Na jednoj popularnoj TV se čulo danas da postoji udruženje privrednih subjekata koji se bave prometom nekretnina. Udruženje je slobodno i dobrovoljno i nikome ne smeta.
Gospoda iz tog udruženja predlažu novi zakon kojim bi se ograničio broj subjekata koji bi ubuduće mogli da se bave tom delatnošću. Ne predlažu (još ) uvodjenje licenci ali se zalažu za neku vrstu ispita.
Dakle hoće svoju (službenu ) administraciju.
Još ta gospoda predložiše da se uvede zabrana reklamiranja (prodaje ) nekretnina kod dva ili više oglašivača (posrednika ).
Koliki je nivo pravnog znanja potreban da bi se shvatilo koliko je ovo protivustano, protivzakonito, glupo rešenje i u praksi praktično nesprovodivo.
Od istih, kao ni od velikog broja stručnjaka nismo mogli čuti zašto nisu pale cene stanova iako je promet znatno opao a gradnja takodje.
Setimo se zahteva beogradskih taksista koji su tražili da država zabrani izdavanje novih dozvola.
Tačno je da se veliki broj firmi (agencija ) koje se bave prometom nekretninja bave „dopunskim" delatnostima u kojima se lakše i veštački mogu izmontirati troškovi i tzv. nedomaćinskim privredjivanjem „pojesti" sva dobit ostvarena prometom nekretnina i sopstvena država uskratiti za porez na dobit.
Ovaj problem je moguće rešiti naprimer drugačijom konstrukcijom poreskog bilansa, slično rešenju kod poreske amortizacije, ali dok tim zadacima rukovode članovi ugruženja od posla nema ništa.
U italijanskoj pokrajini Abruzo u malenom mestu L'Aquila u zemljotresu srušene su i novosagradjene zgrade.
Graditelji su odmah našli opravdanje u „lošoj marki betona". Da li je samo „marka betona" kriva ?
U doba propale SFRJ, kada je gradjen čuveni most na Ibru „Mehov krš" ugradjena je armatura nižeg profila od projektovanog (uz falsifikovanje gradjevinskih knjiga ).
Odgovorni inženjer je pozvan na odgovornost.
Njegovog imena se više niko i ne sjeća a ni kazne.
Za ovo delo morala je da sledi doživotna, odnosno najstrožija zatvorska kazna.
Navodim ovaj primer kao dokaz da gradjevinska mafija nije tako „mlada", po starosti bi mogla i u penziju.
*********
Poreski organi, bi konačno morali da započnu kontrolu tokova novca u gradjevinarstvu i prometu nekretninama.
Nije najveći adut za borbu protiv gradjevinske mafije u rukama kriminalističke policije, kako se želi predstaviti narodu uz predstave sa masovim hapšenjima,(što se svakako ne može izbeći ) već u rukama poreskih organa.
Legalizacija i upis u knjige svih objekata koje je država gradila po službenoj dužnosti uz podnošljive takse u roku od godinu dana, otima ovoj mafiji deo kolača i preliva ga u državnu tj. narodnu kasu.
Objavljivanjem, na sajtovima ( u roku od 8 dana ) svih odluka i dozvola koje izdaju razni urbanististički sekretarijati i organi, kao i zapisnike svih gradjevinskih inspekcija, toj mafiji bi oduzeli i drugi kolač.
Nijedna od ovih mera ne izaziva povećanje cene državne administracije.