučio sam da ćutim, da posmatram sa strane i pravim se ravnodušan. Ko me sledi, taj sigurno ima dubokih razloga.

Tim pre, što je i dečak. I ima moje oči. I moje crte lica.

I ima moje godine i moju tihu upornost.

Što onda ne bi imao i moju lepu radoznalost?

Znao sam: neće izdržati. Pojaviće se iz kamena.

Izišao je iz stene u smiraj šestog dana. Čitavu milju preda mnom. Spustio se do potoka i zapalio vatru.
Prao je čelo i oči dok sam mu prilazio. Onda sede na kamen i izvadi iz nedara pregršt nezrelih narova. Pružio mi je pola.
"Na čudan način stižete", rekoh umesto pozdrava.

On je lomio plodove i neko vreme ćutao. Na licu mu je treperio zlatnocrveni odsjaj od soka, vatre i sunca što se po nama grušalo.
Nabacujući granje, reče: "Pridjite vatri."

Lepljivi krici ždralova još uvek su mi mirisali na sever i na sneg. U ovom kraju je bilo škorpiona i zmija. Zato sam ležaj prostro uz samu obalu potoka.
On reče: "Budite spokojni. Paziću na Vas dok spavate."

Magla sa vode, na mahove, kao da je dobijala pamučne napade kašlja. Ostali čvorovi sumraka polako su se vezivali u pepeljastu tišinu.

Sunce je odavno zašlo. Ćutali smo i jeli dve ribe što sam ulovio u viru ispod kamena.
Onda legoh na ledja i zagledah se u nebo.
Jedan cvet - bela kometa, sa dugim repom peteljke, obleteo je galaksiju mog užarenog uha.

Rekoh: "Iako nemam neke vidovite oči, ja sam Vas ipak posmatrao zatvorenog u kamen i želeo bih da shvatim, čestiti prijatelju, je li to lavirint pećina kroz koji se Vi krećete, ili u sebi nosite nekakav urodjen dar da prolazite kroz tvrdo?"

Seo sam levo od njega, niže za čitavu glavu, odajući mu tako dostojno poštovanje.

On reče: "Postoje dva sveta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas teraju. Od koje ste Vi vrste?"

Od koje sam ja vrste?

Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje.

Možda je to i sreća.
Možda imam u sebi nešto duže od krajeva.
Možda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, neće moći završiti.

Nije reč o životu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo očima.
Postoje u meni mnoga, neverovatna čula. Čula vode i vazduha, metala, ikre, semenja...

Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda.

Od koje sam ja vrste?

Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne mičem se satima. Pravim se kao da razmišljam i da u sebi rastem. Činim to dosta uverljivo. Dok imitiram drveće, neko sa strane, neupućen, stvarno bi pomislio da sam pustio korenje.

Razlistavam se sluhom. Zagrljajima. Disanjem. Čak se i ptice prevare, pa mi slete u kosu i gnezde mi se na ramenu.

Pravim se da sam trom sanjar. Nespretan penjač. Spor saputnik.

Pravim se da mi je teško da se savijam preko belih oštrica realnog.

Pravim se da mi nedostaje hitrina iznenadnog skraćivanja u tačku i produžetka u nedogled.

 

Dečak je i dalje ćutao.

Ovako sam mu rekao:

"Seme sam, što čuva u sebi neproklijalo vreme. A siguran sam u jedno: nemam pamet od magle.
Ja ne upoznajem svet, već ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene.

Jer mnogo puta sam bio gde nisam jos koračao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem.
I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici.

Zato izgledam izgubljen i neprekidno se osvrćem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je čudesna igračka.

Može li se izgubiti neko u nekakvom vremenu i u nekakvom prostoru, ako u sebi ne nosi sva vremena i prostore?"

I ovako sam mu rekao:

"Pokret od mene do mene nije ni ulaz u mene, ni izlazak iz mene, već lice moga naličja.
Tu negde ispod kože, tu negde bliže kičmi, gde rskavica okoštava, množi se novost već poznatog.

Pokret od mene do mene nije umeće sazrevanja. Šta bih ja, da seuobličim u krošnju svoga konačnog?
Šta bih ja, kad bih prestao da iscrtavam trajanje, u premorenom vazduhu medju pepelnim senkama?
Neukrašen i običan, bavim se odgonetanjem. Vidite kako seigram. Vidite kako to umem.
Igra je neobičan i nepogrešiv život.

Smeta mi krov da sanjam. Smeta mi nebo da verujem."

Od koje sam ja vrste?

Postoje ljudi iz prošlosti koji žive i danas. Ko se pažljivo zagleda, možda ih može primetiti već negde u budućnosti.
Eto od koje sam vrste.
Sve što mi učini prolaznost, ne prima se: ni poljupci, ni ožiljci, ni starenje.

Pokret od mene do mene nije umeće šarenila, mada mi se sva tkanja poznaju kao ćilimu.
Tu negde oko očiju, tu negde oko usana, moj osmeh čita petlje I blaži nesklad boja.

Prislanjam jezik uz nepce. Tu je sav okus prostora. Mili po meni tišina.
Otvaram poklopce noktiju. Moji prsti mi pevaju.

Pokret od mene do mene nije ni umeće venjenja. Ja samo uplićem smisao večitih ornamenata u ovu prelepu njušku, mokru od sopstvene svetlosti.

"Verujte", reče mi on, "odavno nisam sreo nekoga ko je u sebe tako aljkavo preobučen.


Vi osećate stvari kao što životinja oseti zemljotres, šumski požar, poplavu ili smrt.
Ali to nije dovoljno.
Mučite se da mislite dalje od odmišljenog.
Da li se drveće muči dok lišćem rezbari prostore?
Da li se okean muči dok brsti stenovite obale?
Da li se izvori muče dok putuju kroz zemlju?
Da li se vetrovimuče dok bez napora udišu jedno po jedno nebo?

Probaću da vam objasnim neke obične stvari. Ali vas upozoravam: najteže je razumeti ono što je razumljivo.
I najteže je čuti ono što vam prećutim. Za takve stvari je potrebna ogromna mudrost ušiju."

Sedeli smo do svitanja.
On reče da u kamenu nema nevidljivih hodnika, niti mora postojati nekakva posebna lukavost da seprodje kroz tvrdo. Jednostavno se bira prvi, najpreči put, i to je čitava pamet.

Prepreke, ako ih ima, ne nalaze se u stvarima, nego u našoj nemoći.
Jer zašto na njih ne naidju oni koji ih ne vide? Ili ih vide, a preziru?

Nema ni tajni, ni trikova, niti se takve stvari mogu negdenaučiti.Treba zadržati dah, zažmuriti, i zatim, zagnjuriti se uplaninu.

Poneko nikad ne primeti, ushićen lepotom svog vida, da zagledanu neobično, smeta njegovoj običnosti.

Gledao sam ga zbunjeno:
"Samo mi nemojte reći da prolazak kroz stenu zahteva isti napor kao i hod kroz vazduh".
On se zamisli začas i reče:
"Imate pravo. Teže mi je kroz vazduh. Mučim se da ga savladam.
Vazduh je dosta žilav, neposlušan i razmažen. I uvlači se u čoveka."

"O ovom bi", rekoh, "valjalo razmisliti. Ako nije čarolija, I ako svako može da se kreće kroz tvrdo, znači: i ja bih mogao.
Biću vam blagodaran ako uspem da shvatim čime se tamo ulazi."

"Ćutanjem", reče on. "Vi koji prolazite samo kroz razredjeno, isuviše ste brbljivi.
Zadihani u srcu, retko kad osetite istinski ukus reči.

Ja, i kad najviše žurim, žurim vrlo polako. To nazivam razmišljanjem."

I ovako je rekao:

"Treba dopustiti mislima da se smire i stalože, da bi Vam od svega ostalo tek nekoliko reči, oljuštenih i čistih,
lišenih nepotrebnog.
Sve teže se odlučujem na upotrebu govora.
Velika je to smelost i opaka je nevolja, i beskrajna je slava i čudovišan jad, usuditi se kazivati.

Sjaj i dragocenost vatre.
Nemir lišća i oblaka.
Čvrstina i grč planine.
Istrajnost jezerskih voda.
Dah vetra u dolinama.
Miris sunca u semenju.
Sve su to dostojanstva pred kojima sam postidjen i kad pogrešno slušam, a kamoli kad pokušam i da ih objavim rečima.

Govor je opasna umetnost."

A zašto nam je potrebno da znamo svetle reči?

"Da ih u sebi nosimo, prostodušne i smirene, kao čestitu opremu protiv lukavstva i zablude."

A koliko je potrebno takvih istinskih reči da se ispuni život?

"Deset. Možda čak dvanaest. Ko shvati tih dvanaest reči, uspeće da odabere na kraju onu najsvetliju, i odbaci sve ostale.
Jer u poslednjoj reči sadrži se sav govor."

A zašto nam je potrebno da znamo najčistiju reč?

"Da je u sebi ljuštimo kao svoj način ćutanja. To je jedini ključ kojim se može otvoriti najtvrdja stvar na svetu."

Tako mi je govorio.
Kroz polusan sam video kako polako gricka poslednje zrno nara.
U potoku je svitalo, u vatri se smrkavalo.

Jesam li išta primio?
To što u sebi nosimo, prevazilazi dokaz, ali dobro je saznati kako se misli bez napora.
Ko tako ume da misli, taj ima oslonac u nečujnom.
Ko ume tako da odluči, taj ima oslonac u nevidljivom.

Bio sam sanjiv i umoran, sav nešto nežno ošamućen. Umalo da mu priznam, ni učtivo, ni oholo, da mu obazrivo verujem.
Drukčiji sam od ostalih i to je moja muka. Težak, od jezgra načinjen, ja lečim metalnu potrebu da briznem u gvozdeni plač od straha i lepote.
Ali čemu priznanja? Ko je mene razumeo?

Duboko se poklonio. Reče da smatra čašću što mi je pomogao da budem manje umišljen. Zahvaljuje mi na tome.
Više se nismo sreli. Odlutao je kroz kamen.

Proveo sam dve nedelje kao u blistavom bunilu, trudeći se da izdvojim bar nekoliko reči za koje doista verujem da su
neukaljane.
Prvo sam rekao: majka. I ponavljao: majka.

Kad mi se sasvim učinilo da je ta reč od svetlosti, odlučih da je progutam kao malenu semenku i sačuvam za sebe.

Da je nikad više ne upotrebim uzalud.

Onda sam pokušao da me misao o njoj provede kroz kamenu liticu. Udario sam čelom i pao licem ka zemlji sa punim ustima mleka.

Govorio sam mlekom. Vilice su mi bile otečene i rovite.

Onda sam rekao život. I rekao sam sloboda. Ponavljao sam te reči.
I kad mi se učinilo da imam u ustima svetlost, odlučih da ih progutam kao zalogaj saća i sačuvam u sebi.
Da te dve reči nikad ne upotrebim uzalud.

Dogodilo se isto. Udario sam čelom o liticu pred sobom i pao licem ka zemlji sa punim ustima vatre.
Govorio sam žar, i desni su mi bile u plikovima i ranama.

Izabrah još neke reči. Dugo sam ih ponavljao. I videh da govorim meso i da govorim dim. I videh da govorim kišu i da govorim korenje. Skoro sam se udavio.

I tek tada sam shvatio da svaka reč na svetu sadrži u sebi govor, ma bila i najobičnija.
Reč: ptica.
I reč: hleb. I sreća. I ljubav. I istina.

Jer veličina reči nije u njenom značenju, nego mome značenju.

Zagrizao sam vetar na samoj ivici usne, tu gde počinje osmeh.

Jesam li, najzad, siguran? Ako ni u šta drugo, bar u svoj neuki um?

Bio sam, napokon, spreman da se ponovo vratim rečima kao: majka, sloboda ili život.

Ali ne da ih govorim, ali ne da ih mislim, već da ih živim u sebi, žureći polako i oprezno.

Postoje mnoge stvari koje sam zanemario.

Dok gledam kako april silazi u dolinu i u naručju odnosi nezrele plodove kiše, ljuštim se, ali se provlačim kroz okoštali vazduh i rskavicu nevidljivog.

Da li ću ikada biti dovoljno mudar i upućen u rastvaranje prepreka?

Kad budem ravan vodi, koja bez ikakvog oslonca drži na plećima brodove natovarene nebom, možda ću to razumeti.
Kad budem ravan nebu, koje bez ikakvih eksera zakiva zvezde u prazno, možda ću to razumeti.
Kad budem ravan vetru, koji bez kičme i kostiju nosi težinu ptica, možda ću to razumeti.

Kad budem ravan sebi, možda ću to razumeti.
Vreme je da
odrastem bar do sopstvenog temena."

"Pećine"

Mika Antić

 

 


 

Atačmenti



Komentari (71)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

topcat topcat 03:12 11.04.2009

Hop

shumska shumska 03:38 11.04.2009

M.A.

poetičan, mek, tajnovit, čulan - mika antić uvek večan.
trener92 trener92 06:19 11.04.2009

Re: Hop

topcat



"Mi smo se suviše sretali na raskrscima neznanim
Mada smo različitim putevima koračali
Tinjalo nebo večernje u šiprazima zvezdanim
I uvek oblaci zdralova sa prolecem se vraćali.

Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo
I u leta kovrdžava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo
Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se dužili i raskršća su žudela
Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo čekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskršću neću te videti više
Pružićeš nekome dlanove, prestaće putovanja
I pod krov neki svratićeš da se skloniš od kiše.

Spustiću tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom otići nabranih vedja
Jer meni život prestaje ako sidjem sa staza
I pred nečijim vratima skinem torbu sa ledja.
"

Lady be good
trener92 trener92 06:39 11.04.2009

Re: M.A.

shumska
poetičan, mek, tajnovit, čulan - mika antić uvek večan.


Hvala ti na lepim rečima, jedna lepa pesma za tebe

"Ovo je pesma jedne košulje,
zaljubljene do okovratnika u jednu sasvim banalnu drvenu štipaljku, i glasi:
Držiš me na ovoj ljuljašci da se ne okliznem. Da mi suze ispare na suncu.
Zahvaljujući tebi moći ću malo da se našalim sa stokom i živinom u ovom dvorištu.
Nadimaću se. Raskopčaću svu dugmad na svom platnenom telu.
Celo prepodne biću zastava koja rukavima šamara vetar i miriše na sapunicu i nebo.
Drzi me čvrsto, ali nemoj da mi zavidiš. Mene popodne peglaju."



Valse bamboula
Unfuckable Unfuckable 03:47 11.04.2009

ozbiljno

trener92 trener92 06:43 11.04.2009

Re: ozbiljno

Unfuckable
____________



Undecided

i

"Serious as a heart attack"

"Čarolija

Nekom zabranjuju zvezde.
Nekome krila.
I laste

Ja ne zabranjujem ništa.
Sme se sve što se ne sme.
Samo jedno te molim:
pokušaj da ne rastesš
ni mrvu svima za inat,
do kraja ove pesme.
U toj se pesmi živi
slobodno,
lepo
i ludo.
Možeš da izmišljaš.
Mastaš,
Da radiš sve naopako.

U njoj i najveće čudo
prestaje da bude čudo,
jer sve što poželiš
kad zažmuriš
- ostaje zauvek tako.

Isturi hrabro i divno
prkose detinjaste
i laži i sebe samog.
Sme se sve što se ne sme.

I sme se više od svega!

Jedini: nemoj da rasteš
za inat i tebi i meni
do kraja ove pesme.

I svaki put kad te slome,
pa moras nov san da stvaraš,
ne sanjaj ga u mraku
Dotrci blize zori.
Na pragu ove pesme
tako se divno bori
i kad namigneš samo
i osmehneš se polako

Izbroj u sebi do deset
i to u večnost pretvori.
I sve što žmureći smisliš
ostaće zauvek tako.
"
katatonicar katatonicar 06:38 11.04.2009

minor

not swing. just waltz

trener92 trener92 07:00 11.04.2009

Re: minor

katatonicar
not swing. just waltz





"Znam: sve se neće na jedan osmeh svesti.
Znam: neće svima jednako biti sunca

Na istoj cesti uvek će se uplesti
Trag povratnika sa stopama begunca.

Hodaće oba u jednom istom smeru,
Tegleći svaki svoju drukciju veru.

Pa i mi tako, jedan uz drugog, nemo,
Po istoj cesti teglimo živote i dane.

I uporedo, rame uz rame, idemo.
I lagaćemo kako se razumemo,

Sve dok na kraju ne stignemo
Tim istim pravcem na dve suprotne strane.
"

Caravan
elkris elkris 08:17 11.04.2009

Re: ozbiljno

Ljudi najteže vide ono što je nevidljivo. Za takve stvari je potrebna ogromna mudrost očiju.
Ljudi najteže shvataju to što je nezamislivo.Za takve stvari je potrebna ogromna mudrost mudrosti.
Postoje ljudi iz prošlosti koji žive i danas. Ko se pažljivo zagleda, možda ih može primetiti već negde u budućnosti.
"Treba dopustiti mislima da se smire i stalože, da bi Vam od svega ostalo tek nekoliko reči, oljuštenih i čistih,lišenih nepotrebnog.
Sve teže se odlučujem na upotrebu govora.
Velika je to smelost i opaka je nevolja, i beskrajna je slava i čudovišan jad, usuditi se kazivati.
Govor je opasna umetnost."


Mika
trener92 trener92 13:26 11.04.2009

Re: ozbiljno

elkris


"Nepovratna pesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.
"

Boys on the road
ines08 ines08 09:13 11.04.2009

* * *

Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda...


trener92 trener92 13:27 11.04.2009

Re: * * *

ines08
Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda...




"U meni večeras jedna reka
razbija ogromna brda daleka,
muči se,
urliče,
razmiče klance
i kida svoje zelene lance
i rije kroz moje srce
i peče
i kroz oči mi kipi i teče.

U tebi večeras ista reka
čudno je meka.
Sva je od mleka.
I čas je srebrna.
I čas je plava.
U njoj se tišina odslikava.

Svako u sebi reke druge
pod istim mostovima sretne.

Zato su naše sreće i tuge
uvek drugačije istovetne.
"

Bossa Holland
gordanac gordanac 09:22 11.04.2009

i leti i živi....

'' Opet nam pitanja nekud iščezavaju.
Kako da živim samo s odgovorima ?
Moram da dolijem malo vasione u krvotok.
Prostori, ne znam kako vi ?
Meni je premalo dimenzija.''

Miroslav Mika Antić


"Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisaca.
Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...
Imam i neke nagrade i priznanja. Dve "Nevenove". Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorja. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napiše bezbroj stranica. Recimo: uređivao list "Ritam" ili uređivao Zmajev "Neven"...
Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima.
Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi "In memoriam". I u svim ostalim svojim pesmama."

Miroslav Antić





Djordje Balašević - Uspavanka za dečaka

"U slavu smeha Banaćana koji
je lagan kao i kolo njino ali oštriji od jatagana."

Miloš Crnjanski: Apoteoza
trener92 trener92 13:22 11.04.2009

Re: i leti i živi....

gordanac

There Will Never Be Another You

"Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kiša šiba i mlati,
vrbama vetar čupa kosu.

Kuda ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?

Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajući-prošla.

Ne znam.
Ceo svet smo obišli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoišli.
"
Fleur de lavande
trener92 trener92 00:58 12.04.2009

Re: i leti i živi....

gordanac


"U jesen uvek nestanem iz Novog Sada. Činim to zato što se svakog novembra, kao po nekom smušenom pravilu, ponovo zaljubljujem u stari most pod Tvrdjavom, u lavirint krivudavih sokačica oko Matice Srpske i Temerinske pijace, u dva prozebla labuda koji kašljucaju u jezeru Dunavskog parka, u jednu violinu kod "Marasa" ili dve violine kod "Stolca" i što sve bespomoćnije prirastam za ove ulice, za svu užurbanost prolaznika, za lepršanje jutarnjih i večernjih izdanja na Bulevaru i za šareni lom izloga koji krupnim četvrtastim očima jure u izmaglicu i monotono sivilo prosute kiše.

Verovatno znate šta znači zaboraviti sebe na nekom uglu, duž nekih drvoreda, pod nekim prozorom... znači: ostati ovde zauvek. I neka to izgleda neverovatno i romantično, znači: sećati se tamo čak na Sen Žermenu malog bifea "Lovac" iza Dnevnika ili pod kremaljskim kulama sa nostalgijom misliti na baroknu fasadu novosadske opštine, ili u betonskoj vrtoglavici Menhetna poželeti jedno spokojno popodne na obroncima kameničke obale.

Jednom su me pitali zašto sam tako gimnazijski zaljubljen u Novi Sad. Nisam umeo da odgovorim. Jer sa najdražim gradom je kao i sa najdražom ženom: nikad nećemo uspeti da objasnimo ni sebi ni drugima šta nas je to tako vezalo..."

Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 10:30 11.04.2009

divan tekst

A koliko je potrebno takvih istinskih reči da se ispuni život?-mnogo
trener92 trener92 13:30 11.04.2009

Re: divan tekst

Velimir Mladenovic
A koliko je potrebno takvih istinskih reči da se ispuni život?-mnogo



"Oči

U svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke. Primetiš to po igrama koje polako počinju da se sapliću. Primetis to po iskraćalom odelu, koje ostavljaš mladjem bratu.

Primetiš i po bajkama, koje smo dosad tako lepo izmišljali. Primetiš kako nam i bajke sve manje veruju.

Ustvari, velika je to varka. Baš kao što je i svet sa one strane svoga oka.

Onome koga posmatraš u ogledalu s nadom. Ti si nada koju on gleda iz svog sveta. Ne veruj ničemu što se može primetiti samo sa jedne strane vida.

Trči i sastani se sam sa sobom. I izgubi se u daljinama sebe kao kap čiste svetlosti.

Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Još redji oni koji shvataju slobodu granice. "Ne zidaj vrata veća od kuće ", kazu Eskimi. To isto znači što i zidati prozore manje od očiju.

Stvarno videti, znači: umeti videti kišu kako pada uvis. Videti kako padaju uvis krovovi kuća i reke u kojima se talože vrhovi planina.
Ovako sam to čuo: "Ko nije nebo ugledao u vodi, taj nema pojma šta su ribe na drvecu"

Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat nego kao pad uvis.

I uvek, uvek se seti Aleksandra Makedonskog: »Niko me na svetu nije pokori sem mene «.

Treba umeti videti nebo, puno zrnevlja svetlosti kako se uspravlja nad zemljom i razgranava u svome padu. Cveta.

I videti pad vetra kako raste duboko u doline, u ponornice blagosti, sine moj.

I snove valja videti kako rastu dok toneš polagano u njih i paraš se, baš kao što i ove reči ćutanja, tuđe i moje, tonu noćas, a nadvisuju krov i oblake, i nadvisuju nebo i rastu u jednu predivnu vasionu koju smo izmislili sebi u visovima opalog septembra.
"


Badinerie in B
angie01 angie01 10:52 11.04.2009

little

trener92 trener92 14:21 11.04.2009

Re: little

angie01
swing song

"Opomena
"Važno je možda i to da znamo
čovek je željan tek ako Želi.

I ako sebe celoga damo
tek tada i možemo biti Celi.

Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene i istovetne.

I samo onda kad mi to tražimo
moćiće neko i nas da sretne."

Maria Elena
gagas77 gagas77 11:30 11.04.2009

tebi

moj omiljeni film..a muzika zakljuci..
builderka builderka 12:41 11.04.2009

Re: tebi

The Big Blue
kako si se samo setila?
prvo sam mislila da ce biti trol, ali naprotiv

The Big Blue. Eric Serra Soundtrack
trener92 trener92 13:47 11.04.2009

Re: tebi

gagas77
moj omiljeni film..a muzika zakljuci..


"Bosonoga pesma

Ovo je pesma
za tvoja usta od višanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun.
I nemam obične sreće.
I nemam obične grehove.

Moja je sreća srneća,
a grešno mi je smešno
Ako me neko čačne
u ove oči plačne,
nije to neutešno:

ja umem od suza da pravim
klikere lepe, prozračne.

Podelicu sa tobom
sva moja šašava zdravlja.
Zavoli moju senku
što se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja.
Ludo moja, zar ne znaš:
divno je nemati plan.

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo, i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem."

Natasha
trener92 trener92 14:24 11.04.2009

Re: tebi

builderka
The Big Blue
kako si se samo setila?
prvo sam mislila da ce biti trol, ali naprotiv

The Big Blue. Eric Serra Soundtrack

"Kako se sanja

Treba nešto da se usni
Ali kako?
Treba da se usni tako
da ne bude baš ovako i onako,
već da bude i ovako i onako.
Ako treba da se usni,
ONDA-TAKO.

Kad krajičak levog oka sjaj zalije,
kad krajičak desnog oka bol zalije,
kad krajičak levog uha dah zalije,
kad krajičak desnog uha smeh zalije,
ne pitaj se ni: šta li je,
NI: čemu je,
NI: da li je?

Uzmi malo sna u šaku
i protrljaj oči svoje.
I odjednom znaćeš:TO JE.

Koje?
Moje ili tvoje?
NE BENAVI,SVETE PLAVI,
ko da moje nije tvoje,
ko da tvoje nije moje."

Mika

jesen92 jesen92 11:34 11.04.2009

Jer će uvek posle jedne kiše ....

Jer će uvek posle jedne kiše biti nama jedno lepo sunce…

Kad sunce sija
mi plačemo kao ludi,
jer će uvek posle jednog sunca
biti nama jedna strašna kiša.

Kad kiša pada
mi pevamo kao ludi,
jer će uvek posle jedne kiše
biti nama jedno lepo sunce.

Posle dobrog uvek dođe loše,
jer nikad nam ništa bolje
nije bilo iza najboljeg.

Posle lošeg mora doći dobro,
jer nikad nam ništa gore
nije bilo iza najgoreg.
trener92 trener92 13:43 11.04.2009

Re: Jer će uvek posle jedne kiše ....

jesen92

"Rašniraj svoju senku i šljušti.
Igraj se,
čak i kad se brineš.
Dok jesen po nama šiba i pljušti
hoću da magle sa sveta skineš.

Ja nemam staze koje se maze.
Ja nemam čak ni putokaze.
Hoću da sa mnom večito plamtiš.

U toj budućnosti dalekoj nekoj
mi smo već bili.
Zar ne pamtiš?

Znas li koliko život traje?
Zar ne razumeš,
lepa glavo?
Samo toliko koliko umeš
da gledaš i da žmuriš pravo."

Fapy Lafertin
jesen92 jesen92 15:33 11.04.2009

Re:Ne kradi mi medjuvreme..



trener92 trener92 15:55 11.04.2009

Re: Re:Ne kradi mi medjuvreme..

Senke

"Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš.
Ma bili svetovi crni, il beli,
ma bili putevi hladni, il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronadješ sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.
Il crkneš, ako crći treba

zbog svega što smo najlepše hteli."
jesen92 jesen92 16:20 11.04.2009

Re: Re:Ne kradi mi medjuvreme..

jesen92 jesen92 16:31 11.04.2009

Re: Re:Ne kradi mi medjuvreme..

senke

trener92 trener92 00:40 12.04.2009

Re: Re:Ne kradi mi medjuvreme..

jesen92[/quote



"Zaboravi da negde na svetu postoje
nekakvi tvoji muževi,
i moje žene,
i postelje u kojima su snovi zanat.

Neka drumovi budu
za mene i tebe pruženi
ove slučajne večeri
daleko
u nepovrat.

Možda smo zato i rodjeni
da jednom tuda odemo.
Da ti milujem kosu
kao da sam ti prvi.

A posle
da jedno drugome
malo lepog dodamo
uz dve-tri mrve ljubavi
i jednu krpicu krvi.

Nikada neću zbog tebe
ici da ločem rum,
ni da sročim za večnost
najbolju pesmu kraj čaše.

Malo mi se osmehni
kad se vratiš niz drum.
I nemoj da mi mašeš.

Ni ja neću da mašem.
"

Lulu Swing
jesen92 jesen92 11:53 11.04.2009

Gypsy Jazz

trener92 trener92 14:27 11.04.2009

Re: Gypsy Jazz

jesen92 jesen92 15:41 11.04.2009

Re: Gypsy Jazz

trener92

trener92 trener92 16:08 11.04.2009

Re: Gypsy Jazz

leopold_lady leopold_lady 13:34 11.04.2009

Ja mogu da ....

predosetim zemljotres .... Znam,ne veruješ,ali mogu.... Jednostavno u meni se javi totalni nemir i ne mogu da funkcionišem kako treba.... Baš sam pred zemljotres loše .... I prođe kad zemljotres prođe.... Imam ja tako neke te osećaje... Nemoj da me slušaš.... Dok ne krenem da vičem - zaleži
trener92 trener92 14:13 11.04.2009

Re: Ja mogu da ....

leopold_lady
predosetim zemljotres .... Znam,ne veruješ,ali mogu.... Jednostavno u meni se javi totalni nemir i ne mogu da funkcionišem kako treba.... Baš sam pred zemljotres loše .... I prođe kad zemljotres prođe.... Imam ja tako neke te osećaje... Nemoj da me slušaš.... Dok ne krenem da vičem - zaleži




!"PLAVA ZVEZDA

Iza šuma, iza gora, iza reka, iza mora,
žbunja, trava,
opet noćas tebe čeka čudna neka zvezda plava,
zvezda prava.

čak i ako ne veruješ,
probaj toga da se setiš.
Kad zažmuriš i kad zaspiš, ti pokušaj da je čuješ,
da odletiš,
da je stigneš i uhvatiš i sačuvaš kad se vratiš.

Ali pazi:
ako nije sasvim plava, sasvim prava,
mora lepše da se spava, da se sanja do svitanja,
mora dalje da se luta,
trista puta,
petsto puta,
mora druga da se nadje... treća... peta...
mora u snu da se zadje na kraj sveta
i jos dalje iza kraja - do beskraja.

Mora biti takve zvezde.
Sto se čudiš?
Pazi samo da je negde ne ispustiš dok se budiš.
Pazi samo da se negde ne izgubi,
ne povredi.
Takva zvezda u životu mnogo znaci, mnogo vredi.

Ja ti necu reći šta je ova zvezda plava,
zvezda sjajna.
Kad je nadješ - sam ćeš znati.
Sad je tajna. "

Bossa Dorado
leopold_lady leopold_lady 14:42 11.04.2009

Re: Ja mogu da ....

Bossa Dorado


Ne divanim Francuski .... - mada je muzika neverovatna .... ....

Hvala za Plavu zvezdu .... ... Ne znam,ali nekad imam utisak da sam je zauvek izgubila,a nekad .... ma,pusti mene - ja sam filozof po življenju ....

trener92 trener92 14:49 11.04.2009

Re: Ja mogu da ....

leopold_lady
Bossa Dorado


Ne divanim Francuski .... - mada je muzika neverovatna .... ....

Hvala za Plavu zvezdu .... ... Ne znam,ali nekad imam utisak da sam je zauvek izgubila,a nekad .... ma,pusti mene - ja sam filozof po življenju ....


Mimoza'

Ljubav je jedini vazduh
koji sam udisao
I osmeh jedini jezik
koji na svetu razumem

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag
"




builderka builderka 13:37 11.04.2009

e, da

jedna "dečija"

Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bezim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možes srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.


Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

Miroslav Mika Antic
trener92 trener92 14:00 11.04.2009

Re: e, da

builderka


"
Posle ljubavi

"Opraštamo se,
opraštamo se i strašno dugim nogama
odlazimo u svet.

Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristaništa
i mosta,
niz raskršća koja se razilaze kao posvadjani ljudi.

Ja u svoju mladost
onuda uz prugu,
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.

Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.
Nikada se više necu smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukroćenom cvrku na temenu
za koji su me večito čupkali
oni što sede iza nas.
Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.

Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i čudni
kao grad za vreme velikih praznika.

Samo ja znam:
nikada više,
nikada više,
nećemo se uhvatiti za ruke
ni hodati od ugla do ugla
i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo
nečega vrlo važnog,
nečega toliko ogromno važnog
čega se razdvojeni nikada više nećemo moći setiti"

J´avais Caso
trener92 trener92 15:25 11.04.2009

Re: e, da


"Najljubavnija pesma

Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reči o ljubavi.

Svim pajacima i lutkama otkinute su glave
i oni tako leže u ćošku
bespomoćni
i bačeni.

Neko u ovoj sobi više neće da bude dete.
Neko u ovoj sobi tri dana ne može da ruča.

Neko u ovoj sobi samo ćuti,
ćuti,
i gleda kroz prozor kako jesen sa lišćem i vetrom
putuje preko pokislih gradskih krovova
za pticama.

Ovo je zaista najljubavnija pesma,
a ni reči o ljubavi.

***
"Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje...


"Blues en Mineur"



"...I da ti šapat šapatom vrate.
Usne postoje da se pozlate.

Usne su vulkan tvog tela.
Usne su izvor tvojih reka.
Usne su pupoljak gde se srela
pčela od vetra s pčelom od mleka.

Usne postoje da se procveta
u vatromete neba i sveta.
Usne su da se u dahu zgusne
krilatost zvezda i kometa.

I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije,mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje"
builderka builderka 16:24 11.04.2009

Re: e, da

mislila sam da tripujem, a možda i tripujem

elem,
Najljubavnija pesma

jedna od najljubavnijih pesama za mene
znaaam da će svi reći wtf?
ali, baš je dobro kad se ne slažu svi sa tobom
shumska shumska 21:49 11.04.2009

Re: e, da

ja nisam rekla wtf, jer u toj pesmi H.P. ima puuuuno ljubavi.
ja nisam odrasla uz muziku Balaševića - suprotno čak....ali sam Miku Antića uvek čitala, iznova, iznova....
builderka builderka 22:18 11.04.2009

Re: e, da

jer u toj pesmi H.P. ima puuuuuuuuno ljubavi.


ja nisam odrasla uz muziku Balaševića - suprotno čak....ali sam Miku Antića uvek čitala, iznova, iznova....

kod mene je obrnuto
Miku Antića nisam nikada zapravo čitala ()
Pre par godina sam naletela na netu na njega i pročitala jedan delić njegovog opusa i ostavio je na mene utisak (očigledno).
Generalno poezija nikada nije bila moj "džir".() A, opet u pesmi su mi uvek bitnije reči nego muzika.
trener92 trener92 23:46 11.04.2009

Re: e, da

shumska
ja nisam rekla wtf, jer u toj pesmi H.P. ima puuuuno ljubavi.
ja nisam odrasla uz muziku Balaševića - suprotno čak....ali sam Miku Antića uvek čitala, iznova, iznova....


"Nije to nikakva bajka.
Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.
Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
Imala je u oku električnu centralu,
a ja neke bandere sasvim crvene i žute.
Ispričali smo ramenima i rukama nešto
što u prevodu na disanje znači: Ljubav...
I detinjstvo je te noći otišlo iz njenih cipela.
Mahalo je šarenim kockama.
Knjigama punim slika, igračkama i snovima.
Otišli su konvejeri mašnica
i odleteli listići presovanog staniola.
Svet je najednom postao viši
za jednu neznatnu zvezdu, tamo negde nad glavama,
nad krošnjama i krovovima...
I samo malo dublji
za krišku naprslog bola.
"

Isn't She Lovely
ines08 ines08 21:46 11.04.2009

M. A.

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.



trener92 trener92 00:30 12.04.2009

Re: M. A.

Ines




"Kad ti izgovaram ime,
usta su mi puna krzna i tamjana,
i sirovog mesa i cveća.

U očima mi grme grčevi svetlosti.
u temenu se protežu grobovi strašno grbavi.
Kad ti izgovaram ime,
sav sam ispljuvan i čist,
i mek i besan...
I – polumrtav od ljubavi.

Naučila si me da uz tebe ričem,
i naričem,
i milujem,
i drobim...

Kad ti izgovaram ime – sav sam ošuren od sunca
i neko mi neverovatno lepo čudo u grlu klokoće.
"

For Sephora

ines08 ines08 01:31 12.04.2009

Re: M. A.

trener92 trener92 02:23 12.04.2009

Re: M. A.

ines08


"Možda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas.

Tvoje ruke bele kao samoća.
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća.
Tvoj malo šuštavi glas.

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean.

Da zaboravim ruku na tvom struku.
I lice uz tvoje lice.
"

Entre dos aguas
Unfuckable Unfuckable 02:36 12.04.2009

Re: M. A.

biće ovde sexa, vidim ja
trener92 trener92 02:42 12.04.2009

Re: M. A.

Unfuckable
biće ovde sexa, vidim ja


Naravno posluži se dok ima



Unfuckable Unfuckable 03:08 12.04.2009

Re: M. A.

neka, neka...hvala :
u ovim godinama više volim da gledam nego da konzumiram
trener92 trener92 03:14 12.04.2009

Re: M. A.

Unfuckable
neka, neka...hvala :
u ovim godinama više volim da gledam nego da konzumiram

I ju!!! Ako ti misliš ono što ja mislim da misliš, onda...

NIšta pre braka!
Ja sam staromodan :

p,s mislim.... na "Plazmi" sam !( za generaciju koja raste)
ines08 ines08 14:46 12.04.2009

Re: M. A.

Unfuckable
biće ovde sexa, vidim ja

Unfuckable
u ovim godinama više volim da gledam nego da konzumiram


"Što je babi milo, to joj se i snilo." Pardon, dedi
trener92 trener92 21:18 12.04.2009

Re: M. A.

"Što je babi milo, to joj se i snilo." Pardon, dedi




Nuages
builderka builderka 22:00 12.04.2009

Re: M. A.

p,s mislim.... na "Plazmi" sam !( za generaciju koja raste)


ja ladno mislila da imaš stoičetiri godine,
mislim po tome koliko si pročitao i preslušao.
kad, bre?
trener92 trener92 22:42 12.04.2009

Re: M. A.

builderka
p,s mislim.... na "Plazmi" sam !( za generaciju koja raste)


ja ladno mislila da imaš stoičetiri godine,
mislim po tome koliko si pročitao i preslušao.
kad, bre?


Šta da ti kažem.... postaviću sliku, pa zaključi

builderka builderka 22:52 12.04.2009

Re: M. A.

Šta da ti kažem.... postaviću sliku, pa zaključi


znala sam da me osećaj ne vara
ines08 ines08 22:53 12.04.2009

Re: M. A.

trener92
ines08
"Što je babi milo, to joj se i snilo." Pardon, dedi

Nuages

trener92 trener92 23:01 12.04.2009

Re: M. A.

ines08
trener92
ines08
"Što je babi milo, to joj se i snilo." Pardon, dedi

Nuages



..........
ines08 ines08 00:12 13.04.2009

Re: M. A.

trener92

..........


.....
trener92 trener92 02:01 13.04.2009

Re: M. A.

ines08
trener92

..........


.....


mirelarado mirelarado 00:02 12.04.2009

Мика Антић - незабораван песник и боем



Дивно је што си нас подсетио на Мику, Тренеру.
trener92 trener92 00:17 12.04.2009

Re: Мика Антић - незабораван песник и боем

"Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno veče žuto.
Oprosti, bio sam skitnica samo,
pa sam u tvoje oči zaluto.

I sasvim nespretno prosuo se
kao lopata vrelog snega,
nasmejan, izgužvane kose,
od ptica ranjav, od cveta pegav.

Oprosti, uvek moram da odem.
Vetrove žute jesen već plače.
Jezera - oči. Sto kvase vode
obale niske za skitačem.

Uvek se biva lep na početku.
Pomalo dobar. Pomalo tužan.
Uvek se biva na ovom svetu
na kraju tuđ, na kraju ružan.

I uvek samo sebe imamo
i san pun želja, nedorečen.
Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno žuto veče.
"

Hvala mirelarado

Softly as in a morningsunrise
dunja73 dunja73 01:47 12.04.2009

ne

nemoj mi prici ...
trener92 trener92 02:14 12.04.2009

Re: ne

dunja73
nemoj mi prici ...



Hodajući na rukama - (Nosač
"Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju dugačko, široko i visoko.
Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj, kad im je tako lako da ga vide i izmere.

Oduvek sam se čudio onima koji razumeju znake u kalendarima, datume, mesece, stoleća, ili stanu pred sat i pročitaju večnost.
To mora biti suluda i neobična hrabrost usuditi se komadati i usitnjavati vreme.

Kameni mir daljine sav je presvučen mojom kožom.

Sklapam oči i osećam: sve ono što sam bio, i ono što sam sada, još uvek nisam ja. To je tek priprema za mene.

Koliko znam da pitam, toliko znanja mi i pripada.

Out Of Nowhere
Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zaključao za mnom kapije beskonačnog.

Mnogima se to događa. Sav svet se oko tebe udesi tako da pomisliš da si svoj, da si slobodan, a ustvari si mnoštvo.
Dresiran da misliš zajedno. Zato i ne volim zakletve. I zajedno da pevaš. Zato i ne volim horove. I zajednički da tuguješ. Zato i ne volim sahrane.

Jedino sam si kad ostariš.

Baš zbog te samoće u starosti, koja se dogadja naprasno tamo gde prestaje detinjstvo, hvatao me strah. I večito sam sumnjao u to sto su me učili.

Učitelj obicno kaže: "Ako želis da saznaš, pogasi sve svoje svetlosti i uputi se za mnom."

Te, petnaeste godine, osamdeset i trećeg dana, dogodilo se nešto što mi je dalo znak da podjem sam za sobom. Prohodao sam na rukama..."
miloradkakmar miloradkakmar 23:59 13.04.2009

Razgovor

Probaću da vam objasnim neke obične stvari. Ali vas upozoravam: najteže je razumeti ono što je razumljivo.
I najteže je čuti ono što vam prećutim. Za takve stvari je potrebna ogromna mudrost ušiju."

Imao sam čast da razgovaram sa Mikom. Ja mlad , postavljam glupa pitanja, on glupo odgovara. Pitam ga : zašto ?Odgovara : ti si prvi počeo.
trener92 trener92 01:26 14.04.2009

Re: Razgovor

Imao sam čast da razgovaram sa Mikom. Ja mlad , postavljam glupa pitanja, on glupo odgovara. Pitam ga : zašto ?Odgovara : ti si prvi počeo.

Šta kaže " ti si prvi počeo" ,Ma "opasan" je bio Mika.
Jedna priča za tebe, ( možda sam to negde i pisao). a pričao je Ibrica Jusić.Davno.
Jedne večeri u Dubrovnik su došli( više se ne sećam kojim povodom ) zajedno Mika Antić i Pavle Vujisić ( ko zna malo nešto više o Paji Vujisiću zna da je i on pisao pesme, i da je uglavno provodio dane na svom splavu, ), i otišli u jednu konobu, prvo su izuli cipele ispred vrata,složili lepo i kao da ulaze u svetilište, i seli unutra, i tako celu noć, sutradan nisu izašli odatle, nego su nastavili da piju, pišu pesme , i ko zna šta još. I priča Ibrica kada je čuo da su oni tamo , drugi dan uveče, ode do njih, da ih pozdravi, , a oni sede, piju, pišu,po malo pevaju i kada ih je pozdravio,kada su ga ugledali, kaže Mika , ni zdravo ,nego ovako " Ibrice ,donesi nam jednu razglednicu odavde!" ovaj u se začudi i upita " Dobro doneću a zbog čega , da pišete nekom?"
A kaže Mika " Ne . Hoćemo da vidimo kako izleda more!".

A kad smo kod Ibrice za tebe jedna


topcat topcat 03:00 14.04.2009

Re: Razgovor

trener92
A kad smo kod Ibrice za tebe jedna


Ibrica na skalinama.
Ponoćni koncert.
Sjajno.

Jubi san jubi vašu 'ćer
Ma niste tili marinera
Tili ste momka na svom mistu
TIli ste zeta inžinjera.

Jubi sam, jubi vašu 'ćer
Ja koji ne znam di bi sada
Sad kad je davno tuđa žena
ča vridi srcu da se nada.
topcat topcat 03:15 14.04.2009

Re: Razgovor

dodatak

Nemoj poći sad
( to je možda bilo prikladnije za neki od prošlih blogova, al maca je ionako znala da nikamo ne ideš! )
trener92 trener92 04:44 14.04.2009

Re: Razgovor

topcat
dodatak

Nemoj poći sad
( to je možda bilo prikladnije za neki od prošlih blogova, al maca je ionako znala da nikamo ne ideš! )


Kako si ti to znala ... (Opasne su ove mace znao sam ja to već odavno ali ova je )

Jubi san jubi ... ne smem da kažem ništa ,
Ibrica
brica na skalinama.
Ponoćni koncert.
Sjajno.

To ja zovem poezija

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana