Znak duhovne zrelosti je kad čovek veruje da ništa ne čini, kad je - u dobrom smislu te reči - razočaran u sebe, u svoje '' ja ''; kada oseća da, ma šta činio, on ipak samo niže nulu za nulom, a pritom nastavlja svoju duhovnu borbu uzdajući se u Boga.
Tada će se Dobri Bog, videći nule od njegovih dobrih namera, sažaliti na njega i pridodati jedinicu na početak niza; tako će njegove nule dobiti vrednost, a on će se duhovno obogatiti.
U stanju smirenog razočarenja sobom krije se dobro duhovno stanje