Saveznicko "uskrsnje" bombardovanje Beograda 1944.

vracarac92 RSS / 16.04.2009. u 09:41

Београд је пре 65 година на Ускрс бомбардовала савезничка авијација у Другом светском рату. У нападу учествовало на стотине бомбардера, а првог дана напада на Београд бачено више од 1.500 тона бомби.

Данас се навршава 65 година откако је Београд у Другом светском рату, на православни Ускрс 1944, бомбардовала "савезничка" авијација, наводно ради уништења војних и привредних објеката и зграда у које су Немци сместили администрацију.

Евидентирано је да је погинуло 1.160 српских цивила, као и 18 Немаца, али тачан број никада није утврђен, док је у бомбардовању рањено 1.400 становника престонице.

У нападу је учествовало на стотине бомбардера, а првог дана напада на Београд бачено је више од 1.500 тона бомби, чији су "теписи" широко захватали стамбене четврти.

Никакве праве селекције циљева очигледно није било, па су разаране болнице, а породилиште у Крунској улици је до темеља разорено.

У згради данашњег Завода за заштиту здравља студената у то време су се налазили Градско породилиште и Станица за хитну помоћ и, према доступним подацима, у бомбардовању су настрадале 22 породиље и 22 новорођенчади млађих од осам дана и две породице које су им биле у посети.

Погођени су и једно обданиште, трг Славија, Немањина и Дечанска улица, Бајлонијева пијаца, Пашино брдо, Зелени венац, Железничка станица, Народно позориште, Сењак и улице Милешевска, Кнез Михајлова, Краљице Наталије, Милоша Великог и Сарајевска.

У "савезничким" бомбардовањима Београда од 16. априла до средине септембра 1944, погинуло је, према проценама, више од 4.500 становника престонице, која је од Ускрса 1941. до краја Другог светског рата

 

„Од Енглеза они се надаху слободи, не знајући да та нада право у смрт води”. Овај, помало скривени натпис са београдског Новог гробља подсећа на један, данас готово заборављени догађај – савезничко бомбардовање Београда које се догодило пре тачно 64 године, на православни Васкрс 16. и 17. априла 1944.

Подсетимо, тог 16. априла освануо је леп, пролећни дан. Била је недеља, први дан православног Васкрса, па су улице и храмови били пуни људи. А онда се, на небу изнад града појавио велики број авиона Б17 и Б24 познатијих као „летеће тврђаве”. Они су и раније прелетали Србију на свом путу према Румунији где су бомбардовали нафтне платформе, тако да на њих у почетку нико није обраћао велику пажњу.

Али, овога пута мета „летећих тврђава” био је Београд на који су, убрзо почели да падају теписи бомби. Оне су погодиле све делове града, па су тог и наредног дана страдала читава стамбена насеља (укључујући и Пашино брдо, радничко предграђе у којем није било војних циљева), као и породилиште у Крунској, Болница за унутрашње болести, дечји домови у Звечанској и Млетачкој улици, школе, цркве, па и логор Старо сајмиште, где је смрт нашло 60 логораша. Сматра се да је у бомбардовањима 16. и 17. априла погинуло око 1.500 Београђана, тако да је, по последицама оно било погубно као и нацистичко из 1941. године.

Београд је поново био мета „савезника” 18. маја, као и 6. и 8. септембра, а њихови авиони разарали су и друга места. Посебно тешко страдао је Лесковац, а бомбардовани су и Ниш, Смедерево, Краљево, као и градови у Црној Гори, пре свих Подгорица и Никшић.

Зашто су савезници бомбардовали градове у Србији? Око тог питања историчари ни данас не могу сасвим да се усагласе. Свако бомбардовање, кажу стручњаци, има свој економски, војни и политички циљ. Војни циљ у овом случају могао је бити уништавање појединих фабрика које су радиле за Немце и пресецање комуникација пред очекивано повлачење немачких трупа из Грчке. Политички циљ био је, по мишљењу већине историчара, показивање премоћи у ваздуху, али и давање подршке једној од страна у рату у Југославији (у овом случају партизанима). С тим у вези неки историчари сматрају да су мете и циљеви бирани уз сагласност Врховног штаба, па и Тита лично, док други кажу да за то нема доказа.

Наравно, било би неозбиљно тврдити да су 1944. бомбардовани само српски градови. Страдала су (додуше у мањој мери) и друга места са простора бивше Југославије, попут Задра, као и градови у Француској, Румунији... Али, то не умањује значај и трагику ових догађаја, које су пратила велика разарања, мали губици окупатора, као и одређена симболика, попут циничне пароле „Срећан Ускрс” која је, тврде неки од сведока, нађена на једној неексплодираној бомби.

Могу ли се из ових догађаја извући и неке поуке применљиве у наше време? Ма колико то изгледало необично, због промењених историјских околности стиче се утисак да донекле ипак могу. Једна од главних поука могла би бити да нема вечних савезника, да „велики играчи” на светској сцени углавном воде рачуна само о својим интересима и да се, у склопу њих, позиција, а тиме и судбина малих народа лако може преокренути.

С тим у вези намеће се и питање (које је данас, такође, веома актуелно) да ли је у тешким ситуацијама паметније поступати онако како најјачи кажу (што неки наши суседи, изгледа одавно примењују) или је боље остати веран својим идеалима и принципима без обзира на жртве. На то је питање много теже одговорити, а трагичне жртве, попут оних из савезничког бомбардовања дају аргументе и „прагматичарима” и „идеалистима” за њихове тврдње. Оно што, међутим, можемо је да тим жртвама, данас бар запалимо свећу.

 



Komentari (81)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

libkonz libkonz 10:04 16.04.2009

Razmišljam

kada se tuku dva jaka, a ti mali i slabašan, naravno da će da nastradaš zato što se mešaš.
vracarac92 vracarac92 10:13 16.04.2009

Re: Razmišljam

kada se tuku dva jaka, a ti mali i slabašan, naravno da će da nastradaš zato što se mešaš.

A ako nastradas i kada se ne mesas?
Strmoglavi badža Strmoglavi badža 13:33 16.04.2009

Re: Razmišljam

vracarac92
kada se tuku dva jaka, a ti mali i slabašan, naravno da će da nastradaš zato što se mešaš.A ako nastradas i kada se ne mesas?


A ako ne nastradaš jer se nisi mešao?

Think positive.
margos margos 10:10 16.04.2009

+++

С тим у вези намеће се и питање (које је данас, такође, веома актуелно) да ли је у тешким ситуацијама паметније поступати онако како најјачи кажу (што неки наши суседи, изгледа одавно примењују) или је боље остати веран својим идеалима и принципима без обзира на жртве.

Svako prema svojoj savesti.
Оно што, међутим, можемо је да тим жртвама, данас бар запалимо свећу.
Hvala ti na podsećanju.
vracarac92 vracarac92 10:12 16.04.2009

Re: +++

Svako prema svojoj savesti.

Jedino tako
myredneckself myredneckself 10:14 16.04.2009

сећање

на жртве, најмање што можемо је да запалимо свећу, и да памтимо заувек...доста показивања мишића на Србији
(а... били савезници !?...увек неки закулисни однос са великим лицемерјем, обично на Ускрс, те милосрдни анђели...дисгастинг)
vracarac92 vracarac92 10:34 16.04.2009

Re: сећање



Vojislav Stojković Vojislav Stojković 10:37 16.04.2009

Prijatelji stari gde ste

Евидентирано је да је погинуло 1.160 српских цивила, као и 18 Немаца, али тачан број никада није утврђен, док је у бомбардовању рањено 1.400 становника престонице.

Današnjom NATO terminologijom rečeno:
Učinak savezničkog bombardovanja na Vaskrs 1944.g. je bio 18 neprijateljskih vojnika (Nemaca) i kolateralna šteta 1.160 civila (Srba).

Šta reći sem: Sačuvajnasbože takvih saveznika.
Ili: Znam šta neprijatelj namerava, no ne znam šta mi prijatelj smera.
vracarac92 vracarac92 10:51 16.04.2009

Re: Prijatelji stari gde ste

Današnjom NATO terminologijom rečeno:
Učinak savezničkog bombardovanja na Vaskrs 1944.g. je bio 18 neprijateljskih vojnika (Nemaca) i kolateralna šteta 1.160 civila (Srba).

Samo tog dana u Beogradu.
U tom periodu Beograd je bombardovan 5-6 puta, Leskovac je razoren do temelja, Nis bombardovan u sest navrata, Smederevo dva puta. Kraljevo sravnjeno sa zemljo (jedna bomba direktno pogodila ucenicki dom, preko 60 mrtvih djaka), Podgorica, Niksic, Alibunar...
NNN NNN 13:31 16.04.2009

Re: Prijatelji stari gde ste

U Leskovcu je (čini mi se) poginulo 8000 od 18000 stanovnika.
vracarac92 vracarac92 13:46 16.04.2009

Re: Prijatelji stari gde ste

NNN
U Leskovcu je (čini mi se) poginulo 8000 od 18000 stanovnika.

Trecina stanovnistva.
U Alibunaru i Podgorici cetvrtina
gorran2 gorran2 01:00 17.04.2009

Igra brojevima

U Leskovcu je (čini mi se) poginulo 8000 od 18000 stanovnika.
Moram da priznam da nisam detaljnije proučavao broj i spiskove žrtava u Leskovcu, ali ovaj broj je (vrlo, vrlo blago rečeno) preteran.

Popis koji je obavljen 1964. i koji obuhvata poginule u NOVJ + žrtve fašističkog terora + civilne žrtve rata (dakle uključene su žrtve savezničkog bombardovanja) daje za Leskovac total od 1034 žrtve.

Treba napomenuti da popis evidentira žrtve po mestu rođenja. Dakle, da bismo dobili tačan broj žrtva, trebalo bi dodati broj doseljenih u Leskovac koji su poginuli, a oduzeti broj rođenih leskovčana koji su se odselili i koji su izgubili život u ratu.

Stoga je broj poginulih leskovčana (u smislu stanovnika Leskovca) svakako nešto veći, ali broj je ipak nesumnjivo indikativan.

Dakle.

Leskovac 1034 / 18.000

Radi poređenja, podaci za nekoliko gradova u Srbiji koji nisu toliko stradali od bombardovanja:

Požarevac 347 / 15.000
Vranje 242 / 11.000
Valjevo 292 / 15.000

U "okruženju":

Tuzla 903 / 14.000
Šibenik 765 / 12.000

Kod nas je međutim olako igranje brojevima žrtava popularno još od 1945 (a i od ranije...)
NNN NNN 01:11 17.04.2009

Re: Igra brojevima

Malko sam se ogradio sa onim "čini mi se", pošto je to podatak iz nepouzdanih izvora, jedan od onih (podataka) kojim su nas bombardovali za vreme NATO bombardovanja.
Ipak, činjenica je da je Leskovac uništen savezničkoim bombardovanjm.
gorran2 gorran2 01:37 17.04.2009

Re: Igra brojevima

NNN
Malko sam se ogradio sa onim "čini mi se", pošto je to podatak iz nepouzdanih izvora, jedan od onih (podataka) kojim su nas bombardovali za vreme NATO bombardovanja.
Ipak, činjenica je da je Leskovac uništen savezničkoim bombardovanjm.
Verujem ja Vama.

Samo skrećem pažnju na pojavu da se kod nas svašta "čuje" i vidi u javnosti, u medijima, knjigama... O istoriji naročito. Nažalost vrlo malo toga razumnog i realističnog.
drug.clan drug.clan 12:33 16.04.2009

englezi

Englezi nikad i nikome nisu bili pravi prijatelj vec su se nosili trenutnim interesima i zato tokom istorije ratovali sa svakom drzavom na svetu.

na svim mestima gde su u nekom momentu vladali ostavili su iskru koja u svakom momentu moze po potrebi opet da se pretvori u plamen
tyson tyson 17:57 16.04.2009

Re: englezi

Englezi nikad i nikome nisu bili pravi prijatelj vec su se nosili trenutnim interesima i zato tokom istorije ratovali sa svakom drzavom na svetu
Beograd i srpske gradove su bombardovali Amerikanci.



pape92 pape92 12:57 16.04.2009

bombardovanje 1944

Strmoglavi badža Strmoglavi badža 13:46 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944


Slike su prilično impresivne, ne sećam se da sam negde naleteo na njih.
One pokazuju ono što sam nalazio u literaturi, da je cilj bombardovanje bio prekid komunikacija.
Ili ja loše čitam mapu? Takodje, jel se na drugoj slici onda vidi logor Sajmište ?

P.S.
Nemojte samo sada da skrećete temu kako je to bila zavera Tita i engleza, bilo bi dobro da diskusija bude
ozbiljna i normalna, iz pijeteta prema žrtvama.

R.I.P.
vracarac92 vracarac92 14:19 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

Strmoglavi badža

Slike su prilično impresivne, ne sećam se da sam negde naleteo na njih.
One pokazuju ono što sam nalazio u literaturi, da je cilj bombardovanje bio prekid komunikacija.
Ili ja loše čitam mapu? Takodje, jel se na drugoj slici onda vidi logor Sajmište ?

P.S.
Nemojte samo sada da skrećete temu kako je to bila zavera Tita i engleza, bilo bi dobro da diskusija bude
ozbiljna i normalna, iz pijeteta prema žrtvama.

R.I.P.

I narodni muzej, Decanska ulica, porodiliste, Pasino brdo su bile veoma vazne komunikacije.
P.S. Kada se vec pozivas na pijetet prema zrtvama mogao bi da budes makar malo obzirniji sa svojim komentarima, Tita niko nije iole ozbiljnije pomenuo osim tebe.
Ukoliko zelis, napisi nesto na tu temu a ja cu ti vec nesto odgovoriti.
I posto mogu da primetim da si analizirao samo poslednje tri fotografije, objasni mi molim te kako su saveznici uspeli da pogode iskljucivo civilne ciljeve a da nijedan od mostova, koji su na slikama prikazani, cak ni ne okrznu a pogadjaju Krunsku i pasino brdo koji su nekoliko kilometara udaljeni i gde ne postoje nikakve vojne instalacije?
Pokusaj da sacuvas makar elementarnu pristojnost, ovde ipak pricamo o hiljadama nevinih ljudi koji su izgubili zivote zbog necije "igre rata"
pape92 pape92 14:31 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

Ostavio sam i link odakle su slike, da se vidi da one nisu posebno komentarisane, niti objašnjavane (to su fotogafije linkovane sa memorijalnog sajta pripadnika 32. bombarderskog puka američke avijacije, ova bombardovanja se odnose na zadatke koje je imala 301. eskadrila). Evo njihovog spiska bombardovanja u aprilu, sa tog sajta:

244. 2 Apr 44 Steyr, Austria ball bearing factory
245. 3 Apr 44 Budapest, Hungary Tokol aircraft factory
246. 4 Apr 44 Bucharest, Romania M/Y
247. 5 Apr 44 Ploesti, Romania M/Y
248. 7 Apr 44 Treviso, Italy M/Y
249. 12 Apr 44 Fischamend Markt, Austria aircraft factory
250. 13 Apr 44 Gyor, Hungary aircraft factory
251. 15 Apr 44 Ploesti, Romania M/Y
252. 16 Apr 44 Belgrade, Yugoslavia aircraft factory
253. 17 Apr 44 Belgrade, Yugoslavia aircraft factory
254. 20 Apr 44 Padua, Italy M/Y
255. 23 Apr 44 Wiener Neustadt, Austria aircraft factory
256. 24 Apr 44 Ploesti, Romania M/Y
257. 28 Apr 44 Piombino, Italy Ilva steel factory
258. 29 Apr 44 Toulon, Italy submarine base
259. 30 Apr 44 Milan, Italy aircraft factory

Treba reći da su razaranja i broj žrtava savezničkog bombardovanja znatno manji nego nemačkog (daleko od zanemarljivog, naravno). Ono što je opravdan razlog većeg zgražavanja nad savezničkim je što je motiv Nemaca jasan a saveznika nije (plus žalosno i bolno osvežavanje tog iskustva pre deset godina, svima nama zauvek upameti). To ne znači da motiv nije postojao, ili ako ne motiv a ono razlog, kao naprimer rezervni cilj nakon neuspešnog bombardovanja glavnog u npr Ploeštiju: ukoliko je neko od bombardovanja 1944 plod ovakvog sticaja okolnosti, to ne bilo čudno: naime, rezervni ciljevi nisu uvek birani razumno, mnogi nevini italijanski gradići su opasno stradali zbog ove politike koja bi se cinično mogla nazvati "da se ne bace bombe". Ostali mogući motivi su pomenuti u tekstu, i sigurno je da su postojali (vojni i politički).

Same fotografje, svakako, nisu sve fotografije bombardovanja, samo one koje su bile okačene, za punu sliku potrebno bi bilo i puno istraživanje, što je posao istoričara...

Jeste, ono na obali Save je Sajmište.

Strmoglavi badža Strmoglavi badža 14:50 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

vracarac92

Kada se vec pozivas na pijetet prema zrtvama mogao bi da budes makar malo obzirniji sa svojim komentarima, Tita niko nije iole ozbiljnije pomenuo osim tebe...
I posto mogu da primetim da si analizirao samo poslednje tri fotografije, ....
objasni mi molim te kako su saveznici uspeli da pogode iskljucivo civilne ciljeve a da nijedan od mostova, koji su na slikama prikazani.....,
Pokusaj da sacuvas makar elementarnu pristojnost, ovde ipak pricamo o hiljadama nevinih ljudi koji su izgubili zivote zbog necije "igre rata"


Vračarac, u čemu je problem?
Inače volim da čitam tvoje tekstove i mislim da su zanimljivi, vidim da ti imaš postradale pretke,
i na kojoj ti strani leži srce, pa mogu da te razumem, ali nemoj da mi prišivaš ono što nisam rekao.
(Usput, to što citiraš Samardžića prilično govori )
Ja sam napisao da bi bilo dobro da se držimo činjenica iz poštovanja prema žrtvama
(da se zaobidju politička prepucavanja) jer u 90 % slučajeva svi spominju kako je dotični to tražio
a nigde dokumenta o tome(ajd prosvetli me),
i time se ulazi u teorije zavere a ja mislim da je saveznike realnobilo baš briga,
oni su jurili svoje interese. Šta su tek uradili francuzima, npr. kad su ih 'oslobadjali'.
Ja bih voleo da neki vojni istoričar prokomentariše ove dogadjaje i da pročitam nešto pametno,
a ne forumaški politikanti - togA ima dosta po novinama.

Ne. nisam analizirao samo poslednje fotografije. Ovde si zlonameran.
Kako ja da ti objasnim zašto su pogodili samo civilne ciljeve. ...svašta.
Usput, šta po tebi znače ove bele tačke na slikama?
Ovo, o elementarnoj pristojnosti - mislim stvarno ajd pročitaj ponovo šta sam napisao i pitao?


Strmoglavi badža Strmoglavi badža 14:50 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944


@pape92
Hvala na jako zanimljivom linku, barem za nas koji volimo Istoriju.

Usput, eto pitam za Sajmište jer me zanima istorija svog grada,
pa i veličina tog užasnog mesta na kome je bio logor.
Strmoglavi badža Strmoglavi badža 14:52 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

Zahvalio bih se Gorranu na zanimljivom, rekao bih istorčarskom tekstu,
iako sam svestan rizika da možemo obojica da budemo proglašeni za zlonamerne.
P.S.
Zanimljivo kako smo obojica naveli primer bombardovanja Francuske.
vracarac92 vracarac92 15:36 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

Vračarac, u čemu je problem?
Inače volim da čitam tvoje tekstove i mislim da su zanimljivi, vidim da ti imaš postradale pretke,
i na kojoj ti strani leži srce, pa mogu da te razumem, ali nemoj da mi prišivaš ono što nisam rekao.
(Usput, to što citiraš Samardžića prilično govori )
Ja sam napisao da bi bilo dobro da se držimo činjenica iz poštovanja prema žrtvama
(da se zaobidju politička prepucavanja) jer u 90 % slučajeva svi spominju kako je dotični to tražio
a nigde dokumenta o tome(ajd prosvetli me),

Ovom prilikom o Titiu iskljucivo pricas ti i niko drugi. napisi tekst i na tu temu i ja cu ti dati odgovor ali molim te ne sada i ne ovde. Danas pricamo o nevinim zrtvama koje su na stradale na dan uskrsa 1944. godine od strane onih koje su smatrali za "saveznike". Jedan dan mozemo da preskocimo Tita, komuniste, kralja, cetnike, ustase i da se posvetimo zrtvama. Za ove druge imamo 364 dana godisnje i molim te da to postujes.
Cinjenica je da je poginulo oko 1500 civila (ukljucujuci i zatocene logorase, 60) i samo 18 Nemaca.
Cinjenica je da infrastruktura nije ozbiljnije ni okrznuta
Ne. nisam analizirao samo poslednje fotografije. Ovde si zlonameran.
Kako ja da ti objasnim zašto su pogodili samo civilne ciljeve. ...svašta.
Usput, šta po tebi znače ove bele tačke na slikama?

Pa vidim komentarises samo poslednje tri fotografije, prve tri ignorises. Zasto?
A bele tacke? Evidentno ne znace nista, promasaj. Mostovi ostali netaknuti sve do 20. oktobra ali zato catrlje na pasinom brdu (dobrih 4-5 km udaljene) unistene iako nisu u blizini nicega od vojnog znacaja.
Šta su tek uradili francuzima, npr. kad su ih 'oslobadjali'.
Ne znam. Proveri sa francuzima. Ovde ne govorimo o njima.

vracarac92 vracarac92 15:38 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

Usput, eto pitam za Sajmište jer me zanima istorija svog grada,
pa i veličina tog užasnog mesta na kome je bio logor.

a da li je uzas tog mesta makar malo uvecan na Uskrs 1944. kada je od "saveznickih" bombi poginulo 60 logoras?
pape92 pape92 20:11 16.04.2009

Re: bombardovanje 1944

Usput, šta po tebi znače ove bele tačke na slikama?


...piše na samim fotografijama, u legendi: bela tačka, bomb burst. Inače, most nije lako bilo srušiti bombardobanjem u to vreme, mnogo je zavisilo od vremenskih prilika (vetra), naravno obučenosti pilota i bombadera (nišandžije zaduženog za ispuštanje bombi) i broja pokušaja. Neki mostovi su tokom rata stoga morali biti uništeni diverzantskim akcijama. Tako da nije čudno što su mostovi ostali čitavi.

vracarac92 vracarac92 10:24 17.04.2009

Re: bombardovanje 1944

..piše na samim fotografijama, u legendi: bela tačka, bomb burst. Inače, most nije lako bilo srušiti bombardobanjem u to vreme, mnogo je zavisilo od vremenskih prilika (vetra), naravno obučenosti pilota i bombadera (nišandžije zaduženog za ispuštanje bombi) i broja pokušaja. Neki mostovi su tokom rata stoga morali biti uništeni diverzantskim akcijama. Tako da nije čudno što su mostovi ostali čitavi.

Ali kako onda pogodise Decansku ulicu, Terazije, Pasino Brdo... sve te lokacije su mnooogo daleko od mostova ili od bilo kakvih vojnih instalacija?

Pobogu, poginlo je samo 18 (OSAMNAEST) Nemaca a civila 1500!!!
Da su samo malo potrudili da gadjaju vojne ciljeve ove brojke bi bile drugacije.
pape92 pape92 11:46 17.04.2009

Re: bombardovanje 1944

(Mada shvatam da je ovo pitanje, kako pogodoše toliko civilinih ciljeva, uopštenog karaktera, a ne postavljeno meni, ipak evo komentara).

Izgleda je osnovno pitanje koje se tiče ovih bombardovanja da li su Amerikanci namerno bombadovali ciljeve koji nisu od vojnog značaja (civilne) ili su tamo bombe pale usled nepreciznog gađanja. Ukoliko se ovo pitanje smatra otvorenim među istoričarima, njima uz nešto sredstava ne bi bilo teško da nađu i odgovor (ako već nisu, nedovoljno sam upućen, ali pretpostavljam da je i ovo pitanje prepušteno pretpostavkama). Pred svaku akciju se pilotima delila mapa ciljeva. Postoje pisani planovi akcija, sa fotografijama snimljenim izviđačkim avionima na kojima se putačom obeležavao cilj. Naravno, imamo gradove po Nemačkoj sravnjenje do zemlje, gde sigurno nije bilo nikakvih mapa, ali u slučaju Beograda takvog bombardovanja nije bilo. Takođe pretpostavljam da ne bi bilo nemoguće, uz malo sreće, naći i ponekog živog pilota, ili osobu koja je na neki način bila uključena u bombardovanje, prisustvovala brifingu pred let. Za sve ovo su naravno potrebna sredstva, ali bi jasan odgovor, ili bar jak pokušaj da se do njega dođe bio od koristi svima nama, posebno porodicama poginulih. U krajnjoj liniji, to je naša istorija i dužnost nam je da je saznamo onoliko tačno koliko je to moguće, a istraživanje u pogledu konkretnih naređenja kada je u pitanju operativni deo bombardovanja bi sigurno bilo od koristi (još jednom, izvinjavam se ako je takvo istraživanje urađeno, pa ja ne znam).

Što se tiče mog komentara o tome da je teško pogoditi most, to je parcijalni komentar na parcijalnu konstataciju da je čudno što most nije srušen. To nije čudno.
NNN NNN 13:34 16.04.2009

Bombing for peace

is like
fucking for virginity!

Svako ko misli da bacanjem bombe čini dobro delo je idiot.
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 15:25 16.04.2009

Re: Bombing for peace

oksimoroni
moj omiljeni je
military inteligence
shumska shumska 13:43 16.04.2009

Ljuta na državu

Vračarac izvini, čitam danas ovaj tvoj text a ljuta jaaako na državu zbog nekog birokratskog udarca, podlog, nehumanog, ličnog i tužna sam. posle nekoliko sati neke i na brzinu napravljene terapijske plejliste na brzinu i za prvu pomoć sastavljene (a za ovakve slične kad načisto poludim i puls skoči, retke a uvekbolne trenutke)čula sam ovu ubačenu pesmu i pogledala klip za nju, setila je se. Ne umem da stavim reč-link-klip korak, zato cela pesma, nemoj da se ljutiš, molim te.Da, poklopilo mi se nekako
http://www.youtube.com/watch?v=w0rw9dKq2Ik
sale_of_serbia sale_of_serbia 14:00 16.04.2009

Ideali i zaostali

С тим у вези намеће се и питање (које је данас, такође, веома актуелно) да ли је у тешким ситуацијама паметније поступати онако како најјачи кажу (што неки наши суседи, изгледа одавно примењују) или је боље остати веран својим идеалима и принципима без обзира на жртве.


Pitanje je kakv je bio ili jeste kvalitet ideala, u najboljem slučaju on se podudara sa mišljenjem "najjačih" i tada nije potrebno "davati tuđu krv", tj insistirati na žrtvama bez obzira na principe.
gorran2 gorran2 14:05 16.04.2009

malo istorijskog rada

Ciljeve po dubini Amerikanci su snimili u razdoblju oktobar-novembar 1943. godine. Takođe i ciljeve za rezervne "taktičke misije". Imali su Beograd "na dlanu" sa svim važnijim ratnim objektima. Zašto je bombardovanje Beograda izvršeno baš na Uskrs 16. i 17. aprila 1944. godine? Šta je navelo Amerikance na opštu vazduhoplovnu ofanzivu? Jedan je motiv svakako bio odvlačenje pažnje od pripremaza iskrcavanje u Normandiju. Drugi je motiv bio taj što su američke i britanske vazduhoplovne snage u jednoj "noćnoj misiji" nad Nemačkom imali vrlo velike gubitke - samo Amerikanci preko 80 oborenih aviona od modernizovanih tipova "Meseršmita".

U američkom glavnom štabu doneta je odluka da se priđe realizaciji uništenja što većeg broja fabrika, infrastrukture i naftonosnih polja u Rumuniji - posebno postrojenja koja su radila za glavnu fabriku "Meseršmita" u Viner Nojštatu kraj Beča. I to na severnom atlanskom sektoru britanske snage a na južnom američke. Tokom marta i aprila 1944. godine žestoko su napadnuti ciljevi u Mađarskoj i Rumuniji. Beograd je u tim akcijama, po principu strateških i taktičkih dejstava bio rezervni cilj. Znači, Beograd je bombardovan isključivo iz vojnih razloga. Zašto na Uskrs? Strateški plan bombardovanja ciljeva u Rumuniji, zbog vremenskih prilika, bio je odgođen i američke vazduhoplovne snage krenule su na rezervni cilj - Beograd. Uz to, saveznici su znali da se na Uskrs u Srbiji nije radilo, što je američku misiju učinilo svrsishodnijom. O ovim razlozima nismo našli potvrdu u američkim i našim istorijskim izvorima, dok se ne otvore dosijea tajnih službi. Ali, znamo da je saveznička, partizanska i četnička, kao i britanska obaveštajna služba za to znala i ranije.

Nemački komandant jugoistoka još 1941. godine doneo je naredbu da se zabranjuje slavljenje onih državnih praznika jugoslovenskog karaktera koji bi bili u suprotnosti sa debelacijom države (Dan ujedinjenja 1. decembar, kraljev rođendan, itd.) i svi jevrejski praznici. Zatim zabranjene su sve litije (preslave) i procesije jer se na njima okupljalo mnogo ljudi. Dozvoljeno je bilo slavljenje Božića, Uskrsa (dva dana) i krsne slave. Fabrike, škole i državne ustanove 16. i 17. aprila nisu radile. Kakav je bio vojni učinak bombardovanja? Koliko je bilo civilnih i vojnih žrtava?

Uništena je potpuno fabrika "Ikarus", "Danubijus", zemunska železnička stanica, aerodrom, a u Beogradu značajno je oštećena "Fabrika aviona Rogožarski" u knez Danilovoj ulici, ali i stambeni blokovi oko nje, zatim fabrika "Zmaj", "Teleoptik", brodogradilište, "rafinerija" na Čukarici i deo beogradske železničke stanics (magacini, koloseci i zgrada gde je danas "Pošta 2", itd). S obzirom na loše vremenske uslove, bombardovanje je vršeno sa bezbednosne visine od 3 - 5. 000 metara većim delom "tepih bombama", te je stradao i izvestan broj civilnih objekata i stanovništva. Primera radi, od jedne bombe velike razorne moći koja je pala na Bajlonovu pijacu, umesto na 500 metara udaljeni železnički pretovarni čvor Dorćol, poginulo je 200 ljudi, koji su sahranjeni, po kazivanju svedoka, u porti crkve sv. Aleksandar Nevski. Međutim, tamo postoji ploča na zidu da su tu sahranjeni oni iz bombardovanja Beograda 1941!? Druga takva bomba, namenjena istom cilju, pala je u Borču, ali nema nikakvog obeležja o žrtvama! Treća takva bomba nije eksplodirala i Beograđani su na njoj mogli pročitati natpis "Srećan Uskrs"! U Hajd park se srušio teško oštećeni avion — na radost dece — pilot je bio ranjen i zarobljen, lečen u Pančevačkoj bolnici pod strogim nadzorom Nemaca.

Po tadašnjim saznanjima jugoslovenske vlade u Londonu, dobijenim iz Istambula i Stokholma, u nekoliko stotina porušenih kuća poginulo je oko 3. 000 ljudi u Beogradu i oko 1. 200 u Zemunu. Međutim, na osnovu pomnog istraživanja arhivske građe za Zemun, utvrđeno je da je poginulo i na Gardoškom groblju sahranjeno 154 stanovnika. Za Beograd takvo istraživanje još nije sveobuhvatnije izvršeno. Na osnovu dokumentacije Novog i Centralnog groblja, kao i otkopavanja i provere grobnice 1973. godine, utvrđeno je da je sahranjeno 453 identifikovana leša, 104 neidentifikovanih muških, 93 ženskih i 28 dece - ukupno 668 građana Beograda.

Postavlja se pitanje zašto nije bombardovana Autokomanda kada je ona bila najuočljiviji vojni objekat čak i sa većih visina? U nedostatku primarnih izvora moramo da iznesemo naše pretpostavke uvažene od strane svedoka, kao i vojnih eksperata. Možda će se medijima dopasti ovakvo naučno neutemeljeno iznošenje pretpostavki, ali revizionističkim istoričarima neće, jer oni znaju da je ovakav naš postupak u istorijskoj nauci dozvoljen ukoliko ga kao takvog i nazovemo.

Na Autokomandi bilo je izuzetno veliko skladište municije i različitog goriva za motorizovane nemačke jedinice. Prostiralo se na gotovo tri puta većoj površini nego što to današnji pojam Autokomande podrazumeva — sa odvojenim i udaljenim skladištima. Ono je svakim danom postojalo sve veće zbog sve težeg doturanja jedinicama na jug. Imalo je takvu eksplozivnu moć i potencijal, ukoliko bi bilo "tepih bombama" pogođsno, da je pretila opasnost da budu uništeni: Neimar do Vračarskog platoa, Čubura, Dušanovac, Voždovac, Topčidersko brdo, Prokop, Sava Mala i kompleks Gradskih bolnica. Znači četvrtina grada! Da li su o tome vodili računa američki komandanti, koji su ovu akciju planirali, još uvek ne znamo. Ukoliko prevedemo 14 knjiga dokumenata "taktičkih misija" vazduhoplovstva 15. američke armije verovatno ćemo znati više.

...

Postavlja se pitanje kako je reagovala jugoslovenska vlada u izbeglištvu i njena diplomatija na savezničko bombardovanje Beograda? Po nekim svedočenjima, pojedinci "jugoslovenske kolonije" bili su "izuzetno konsternirani", kao i većina članova vlade. Diplomatija, je, u svojim mlakim elaboratima samo konstatovala, savetujući vladi da se kloni rizika, doslovno navodeći : "Pošto se sa moćnima ne diskutuje... " a u drugom "... pošto se na sve probleme gleda sa vojničkog stanovišta" i td. Ipak je upućena povodom bombardovanja Beograda, američkom ambasadoru protestna nota. Međutim, američki ambasador pri grčkom i jugoslovenskom dvoru u Londonu, tek posle dva meseca, 26. juna 1944. uručio je odgovor na protest: a) Beograd je bio neosporno vojnički cilj; b) američki piloti su nastojali da precizno gađaju samo objekte ratne industrije i vojne objekte, ali da to u datim okolnostima (nepovoljnim vremenskim uslovima), nekad nije moguće, c) da američka vlada žali za civilnim žrtvama, ali da su naknadna snimanja efekata bombardovanja, pokazala preteranost i broja civilnih žrtava i materijalnog razaranja civilnih objekata.

...

O iskrcavanju u Normandiju Vinstom Čerčil je obavestio Šarla de Gola tek 4. juna 1944. godine! Francuski general samo je mlako protestvovao protiv "kasapljenja svojih podanika" i "držao se kočoperno i naduveno!". Englezi i Amerikanci bili su još uvek u dilemi da li da ga zamene sa višijevskim admiralom Darlanom! Međutim, Šarl de Gol se žurio da sa svojom odanom 152. armijom (u sastavu savezničkih snaga, pod komandom generala Leklerka) što pre uđe u Pariz! Do tada luke Avr i Sen Nazer više nisu postojale, kao i mnogi manji gradovi u unutrašnjosti, ali se Francuzi ni danas ne bave martirologijom.

...

Na osnovu nemačkih izvora, tada prikazanih, poginulo je, između ostalog 343 nemačkih i 96 italijanskih vojnika i 1. 160 Beograđana. Tu saznajemo da je od značjanih vojnih objekata osim onih koje smo pomenuli, znatno oštećena Pošta 2, Fabrika štofa "Vlada Ilić", Pivara "Vajfert", fabrika "Vapa", železnička stanica na Topčideru i Rakovici već prvog dana, a drugog, osim ono što smo naveli: Logor "Staro Sajmište" (poginulo 60 logoraša i čuvara posle čega je logor raspušten i preseljen na Zvezdaru), Konjička škola a u bombardovanju 24. aprila i 6. juna Železnička stanica sa 250 mrtvih Nemaca, Garaža u Sarajevskoj u kojoj je uništeno 10 nemačkih transportnih vozila, skladište nafte na Čukarici (ponovo), Fabrika šećera, Brodogradilište, Skladište "Banovo brdo" sa 43 poginula nemačka i 96 talijanskih vojnika.

Kada su Nemci ispitivali pomenutog zarobljenog američkog pilota, koji je bio lečen u Pančevu, zašto su Amerikanci bombardovali Beograd, dobili su jednostavan odgovor: "Meni i svim pilotima eskadrila bilo je sasvim jasno da je Beograd nemački grad, jer je tako izdašno radio za nemačku vojnu industriju". Da podsetimo, u nemačkoj vojnoj industriji u Beogradu radilo je preko 5. 000 radnika i inžinjera, fabrika "Rogožarski" remontovala je godišnje oko 600 avionskih motora, "Teleoptik" proizvodio merne instrumente, železnički i avionski saobraćaj odvijao se bez zastoja...

...

Tako se, na osnovu izviđačkih snimaka i kasnijih proveravanja dejstva, može utvrditi da je u Zemunu uništena fabrika "Ikarus" i tekstilna fabrika "Danubijus", Zemunski aerodrom i železnička stanica, a značajna oštećenja doživeo je i "Zmaj" i "Teleoptik". Ali su znatna razaranja pretrpeli i Zgrada gradskog poglavarstva, Trošarina, Gradska vrtlarija, Građanska dečačka škola itd, ali nije poginulo 1. 200 građana kako je obaveštena vlada u Londonu, već su na groblju (Gardoš) sahranjena 154 poginula.

...

Po tadašnjim saznanjima jugoslovenske vlade u Londonu, dobijenim iz Istambula i Stokholma, u nekoliko stotina porušenih kuća poginulo je oko 3. 000 ljudi u Beogradu i oko 1. 200 u Zemunu. Međutim, na osnovu pomnog istraživanja arhivske građe za Zemun, utvrđeno je daje poginulo i na Gardoškom groblju sahranjeno 154 stanovnika. Za Beograd takvo istraživanje još nije sveobuhvatnije izvršeno. Na osnovu dokumentacije Novog i Centralnog groblja, kao i otkopavanja i provere grobnice 1973. godine, utvrđeno je da je sahranjeno 453 identifikovana leša, 104 neidentifikovanih muških, 93 ženskih i 28 dece - ukupno 668 građana Beograda.

prof. dr Đorđe Stanković
Filozofski fakultet, Beograd
"REVIZIONISTI" I SAVEZNIČKO BOMBARDOVANjE BEOGRADA 1944. GODINE
Blade Runner Blade Runner 17:00 16.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Sve mogu da razumem ali ono "Srećan Uskrs" mi je enigma. Jel' i Nemcima bio uskrs istog dana? Ako nije onda koga su oni bombardovali?
"Meni i svim pilotima eskadrila bilo je sasvim jasno da je Beograd nemački grad, jer je tako izdašno radio za nemačku vojnu industriju".

Britancima i Amerima su svi gradovi bili nemacki tada. Sta su trebali da radi ljudi zaposleni u tim fabrikama za vreme okupacije? Da prestanu da rade za Nemce i izvrse kolektivno samoubistvo?
tyson tyson 19:38 16.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Englezi i Amerikanci bili su još uvek u dilemi da li da ga zamene sa višijevskim admiralom Darlanom!
Darlan je ubijen još u decembru 1942. godine. DeGol je u junu 1944. bio neprikosnoven, koliko god posmatran sa visine od strane svojih saveznika (da ne ulazimo sada u Ruzveltovo dugotrajno nastojanje da "prevede" Petena na stranu saveznika, i postojanje jakih ne-FF grupa pokreta otpora u Francuskoj).






tyson tyson 19:42 16.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Sve mogu da razumem ali ono "Srećan Uskrs" mi je enigma. Jel' i Nemcima bio uskrs istog dana? Ako nije onda koga su oni bombardovali?
To je mogao bilo ko da našara jednom kada je bomba pala na tlo.



Blade Runner Blade Runner 20:05 16.04.2009

Re: malo istorijskog rada

To je mogao bilo ko da našara jednom kada je bomba pala na tlo.

Da ali ovi imaju obicaj da to rade
Doctor Wu Doctor Wu 22:06 16.04.2009

Re: malo istorijskog rada

To je mogao bilo ko da našara jednom kada je bomba pala na tlo.

Zar onda ne bi napisao 'Hristos vaskrse'?
gorran2 gorran2 23:17 16.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Darlan je ubijen još u decembru 1942. godine
Tačno - spominjanje Darlana je greška.
Kombinacije sa Darlanom su iz 1942. 1944. su bile u opticaju kombinacije s drugim petenovcima...
vracarac92 vracarac92 10:29 17.04.2009

Re: malo istorijskog rada

To je mogao bilo ko da našara jednom kada je bomba pala na tlo.

Moguce. Ali sumnjam da bi se iko zanimao sa takvim stvarima dok gradom jos besne pozari a bolnice i groblja ne mogu da prime sve zrtve.

Glavni nemački punktovi u Beogradu nisu ni okrznuti. Nekoliko sati kasnije, na drugi dan uskrsa, usledilo je drugo još bezobzirnije bombardovanje Beograda. „Savezničke „ bombe pogodile su Centralni higijenski zavod, Bolnicu za zarazne bolesti, Dom slepih, Berzu rada, Ortopedski zavod, Dečiju bolnicu, Dečiji dispanzer... Stradalo je nekoliko mlinova, galerija, biblioteka, izdavačkih preduzeća, muzičkih škola, bioskopi na Terazijama, Center za humor, Narodno pozorište... Srušene su Terazije, prah i pepeo prekrio je desetine beogradskih ulica. Od Niške, Stiške, Alekse Nenadovića, Krunske, Francuske, Rimske, Miletine, Mekenzijeve i Kneza Miloša do Mletače, Kraljice Natalije, Zvečanske, Hadži Đerine, Nemanjine...Razorne „savezničke“ bombe pogodile su glavnu Železničku stanicu, železnička stanice u Topčideru i Rakovici, Okružni ured za osiguranje radnika, palatu „Albanija“, Poštu br.2, Fabriku štofova Vlade Mitića na Karaburmi, Fabriku hartije „Vapa“, Tehnički fakultet, Vajfertovu pivaru, Studenski dom. Beograd je bio obogaljen – nemački objekti su ostali tamo gde su i bili.
Nemački gubici u Beogradu bili su sto puta manji od žrtava nevinog civilnog stanovništva. Samo u jednom danu ispred centralnog groblja stajalo je 450 kovčega Beograđana kojima je neko iz porodice ostao živ pa je mogao da se postara za njihovu sahranu.
gorran2 gorran2 14:36 17.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Razorne „savezničke“ bombe pogodile su glavnu Železničku stanicu, železnička stanice u Topčideru i Rakovici, Okružni ured za osiguranje radnika, palatu „Albanija“, Poštu br.2, Fabriku štofova Vlade Mitića na Karaburmi, Fabriku hartije „Vapa“, Tehnički fakultet, Vajfertovu pivaru...
Pogođeno je dakle tačno ono što je i gađano - industrijski objekti koji su radili za Nemce i komunikacijski centri.
Prema tadašnjim - a i sadašnjim - kriterijumima, legitimni vojni ciljevi.
Sa izuzetkom Tehničkog fakulteta. Koji nikako nije trebalo da bude pogođen, zbog Karnegijeve zadužbine.
Jesi li siguran da je pogođen?
vracarac92 vracarac92 14:57 17.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Okružni ured za osiguranje radnika, palatu „Albanija“, Poštu br.2, Fabriku

Fabriku hartije „Vapa“, Tehnički fakultet, Vajfertovu pivaru

Centralni higijenski zavod, Bolnicu za zarazne bolesti, Dom slepih, Berzu rada, Ortopedski zavod, Dečiju bolnicu, Dečiji dispanzer... Stradalo je nekoliko mlinova, galerija, biblioteka, izdavačkih preduzeća, muzičkih škola, bioskopi na Terazijama, Center za humor, Narodno pozorište... Srušene su Terazije, prah i pepeo prekrio je desetine beogradskih ulica. Od Niške, Stiške, Alekse Nenadovića, Krunske, Francuske, Rimske, Miletine, Mekenzijeve i Kneza Miloša do Mletače, Kraljice Natalije, Zvečanske, Hadži Đerine, Nemanjine.


Ni jedna Nemacka vojna instalacija nije ni okrznuta a 1500 civila je izginulo.
P.S. A kako to da su gadjane samo fabrike po Srbiji? Sta je sa fabrikama u NDH ili na teritoriji treceg rajha (Slovenija)???
Da li su u svemu tome Tito i Kardelj imali neku ulogu?

P.S. Fabrike stofova i hartije tesko da su imale bilo kakav strateski znacaj.
gorran2 gorran2 15:03 17.04.2009

Re: malo istorijskog rada

Fabrike stofova i hartije tesko da su imale bilo kakav strateski znacaj.
Tu teško grešiš. U to vreme je odeća na primer imala izuzetan strateški značaj.
Gađana je i železnička stanica u Zagrebu, Borongaj, železnički čvor u Sarajevu, Slavonski Brod je sravnjen sa zemljom, Zadar je uništen dan nakon oslobođenja...
Mnoge lokacije napadane su neadekvatnom i nesrazmernom silom, ali to bojim se ima malo veze sa željama nekoga sa zemlje...
omega68 omega68 15:22 16.04.2009

''Saveznici''

.....Vam seme i pleme
miloradkakmar miloradkakmar 17:24 16.04.2009

Koja slučajnost ?


Koja slučajnost da se Beograd bombarduje u aprilu 1941 . i 1944. godine!?

"Američki glavni štab je početkom 1944. odlučio da uništi što veći broj fabrika, komunikacija i naftonosnih polja u Rumuniji, a posebno one instalacije koje su radile za glavnu fabriku Meseršmita u Viner Nojštatu kod Beča. Tokom marta i aprila 1944. bombardovani su ciljevi u Mađarskoj i Rumuniji. Beograd je bio rezervni cilj napada. Loše vremenske prilike nad Rumunijom su doprinele tome da ovaj rezervni cilj bude izabran.

Postoje svedočanstva iz kojih se vidi da je Vrhovni štab partizanskog pokreta, konkretno Josip Broz Tito i Koča Popović, tražili od saveznika da bombarduju nemačke ciljeve u Srbiji. Britanska sredstva izveštavanja su izvestila da je bombarovanje Beograda izvršeno na Titov nalog.

Bombardovanje važnih vojnih ciljeva u Srbiji su tražili Jugoslovenska vlada u izbeglištvu i vojska Draže Mihailovića još 1942. i 1943. Aprila 1944. tvrdili su da su saveznicima sugerisali spisak ciljeva za bombardovanje u Beogradu uz pristanak Slobodana Jovanovića." / Vikipedija /
vracarac92 vracarac92 17:32 16.04.2009

Re: Koja slučajnost ?

Postoje svedočanstva iz kojih se vidi da je Vrhovni štab partizanskog pokreta, konkretno Josip Broz Tito i Koča Popović, tražili od saveznika da bombarduju nemačke ciljeve u Srbiji. Britanska sredstva izveštavanja su izvestila da je bombarovanje Beograda izvršeno na Titov nalog.

Bombardovanje važnih vojnih ciljeva u Srbiji su tražili Jugoslovenska vlada u izbeglištvu i vojska Draže Mihailovića još 1942. i 1943. Aprila 1944. tvrdili su da su saveznicima sugerisali spisak ciljeva za bombardovanje u Beogradu uz pristanak Slobodana Jovanovića." / Vikipedija /

Nemoj danas.
Moze vec sutra
miloradkakmar miloradkakmar 22:37 16.04.2009

Re: Koja slučajnost ?

Nemoj danas.
Moze vec sutra


Izvini . Smetnuo sam s uma tovoje ranije potresne tekstove.
Boris Drenca Boris Drenca 19:13 16.04.2009

Leskovac

Prilikom jednog novinarskog zadatka 2002. imao sam priliku da u Leskovcu razgovaram sa čovekom koji je živeo u vreme bombardovanja 1944. u gradu.

Čovek u godinama, prilično skeptičan prema bilo kakvim "političarskim" objašnjenjima, tvrdio mi je da je u Leskovcu u vreme bombardovanja bilo 6 (šest) Nemaca, čija su imena poznata. Svi su preživeli bombardovanje i posle rata otišli u Nemačku.

Ovo je samo crtica koje se sećam...
vracarac92 vracarac92 19:19 16.04.2009

Re: Leskovac

...a Leskovac sravnjen sa zemljom!
Boris Drenca Boris Drenca 19:31 16.04.2009

Re: Leskovac

Budalaštine istorije
gorran2 gorran2 23:08 16.04.2009

Re: Leskovac

Čovek u godinama, prilično skeptičan prema bilo kakvim "političarskim" objašnjenjima, tvrdio mi je da je u Leskovcu u vreme bombardovanja bilo 6 (šest) Nemaca, čija su imena poznata. Svi su preživeli bombardovanje i posle rata otišli u Nemačku.
Do bombardovanja Leskovca došlo je u sklopu jedne značajne, i, uostalom, vrlo uspešne i dalekosežne kombinovane operacije savezničkog vazduhoplovstva i kopnenih snaga NOVJ.
To je "Operation Ratweek"
Operaciju je, prema vlastitom tvrđenju, osmislio brigadir Fitzroy Maclean.
Osnovna ideja je bila u sledećem: Prodor Crvene Armije u Rumuniju i rumunska objava rata Nemačkoj učinila je nemačke položaje u Grčkoj neodrživim. Tamo se nalazilo 300.000 vojnika nemačke Armijske grupe "E", i bilo je razumno očekivanje da će ona biti pokrenuta na sever, da presretne Crvenu armiju.
Pretpostavka se pokazala savršeno umesnom: 1. IX AgE dobila je naređenje da krene na sever.
Istog dana, 1. IX 1944 otpočela je operacija "Ratweek" - opšti napad na komunikacije da bi se sprečio njen prodor.

I zaista, AgE nikad nije prodrla na sever dalje od Vranja.

Ali, u celoj toj operaciji bilo je mnogo otaca... Imali su uticaja obaveštajni podaci, komunikacija kopnenih i vazduhoplovnih štabova, vremenske prilike...
Uglavnom, tako je došlo do nesrećnog bombardovanja Leskovca. Za njega i sam Maclean (koji ga je posmatrao svojim očima) kaže: "Izgledalo je kao da se koristi kovački čekić da bi se skrcao orah."

Koga zanima, ovde je ceo odlomak:

"Sledeći dan, prvi dan operacije "Retvik", osvanuo je vedar i lep. Borba koja se vodila prošle noći bila je završena. Neprijatelj se povukao, ostavivši partizane na grebenu i sada je sve bilo mirno. Napad na prugu bio je planiran za tu noć. Partizani su imali da napadnu dve tačke na pruzi, jednu severno i drugu južno od Leskovca, da tamo dignu mostove u vazduh i razore što je moguće veći deo pruge. Sam Leskovac, sedište jakog nemačkog garnizona u kome se, prema onome šta je do nas dopiralo, nalazilo dosta oklopnih jedinica, trebalo je da bude prepušten savezničkim vazduhoplovnim snagama. Pored štete koju napad iz vazduha može da nanese transportu i objektima, on će, kako smo mislili, pokolebati i moral mešovitog nemačkog i kvislinškog garnizona, oslabiti ga i tako olakšati izvođenje partizanske akcije na prugu te iste noći.

Dok smo doručkovali, vodnik Kempbel je dotrčao sa brega, gde je postavio radio-stanicu, sa veoma hitnom porukom. Bila je od Bila Eliota. Izviđanjem iz vazduha, rekao je, potvrđeno je prisustvo jake koncentracije oklopnih snaga i motornih vozila svih vrsta u Leskovcu i stoga je odlučeno da se pošalju teški bombarderi. Jedinica od pedeset tvrđava napašće Leskovac u pola dvanaest.

Nismo očekivali napad takvih razmera. Izgledalo je kao da se koristi kovački čekić da bi se skrcao orah. Do sada veliki bombarderi veoma su se teško dobijali, jer su bili potrebni za velike ciljeve u Austriji i severnoj Italiji. Ali, očigledno, operacija "Retvik" izvršiće se kako treba, bar što se tiče savezničkih vazduhoplovnih snaga.

Kada se približio određeni čas, okupili smo se u grupici na bregu i iščekivali. Ugledavši nas kako očekujemo da se nešto desi, neke seljanke i jedan-dva starca iz sela pridružili su nam se gledajući isto tako preko doline. Kilometar-dva dalje opazili smo bele kuće u Leskovcu, na toplom jesenjem suncu. U drveću su cvrkutale ptice. Iz obližnje bare povremeno se čulo kreketanje žaba. Iz kukuruza je dopiralo zujanje bezbrojnih insekata. Teško je bilo zamisliti mirniji prizor. Iščekujući, pokušao sam da mislim na nemački garnizon i tenkovske posade, a ne na stanovništvo, sitne zemljoposednike, trgovce i železničare, starce, žene i decu, koji se ovoga trenutka, idući za svojim svakodnevnim poslovima kreću ulicama.

Jedanaest i dvadeset, jedanaest i dvadeset pet časova. Još uvek se ništa nije čulo. Seljaci su se umorili od čekanja i počeli da se razilaze. U jedanaest i trideset, načelnik štaba pogleda na svoj veliki sat, koji je nosio na ruci, posmatrajući me radoznalo. Pitao sam se da možda nije nastala tehnička greška?

I onda, gotovo pre no što smo mogli da shvatimo, odigralo se sve. Začuo se zvuk motora, isprva jedva čujan, ubrzo prelazeći u grmljavinu i, podigavši glave naviše, ugledali smo na velikoj visini, niz za nizom, bombardere kako lete određenim putem, sa uglačanim krilima koja su se presijavala na suncu. Seljaci su počeli da ih prebrojavaju: šest, deset, dvadeset, trideset, nikad još nisu videli toliko aviona. Tvrđave su sad već bile nad svojim ciljem — i dalje od njega — kad nam se učini da se čitav Leskovac prosto diže u vazduh u tornadu prašine, dima i krša, a reski zvuk zagluhnu nam uši. Kad smo opet pogledali u nebo, tvrđave, još uvek strogo se držeći svog kursa, pretvoriše se u male srebrne tačkice u daljini. Za nekoliko sekundi zamro je zvuk njihovih motora i sve je oko nas ponovo bilo mirno, a tišinu je prolamalo samo kukanje jedne žene; ona ima, kako su rekli, rođake u gradu. Ono što je preostalo od Leskovca bilo je obuhvaćeno dimom; izgledalo je da gori nekoliko zgrada. čak su i partizani bili potišteni.

Preostali deo toga dana prošao je u izviđanju i pripremanju za noćne akcije. Ništa se nije pomeralo u ravnici, a Džon i ja spustili smo se dolinom u selo, odmah do grada. U selu je bila gužva; puno ljudi stizalo je iz Leskovca. Gubici stanovništva bili su teški; napad je, kako je izgledalo, postigao cilj, jer je bilo i nekoliko direktnih pogodaka na zgrade gde su bili Nemci, koji su izgubili mnogo transportnih vozila i oklopnih kola, a moral garnizona je veoma nisko pao, naročito nenemačkog dela. Mnogi četnici upotrebljeni na stražarskim dužnostima već su se priključivali partizanima.

Ovo je bio dobar predznak za akciju te noći i sada smo krenuli još za videla da obiđemo partizanske položaje najbliže pruzi, odakle će se izvesti glavni napad severno od Leskovca."
vracarac92 vracarac92 10:33 17.04.2009

Re: Leskovac

Do bombardovanja Leskovca došlo je u sklopu jedne značajne, i, uostalom, vrlo uspešne i dalekosežne kombinovane operacije savezničkog vazduhoplovstva i kopnenih snaga NOVJ.
To je "Operation Ratweek"
Operaciju je, prema vlastitom tvrđenju, osmislio brigadir Fitzroy Maclean.
Osnovna ideja je bila u sledećem: Prodor Crvene Armije u Rumuniju i rumunska objava rata Nemačkoj učinila je nemačke položaje u Grčkoj neodrživim. Tamo se nalazilo 300.000 vojnika nemačke Armijske grupe "E", i bilo je razumno očekivanje da će ona biti pokrenuta na sever, da presretne Crvenu armiju.
Pretpostavka se pokazala savršeno umesnom: 1. IX AgE dobila je naređenje da krene na sever.
Istog dana, 1. IX 1944 otpočela je operacija "Ratweek" - opšti napad na komunikacije da bi se sprečio njen prodor.

I zaista, AgE nikad nije prodrla na sever dalje od Vranja.

Ali, u celoj toj operaciji bilo je mnogo otaca... Imali su uticaja obaveštajni podaci, komunikacija kopnenih i vazduhoplovnih štabova, vremenske prilike...
Uglavnom, tako je došlo do nesrećnog bombardovanja Leskovca. Za njega i sam Maclean (koji ga je posmatrao svojim očima) kaže: "Izgledalo je kao da se koristi kovački čekić da bi se skrcao orah."

Koga zanima, ovde je ceo odlomak:

"Sledeći dan, prvi dan operacije "Retvik", osvanuo je vedar i lep. Borba koja se vodila prošle noći bila je završena. Neprijatelj se povukao, ostavivši partizane na grebenu i sada je sve bilo mirno. Napad na prugu bio je planiran za tu noć. Partizani su imali da napadnu dve tačke na pruzi, jednu severno i drugu južno od Leskovca, da tamo dignu mostove u vazduh i razore što je moguće veći deo pruge. Sam Leskovac, sedište jakog nemačkog garnizona u kome se, prema onome šta je do nas dopiralo, nalazilo dosta oklopnih jedinica, trebalo je da bude prepušten savezničkim vazduhoplovnim snagama. Pored štete koju napad iz vazduha može da nanese transportu i objektima, on će, kako smo mislili, pokolebati i moral mešovitog nemačkog i kvislinškog garnizona, oslabiti ga i tako olakšati izvođenje partizanske akcije na prugu te iste noći.

Dok smo doručkovali, vodnik Kempbel je dotrčao sa brega, gde je postavio radio-stanicu, sa veoma hitnom porukom. Bila je od Bila Eliota. Izviđanjem iz vazduha, rekao je, potvrđeno je prisustvo jake koncentracije oklopnih snaga i motornih vozila svih vrsta u Leskovcu i stoga je odlučeno da se pošalju teški bombarderi. Jedinica od pedeset tvrđava napašće Leskovac u pola dvanaest.

Nismo očekivali napad takvih razmera. Izgledalo je kao da se koristi kovački čekić da bi se skrcao orah. Do sada veliki bombarderi veoma su se teško dobijali, jer su bili potrebni za velike ciljeve u Austriji i severnoj Italiji. Ali, očigledno, operacija "Retvik" izvršiće se kako treba, bar što se tiče savezničkih vazduhoplovnih snaga.

Kada se približio određeni čas, okupili smo se u grupici na bregu i iščekivali. Ugledavši nas kako očekujemo da se nešto desi, neke seljanke i jedan-dva starca iz sela pridružili su nam se gledajući isto tako preko doline. Kilometar-dva dalje opazili smo bele kuće u Leskovcu, na toplom jesenjem suncu. U drveću su cvrkutale ptice. Iz obližnje bare povremeno se čulo kreketanje žaba. Iz kukuruza je dopiralo zujanje bezbrojnih insekata. Teško je bilo zamisliti mirniji prizor. Iščekujući, pokušao sam da mislim na nemački garnizon i tenkovske posade, a ne na stanovništvo, sitne zemljoposednike, trgovce i železničare, starce, žene i decu, koji se ovoga trenutka, idući za svojim svakodnevnim poslovima kreću ulicama.

Jedanaest i dvadeset, jedanaest i dvadeset pet časova. Još uvek se ništa nije čulo. Seljaci su se umorili od čekanja i počeli da se razilaze. U jedanaest i trideset, načelnik štaba pogleda na svoj veliki sat, koji je nosio na ruci, posmatrajući me radoznalo. Pitao sam se da možda nije nastala tehnička greška?

I onda, gotovo pre no što smo mogli da shvatimo, odigralo se sve. Začuo se zvuk motora, isprva jedva čujan, ubrzo prelazeći u grmljavinu i, podigavši glave naviše, ugledali smo na velikoj visini, niz za nizom, bombardere kako lete određenim putem, sa uglačanim krilima koja su se presijavala na suncu. Seljaci su počeli da ih prebrojavaju: šest, deset, dvadeset, trideset, nikad još nisu videli toliko aviona. Tvrđave su sad već bile nad svojim ciljem — i dalje od njega — kad nam se učini da se čitav Leskovac prosto diže u vazduh u tornadu prašine, dima i krša, a reski zvuk zagluhnu nam uši. Kad smo opet pogledali u nebo, tvrđave, još uvek strogo se držeći svog kursa, pretvoriše se u male srebrne tačkice u daljini. Za nekoliko sekundi zamro je zvuk njihovih motora i sve je oko nas ponovo bilo mirno, a tišinu je prolamalo samo kukanje jedne žene; ona ima, kako su rekli, rođake u gradu. Ono što je preostalo od Leskovca bilo je obuhvaćeno dimom; izgledalo je da gori nekoliko zgrada. čak su i partizani bili potišteni.

Preostali deo toga dana prošao je u izviđanju i pripremanju za noćne akcije. Ništa se nije pomeralo u ravnici, a Džon i ja spustili smo se dolinom u selo, odmah do grada. U selu je bila gužva; puno ljudi stizalo je iz Leskovca. Gubici stanovništva bili su teški; napad je, kako je izgledalo, postigao cilj, jer je bilo i nekoliko direktnih pogodaka na zgrade gde su bili Nemci, koji su izgubili mnogo transportnih vozila i oklopnih kola, a moral garnizona je veoma nisko pao, naročito nenemačkog dela. Mnogi četnici upotrebljeni na stražarskim dužnostima već su se priključivali partizanima.

Ovo je bio dobar predznak za akciju te noći i sada smo krenuli još za videla da obiđemo partizanske položaje najbliže pruzi, odakle će se izvesti glavni napad severno od Leskovca."

Ajde molim te preskoci me sa tom komunistickom propagandom.
Razorili su ceo grad, pobili tecinu civila zabog SEST (6) Nemaca kojima na kraju nije falila ni dlaka sa glave.
Pomeni ponekad i uticaj Koce Popovica, Kardelja i ekipe na izbor meta za bombardovanje.
gorran2 gorran2 14:31 17.04.2009

Re: Leskovac

Ajde molim te preskoci me sa tom komunistickom propagandom.
Jel to nešto na račun Macleana? Jel to on bio komunista?
vracarac92 vracarac92 14:53 17.04.2009

Re: Leskovac

Jel to nešto na račun Macleana? Jel to on bio komunista?

Koja crna uspesna operacija zbog koje razorise Leskovac?
Niti je tamo u tom trenutku bilo iole znacajniji komunistickih jedinica, niti je spreceno nemacko povlacenje.
samo je Leskovac sravnjen sa zemljom.
gorran2 gorran2 14:55 17.04.2009

Re: Leskovac

Niti je tamo u tom trenutku bilo iole znacajniji komunistickih jedinica, niti je spreceno nemacko povlacenje.
A ti si kao neki ekspert koji zna nešto o tome? Imaš predstavu gde se 20. IX 1944 nalazio 21, gde 22, a gde 91 nemački armijski korpus, a gde je trebalo da se nalaze prema naređenju OKW od 1. IX 1944?
I, jesi li uopšte pročitao šta Maclean piše o tome?
vracarac92 vracarac92 17:07 17.04.2009

Re: Leskovac

A ti si kao neki ekspert koji zna nešto o tome? Imaš predstavu gde se 20. IX 1944 nalazio 21, gde 22, a gde 91 nemački armijski korpus, a gde je trebalo da se nalaze prema naređenju OKW od 1. IX 1944?

Sigurno ne u Leskovcu.
Tamo je bilo 6 Nemaca.
tyson tyson 22:41 18.04.2009

Re: Leskovac

Jel to nešto na račun Macleana? Jel to on bio komunista?
Ja Macleanu nešto naročito ne verujem; previše je bio opčinjen Titom i partizanima. Njegov kontroverzan odnos sa jugoslovenskom partijsko-državnom vrhuškom nastavio se i posle rata.




gorran2 gorran2 22:57 18.04.2009

Re: Leskovac

Ja Macleanu nešto naročito ne verujem; previše je bio opčinjen Titom i partizanima. Njegov kontroverzan odnos sa jugoslovenskom partijsko-državnom vrhuškom nastavio se i posle rata.
Naravno, treba zadržati kritičku distancu.
Sigurno ne u Leskovcu.
Tamo je bilo 6 Nemaca
A u celoj Srbiji 18.
skyspoter skyspoter 21:17 16.04.2009

dva pitanja

1) sa kog aerodroma su poleteli avioni koji su nas bombardovali 1944?
2) nije mi jasno ( mozda nisam dorbor procitala tekst i komentare) da li su englezi ucestvovali u napadu ili nisu?
tyson tyson 22:27 16.04.2009

Re: dva pitanja


Avioni su poletali uglavnom sa aerodroma u Južnoj Italiji.
U napadima su učestvovali Amerikanci.


Inner Party Inner Party 21:35 16.04.2009

Sta ti je zivot!

Srbija je onomad bombardovana i od Nemaca i od Saveznika. Sa druge strane neki od nama "bratskih" naroda pocese rat na strani Nemaca da bi ga zavrsili na strani Saveznika. Mislim da je to taj "pragmatizam" koji se ocekuje od Srbije danas ...

noboole noboole 22:53 16.04.2009

dom vazduhoplovstva

Ko zivi u Zemunu zna da se na Domu Vazduhoplovstva povremeno smenjuju razne fotke vezane za letenje.
Secam se da sam jednom video sliku pilota pred poletanje ka BG. Pored njega je stajala slika ogromne bombe na kojoj je pisalo 'srecan uskrs' na nemackom. Uvek sam to povezivao sa 6. aprilom 1941. Zar to isto nije bilo uoci Uskrsa?
gorran2 gorran2 23:49 16.04.2009

slike



Beograd posle bombardovanja, 1944. - Pašino Brdo.



Izbeglice napuštaju Beograd posle američkog bombardovanja, aprila 1944.
shumska shumska 06:45 17.04.2009

bolno

svaka čast za ceo blog
gagonini gagonini 09:59 17.04.2009

NE MOGU DA VERUJEM

[b][/b] znao sam za ta tkz. saveznicka bombardovanja, ali nisam znao da su bila bas tog dana.
neverovatno, stvarno neverovatno.
znao sam da su bombardovani i drugi gradovi u Srbiji, ali jos uvek ne mogu da verujem da su to uradili na uskrs.
neverovatno.
ne shvatam, sta su tada razmisljali vojskovodje??? i zasto bas tog dana???
i ko im je dao zeleno svetlo??

zanimljivo je da se u nasoj novijoj istoriji stalno desavaju neki dogadjaji bas na neke nama vazne datume.
mislim da je 6 aprila, donesena neka rezolucije, pa na Vidovdan takodje, a ako se ne varam i na Sretenje je nedavno donesena neka bitna odluka na stetu Srbije...

da li je to slucajno??

hvala za ovu informaciju.
vracarac92 vracarac92 10:36 17.04.2009

Re: NE MOGU DA VERUJEM

i ko im je dao zeleno svetlo

Ne bih o tome ovom prilikom.
Ali odabir meta za bombardovanje je bio u rukama vrhovnog staba.

Tito će svojim izaslanicima u Srbiji uputiti depešu koja će više od 50 godina skrivati jednu od najvećih tajni drugog svetskog rata na našim prostorima. Tajnu ko je u stvari tražio, ko predlagao, a ko odobravao najbestilnije razaranje srbskih i crnogorskih gradova u njihovoj istoriji. U ovoj depeši tito svoje poverenike u Srbiji najpre obaveštava da im u specijalnu misiju šalje engleskog majora Džonija Hanikera, člana britanske vojne misije privrhovnom štabu NOVJ, a onda im od reči do reči kaže: „Sve vaše želje u pogledu pomoći savezničkog vazduhoplovstva on će dostavljati Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu NOVJ. Vrhovni štab će ipak ODLUČITI da li će predloženi cilj bombardovati“. Ova depeša razrešava sve dileme koje su naši istoričari i drugi Titovi doušnici decenijama izmišljali da bi „najvećeg sina našeg naroda i narodnosti“ sačuvali od njega samoga. A oni, su decenijama, mnogi to čine i danas, tvrdili da Tito i njegov Vrhovni štab nisu imali nikakve veze sa anglo-američkim bombardovanjem najvećih gradova Srbije i Crne Gore, da oni tu operaciju ni slučajno nisu odobravali, da se Tito navodno ljutio na Engleze i Amerikance zbog ove čudovišne operacije, čak da je kod svojih zapadnih saveznika protestovao što tako bezdušno uništavaju srbske i crnogorske gradove, što bezratložno ubijaju bespomoćno civilno stanovništvo ... A sad je, kao na dlanu, jasno da je sve te terorističke akcje tražio i odobravao sam Tito, da je njegova reč bila i prva i poslednja. Njegovi izaslanici u Srbiji i Crnoj Gori prijavljivali su, po Titovom nalogu, svoje želje. Njihove želje on je usaglašavao sa svojim željama i sam je odlučivao kad će one, kako i sa koliko aviona i bombi biti realizovane.
Bombardovanje svih gradova Srbije i drugih delova Jugoslavije, od početka pa sve do kraja ove višemesečne terorističke operacije, bila su u isključivoj nadležnosti Titovog Vrhovnog štaba. To je svojim saradnicima u Sloveniji krajem jula 1944 godine otkrio Edvard Kardelj. Evo kako taj deo njegovg pisma glasi od reči do reči: „Dogovarajte se s Englezima o saradnji njihove taktičke avijacije u vašim akcijama (mitraljiranje kolona, manja bombardovanja konkretnih ciljeva na frontu itd.). Oni na takav način sarađuju u celoj Jugoslaviji. BOMBARDOVANJE GRADOVA I UOPŠTE ODOBRAVA SAMO VRHOVNI ŠTAB“.

Tito i njegov Vrhovni štab, po svemu sudeći, od samog početka su znali da od anglo-američkog bombardovanja najvećih uglavnom srpskih i crnogorskih gradova najviše strada nevino civilno stanovništvo, a da du nemački gubici minimalni. Gotovo zanemarljivi. To se kao na dlanu vidi iz pisma koje je Edvard Kardelj 29. jula 1944 god. s Visa uputio centralnom komitetu KP Slovenija. Podsećajući svoje saradnike da je Titov glavni štab u Sloveniji tih dana „predlagao da se bombarduje Ljubljana“, Kardelj u svom pismu ljutito kaže „ne razumem koje vas potrebe teraju na to i u čiju korist bi bilo to bombardovanje. Nema sumnje da bi u Ljubljani bilo na hiljade naših mrtvih ljudi, a neprijatelj ne bi pretrpeo gotovo nikakve gubitke. U TOME IMAMO ISKUSTVO IZ CELE JUGOSLAVIJE. Imajte na umu „opominje Kardelj“ da saveznički avioni bombarduju na poseban način, tako da pokrivaju CELE POVRŠINE. Možete lako zamisliti kako bi to izgledalo u Ljubljani. Bila bi KRAJNJA LAKOMISLENOST I NEODGOVORNOST pred svojim narodom nemati u vidu sve (te) momente. To važi ne samo za Ljubljanu, već i za druge tačke. Kardelj je tako, verovatno zahvaljujući i svojim specijalnim odnosima sa Titom, spasao Ljubljanu i Sloveniju, a razaranje Srbije je i dalje nastavljeno.
gorran2 gorran2 14:51 17.04.2009

Re: NE MOGU DA VERUJEM

Krajnja je naivnost misliti da je Tito mogao da naredi Saveznicima šta da bombarduju.
Ovo što si citirao u stvari znači da Vrhovni štab ima poslednju reč u formulisanju zahteva od saveznika.
I naprotiv, nije bila nikakva tajna da je Tito zahtevao obustavljanje strategijskog bombardovanja gradova posle rđavih iskustava sa Beogradom, Podgoricom i sl.
I da se to poklopilo sa prenošenjem težišta na zapad.
Pa ti slobodno zaključi što god hoćeš - nije mi na kraj pameti ni da branim Tita ni Kardelja.

Što se tiče taktičke podrške avijacije, to je uvek išlo dosta kilavo. Na primer, Peti korpus je zauzeo Banja Luku i punih sedam dana (21-28. IX 1944.) čekao savezničke avione da teškim bombama sruše Kastel - poslednje utvrđenje u koje se zabarikadiralo nekoliko stotina Nemaca, a za čije rušenje NOVJ nije raspolagala dovoljno teškim oruđima. Međutim, uzalud, nisu se pojavili.

Saveznički avioni su između ostalog 22. X 1944. napali poštanski avion sa jasnim oznakama NOVJ u kojem je bio komandant VIII korpusa Vlado Ćetković, koji je tom prilikom poginuo.

S druge strane, prilikom opsade kasarne Petog puka u Valjevu 15. IX 1944, navedno su se odmah pojavila dva saveznička aviona za podršku, od kojih je jedan u blizini oboren.

Apsolutno je nesporno da je Štab II korpusa (Peko Dapčević) zahtevao bombardovanje Podgorice, Nikšića i Pljevalja, kao koncentracijskih prostorija neprijatelja, nakon početka nemačko-četničke ofanzive 9. IV 1944.

Uzgred, prilikom đurđevdanskog bombardovanja Podgorice poginuo je i major Đorđije Lašić, četnički komandant Crne Gore. Hoćemo li i njega u civilne žrtve?

Sve u svemu, saradnja kopnenih trupa i avijacije nikad nije funkcionisala sjajno u WW2, čak ni unutar jedne armije, a kamoli između štabova od kojih se kopneni (štabovi NOVJ) uopšte ne razumeju u mogućnosti i način rada savremene avijacije, niti umeju da komuniciraju sa štabovima avijacije, nego samo uopšteno insistiraju na pomoći avijacije.
tyson tyson 22:45 18.04.2009

Re: NE MOGU DA VERUJEM

Uzgred, prilikom đurđevdanskog bombardovanja Podgorice poginuo je i major Đorđije Lašić, četnički komandant Crne Gore. Hoćemo li i njega u civilne žrtve?
E, ako Lašićeva smrt opravdava onolike žrtve i razaranja, neka im je na čast.



gorran2 gorran2 01:05 19.04.2009

Re: NE MOGU DA VERUJEM

E, ako Lašićeva smrt opravdava onolike žrtve i razaranja, neka im je na čast.
Bilans žrtava u Podgorici nažalost ne znam (popis daje 698 rođenih podgoričana stradalih u ratu iz tri navedene kategorije). Znam da je u Pljevljima stradalo 30 civila od Savezničkog bombardovanja u tom talasu.

Ništa naravno ne može opravdati smrt nevinih ljudi. Međutim, rat je jedna sasvim vanredna i vancivilizacijska situacija u kojoj je nemoguće dosledno poštovati moralne principe. Zaraćene strane prisiljene su na grube i okrutne kalkulacije koje mnoge nevine ljude koštaju života - ali možda spasu mnoge druge.

Postoji teza da su Britanci znali za predstojeće bombardovanje Koventrija novembra 1940 - saznali su tako što su provalili nemački kod konim je bio šifriran radio-saobraćaj - ali su doneli odluku da ne pojačaju odbranu grada, da Nemci ne bi posumnjali u svoje šifre. To je hiljade ljudi koštalo života.

Nije teško zamisliti da im je bilo još lakše da donesu takve odluke u situacijama kad se nije radilo o njihovim građanima.

Međutim, postoje još neki aspekti ovih bombardovanja:
Njih je, naime, koristila nemačka i nedićevska propaganda još 1944. Ta propaganda prikazivala je Saveznike kao namerne zločince, koji žele zlo srpskom narodu. U tu svrhu umanjivani su nemački gubici, a uvećavani civilni. "Obični građani" pisali su srceparajuća pisma Ruzveltu i Čerčilu u fazonu "zašto uništavate naš lepi i miroljubivi grad", koja je Nedićeva "slobodna" štampa naširoko objavljivala. Većina podataka navedenih u ovom članku, i u nekim komentarima, potiče iz tih "izvora".

Osim toga, postoji tendencija da se ova razaranja pripišu antisrpskoj zaveri Tita, Kardelja, Koče Popovića, i sl. Ovu stvar vredi pažljivo razmotriti, ali svakako ne u propagandističkom maniru.
Uostalom, od savezničkog bombardovanja veoma teško su postradali mnogi gradovi u Rumuniji, Francuskoj, severnoj Italiji. Ni jedna od ovih zemalja, koliko znam, nije imala svog Tita ni Kardelja koji bi "izdavali naloge" saveznicima da ubija njihov narod...
gorran2 gorran2 15:50 17.04.2009

ionako niko ne čita

Dobro, za onih par koji ipak pročitaju (iz već citiranog članka)

Dakle,
prof. dr Đorđe Stanković
Filozofski fakultet, Beograd
"REVIZIONISTI" I SAVEZNIČKO BOMBARDOVANjE BEOGRADA 1944. GODINE

"Danas znamo, na osnovu dostupnih istorijskih izvora i prvih naučnih radova dr Milana Terzića, da je bombardovanje Beograda, kao i drugih ciljeva u Jugoslaviji, prvi tražio od Britanaca, preko emigrantske vlade u Londonu, njen ministar vojske Dragoljub Mihailović i to već od marta 1942. godine. Do početka 1944. godine uputio je vladi oko 30 takvih depeša sa precizno naznačenim ciljevima... Posebno je uveravao predsednika vlade Slobodana Jovanovića "da Srbi neće žaliti civilnih žrtava".
Pronađeno je nekoliko depeša koje je komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini poslao i engleskoj komandi Istoka u Kairo, a zatim od kraja 1943. i komandi 15. američke armije koja je osvajala Južnu Italiju. Sve navedene komande su te zahteve primale "k znanju" i nisu se na njih osvrtale. Saveznici su imali jasno razrađene svoje strategijske planove kao i pojedinačne vazdušne "taktičke misije", posmatrajući ratna dejstva na globalnom planu.
Zahvaljujući istom autoru, sasvim slučajno, krajem 2006. godine, pronađen je korpus dokumenata o istom pitanju na relaciji Vrhovni štab NOVJ - saveznici. Prvi dokument je od 20. septembra 1943. godine, kada je Vrhovni štab uputio "sledeće podatke" britanskoj misiji : 1) da su Nemci sa 15 "Štuka" teško bombardovali Split i veliki sabirni logor italijanskih zarobljenika, kojom prilikom je bilo oko 200 mrtvih i oko 400 ranjenih. Vrhovni štab tražio je da se italijanski zarobljenici što pre evakuišu u "savezničke baze", 2) da se u Imotskom i Dubrovniku nalazi preko 2500 Nemaca, 3) da savezničko vazduhoplovstvo "bombardovanjem Mostara, Knina, Bihaća i Gospića" pomogne odlučujuće borbe partizanskih snaga "za primorski sektor".
U tom korpusu dokumenata postoji beleška, bez datuma i potpisa, pod naslovom "Objekti u Srbiji koje bi trebalo bombardovati". Donosimo ga u celini: " A) VAROŠI : 1. Beograd: kasarne u Topčideru; barake sa materijalom kod nemačkog groblja na Banovom brdu; 2. Niš : tvrđavu u kojoj se nalaze magacini namirnica, odela, benzina, avionskih motora, kasarne kod Crvenog Krsta gde se nalaze tenkovske i topovske šupe; 3. Zaječar : kasarne; 4. Kragujevac : bivši vojno-tehnički zavod i kasarne; 5. Čačak : bivši inženjerijsko-tehnički zavod i kasarne kraj puta za Kraljevo; 6. Ćuprija: kasarne; 7. Paraćin : fabriku štofova; 8. Jagodina : fabriku suho-mesnatih proizvoda. B) KOMUNIKACIJE : 1. drum Niš - Ražanj - Ćuprija - Mladenovac - Beograd. Železnička pruga Niš - Stalać - Ćuprija - Mladenovac - Beograd. Mostovi : kod Žitkovca i Ćuprije, vijadukt kod Ralje, tunel kod Ralje i Ripnja. Važne stanice : Crveni Krst kod Niša, Žitkovac, Stalać, Paraćin, Ćuprija, Lapovo, Velika Plana, Palanka, Mladenovac, Topčider i Beograd. Najvažnija od svih Topčiderska. 2. Željeznička pruga Niš - Knjaževac - Zaječar. Drum Niš - Knjaževac - Zaječar. Na željezničkoj pruzi veoma mnogo tunela. 3. Drum : Žagubica - Petrovac -Požarevac - Smederevo - Beograd - sa varijantom do Kovina, gde postoji trajekt na Dunavu 4. Željeznička pruga i drum Čačak - Kraljevo - Stalać - mostovi kod Stalaća i Kraljeva. 5. Željeznička pruga Skoplje - Kosovska Mitrovica - Kraljevo - Kragujevac - Lapovo. Ovo je za sada najvažnija komunikacija, po kojoj Nemci vrše izvlačenje svojih snaga sa južnog dela Balkanskog poluostrva. Između Kosovske Mitrovice i Kraljeva ima veći broj veštačkih objekata, mostova i tunela. "
Što se tiče lično Josipa Broza Tita, prvi pronađeni dokument je od 17. septembra 1944. godine. "Zamenik šefa nezavisne američke misije kod maršala Tita", pešadijski major Stejfor Rejd uputio je komandi 15. američke vazduhoplovne armije da je "Maršal Tito izjavio da treba 15. vazduhoplovna odmah bombardovati barake severno od grada Valjeva ... tamo ima 500 Nemaca opkoljenih partizanima i zabarakadiranih, kao i magacin municije i da nema protivavionske artiljerije".
...kada je Čerčil uputio "prekorno pismo predsedniku Ruzveltu" da su procene civilnih žrtava prvog dana iskrcavanja u Normandiji premašile 20. 000 poginulih i oko 80. 000 ranjenih nazvavši to "pravo krvoproliće" i "kasapljenje civila", ovaj mu je mirno odgovorio da nije na njemu da nametne odgovornim komandantima bilo kakvo ograničenje njihovoj planiranoj vojnoj akciji! I saveznici su pokazali, oslobađajući Evropu od nacizma, svu brutalnost ratne mašinerije, ne birajući samo vojne ciljeve.
Postavlja se pitanje kako je reagovala jugoslovenska vlada u izbeglištvu i njena diplomatija na savezničko bombardovanje Beograda? Po nekim svedočenjima, pojedinci "jugoslovenske kolonije" bili su "izuzetno konsternirani", kao i većina članova vlade. Diplomatija, je, u svojim mlakim elaboratima samo konstatovala, savetujući vladi da se kloni rizika, doslovno navodeći : "Pošto se sa moćnima ne diskutuje... " a u drugom "... pošto se na sve probleme gleda sa vojničkog stanovišta" i td. Ipak je upućena povodom bombardovanja Beograda, američkom ambasadoru protestna nota. Međutim, američki ambasador pri grčkom i jugoslovenskom dvoru u Londonu, tek posle dva meseca, 26. juna 1944. uručio je odgovor na protest: a) Beograd je bio neosporno vojnički cilj; b) američki piloti su nastojali da precizno gađaju samo objekte ratne industrije i vojne objekte, ali da to u datim okolnostima (nepovoljnim vremenskim uslovima), nekad nije moguće, c) da američka vlada žali za civilnim žrtvama, ali da su naknadna snimanja efekata bombardovanja, pokazala preteranost i broja civilnih žrtava i materijalnog razaranja civilnih objekata...
Kakva je kultura sećanja na savezničko bombardovanje u susednim zemljama? Mađari su izdali dve knjige dokumenata, pozamašnog obima, s posebnim odbirom na učinak sovjetske avijacije. Hrvati pristupaju tome u domenu istoriografije, brižljivo prikupljajući dokumente, objavljujući prve manje rasprave. Austrijanci, čiji je Viner Nojštat i drugi industrijski vojni centri nemačkog Trećeg rajha, potpuno razoreni do juna 1944. godine - ćute. U grčkoj istoriografiji postoje sporadični medijski i naučni članci neutralnog karaktera. A Rumuni? Rumunija je pet puta više proizvodila za nemačku vojnu industriju od Srbije i imala je pet SS divizija na Istočnom frontu! Slovenci tek razmatraju da li je to bitno za njihovu kulturu sećanja!
Mediji su u ovom slučaju naprosto nemilosrdni, kao i oni koji nasilno menjaju idološke matrice ponašanja. Srpska medijska kultura sećanja nije dostigla krajnji nivo, kao npr. rumunska, ali je na najboljem putu da to dostigne. Radi se o tome da je 2002. godine na centralnom bukureštanskom trgu podignut monumentalni "Spomenik američkim junacima" na kome piše: "U znak uspomene na 378 američkih vojnika palih na dužnosti za vreme Drugog svetskog rata za slobodu Evrope i slavu SAD"! Radi se o američkim pilotima koji su oboreni prilikom bombadovanja naftnih polja i strateških vojnih objekata u gradovima koji su radili za Nemce, uglavnom od aprila - oktobra 1944. godine. Čak je i Mirča Elijade, čuveni američki antropolog rumunskog porekla, izjavio u medijima da su bombardovanja saveznika, posebno aprila 1944. godine bila gotovo na nivou "naučno-sistematskog uništavanja Bukurešta i drugih gradova u kojima je poginulo više desetina hiljada ljudi". Naši mediji su to prokomentarisali na različite načine od toga da je takva politika plitka, drugi su citirali rumunske ugledne naučnike koji su tvrdili da je to ponovo rumunsko "ulizištvo", "podaništvo", "robovske duše oportunističkih političara", "da to izaziva gađanje", jer Rumuni podižu svaki put novi spomenik kada se promeni vlast i "svetski gospodar", itd. "
gagonini gagonini 17:01 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

pozivanje na knjige koje je napisao pobednik, ne mora znaciti da je ono sto je u njima napisano i istinito.
a poznato je da knjige pisu pobednici.
tako sam ja tokom svog celog skolovanja recimo ucio da je D.Mihajlovic stalno saradjivao sa okupatorom , tj. nemcima, a kasnije pa i ovde se pise da je on trazio bombardovanje nemaca...???
sta je tu sad istina???????
isto to vazi i za tekst napisan u ovoj knjizi na koju se vi pozivate.

ali cinjenicno stanje da smo bombardovani na uskrs i to nosi poruku nama Srbima-pravoslavcima,
i da su nepotrebno bombardovani ne vojni ciljevi, isto kao i pre 10 godina.
naravno, zeleli su da uniste nasu industriju, da uniste Leskovac, Nis, Beograd, kako posle rata
bi krenuli mi u Srbiji od nicega, kako bi postali ovisni odmah.
sve je radjeno planski, jedna bomba ne kosta nista a moze da unisti sve..sve tudje planove.

zasto se niko ne pita zasto nisu bombardovani oni koji su hitlera docekivali sa cvecem na trgovima,
a za to postoje video zapisi i to ne moze niko da demantuje..
i nije ni cudo da je posle Srbija bila skoro najnerazvijenija republika u "bratskoj" titovoj tvorevini..

inace moj deda je bio na sremskom frontu, ranjen je pa je preziveo tu titovu golgotu, ali mi je pricao, kako su srbe iz moravskih sela tada kada je rat vec bio gotov silom mobilisli, i slali tamo na klanicu,
slali su ih sa puskama u ravnici na tenkove koji su bili maskirani u stogove od kukuruza...ravnopravna borba..
goloruke na tenkove....da li su i za to "krivi" saveznici????
vracarac92 vracarac92 17:06 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

goloruke na tenkove....da li su i za to "krivi" saveznici????

Ne nego oni koji su odobravali te napade a to je po svoj prilici bio vrhovni stab.
sto se drazinog insistiranja na bombardovanju tice, meni to lici na besmislicu.
Pa njega su saveznici u to vreme vec bili "pustili niz vodu" i prekinuli kontakte sa njim.
gorran2 gorran2 19:17 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

tako sam ja tokom svog celog skolovanja recimo ucio da je D.Mihajlovic stalno saradjivao sa okupatorom , tj. nemcima, a kasnije pa i ovde se pise da je on trazio bombardovanje nemaca...???
sta je tu sad istina?
Draža je hteo da preživi rat i eliminiše suparnike uz pomoć okupatora, a onda trijumfuje uz pomoć Saveznika. .Evo kako je Mihailović u selu Divcima 11. novembra 1941 potpuno otvoreno i jasno izneo Nemcima svoj ratni plan.
Mihailović, njim samim:

"Srpski narod voli slobodu... Nije moja namera bila da ratujem protiv okupatora, jer kao generalštabni oficir poznajem snagu obeju strana... Ne znam da li ćete Vi kao stranac razumeti moju izjavu, ali pomislite, može li čovek otvoreno da stupi na stranu okupatora, a želi otvoreno da se bori protiv onih koji su preuzeli primamljivo ime boraca za slobodu".
Tražio je oružje i municiјu kako bi se suprotstavio partizanima (B. Dimitrijević, K. Nikolić: ĐENERAL MIHAILOVIĆ - BIOGRAFIJA)


Znači, da rezimiramo šta Draža kaže: ja bih hteo primamljivo ime borca za slobodu, ali ne bih hteo da se borim protiv Nemaca. Vi mene lepo naoružajte, ja ću likvidirati one koji se bore protiv vas, pustite mene da upravljam teritorijom, a mi ćemo se zajedno praviti da smo neprijatelji. Ovo zbog srpskog naroda, koji voli slobodu, pa ga treba nekako prevesti žednog preko vode.
Ali, naravno, ta planirana travestija borbe i otpora nije bilo samo "zbog srpskog naroda". Nego prvenstveno zbog Saveznika. Zbog toga što je Mihailović smatrao da će Saveznici na kraju ipak pobediti. Do tada, treba preživeti i raširiti se uz pomoć okupatora, a nakon toga - provesti svoje planove pomoću Saveznika.
Lukavo, zar ne?
Ovo seljačko lukavstvo "začudo" nije ni najmanje impresioniralo Nemce.
Zapadni saveznici su neko vreme pokušali da se ubace u igru i da iskoriste Mihailovićevu prozapadnu retoriku da ga gurnu u borbu. Kad su shvatili da nema ništa od toga, brzo su se preusmerili. Već 28. marta 1943. Vinston Čerčil protestuje kod predsednika izbegličke vlade Slobodana Jovanovića:

"Izveštaji koje je vlada Njegovog veličanstva dobila od oficira za vezu s generalom Mihailovićem, i iz drugih izvora, ne ostavljaju sumnju da tamo još vlada potpuno nepostojanje jedinstva među raznim elementima otpora, da se između snaga generala Mihailovića i četnika, s jedne strane, i drugih jedinica otpora, s druge strane, vodi stvarno građanski rat i da se u toj borbi i sam general Mihailović povezao, direktno ili indirektno, s italijanskom okupacionom vojskom... Vi ćete shvatiti da vlada Njegovog veličanstva ne može preći preko ovog napada niti prihvatiti, bez objašnjenja i prethodnog pretresa, politiku koja je u celosti suprotna njenoj. Ona ne bi nikad mogla opravdati pred britanskom javnošću ili svojim saveznicima svoju dalju pomoć pokretu čiji vođa ne okleva javno izjaviti da su njegovi neprijatelji njegovi saveznici — da li privremeno ili trajno, to nije važno — i da njegovi neprijatelji nisu Nemci i Italijani, upadači u njegovu zemlju, nego njegovi sugrađani Jugosloveni, a na prvom mestu među njima ljudi koji se u ovom času bore i daju svoje živote da oslobode svoju zemlju od jarma stranaca..."

Saveznici se dakle nisu dugo dali varati. Nemci su pažljivo motrili da li će Saveznici uspeti da navedu Mihailovića na borbu protiv njih, pa kad su shvatili da od toga nema ništa, praktično su u potpunosti prihvatili travestiju koju im je predložio Mihailović. Italijani su je oberučke prihvatili od prvog dana.

Jedini činilac koji je zaista bio prevaren - bar do neke mere - "Srpski narod koji voli slobodu". Najveći deo je - pre ili kasnije - prozreo prevaru, i prišao NOVJ i time se uključio u pobedonosni antifašistički front.
vracarac92 vracarac92 19:41 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

dakle, i pored ovih besmislica,
Draza nije bio u mogucnosti da 1944. godine od saveznika trazi bomardovanje bilo cega posto vise nije imao kontakte.

Dakle da rezimiramo, Draza je (po meni ispravno) shvatio da je bolje ne cacakati Nemce u Srbiji dok je vazio zakon odmazde 100 za jednoga (zbog komunistickog napada na nemacku kolonu i zverskog unakazavanja tela mrtvih nemaca, desile su se Sumarice a komandant te banditske grupe Mihailo-Mika Djordjevic nikada nije odgovaro za zlocin zbog koga je stradalo civilno stanovistvo Sumadije) vec se okrenuo spasavanju civilnog stanovnistva koje je bilo pod udarom ustasa (Bosna i Krajina) i komunista (Crna Gora).
Na zalost, ne terenu su mnogi "drzaini" komandamti vodili svoju politiku pa je dolazilo do jako cudnih situacija.
U Srbiji komunista (partizana) nije bilo sve do septembra 1944. godine. A narod je ogromnom vecinom bio antikomunisticki i monarhisticki opredeljen.
U ostalom, komunistima nije bilo stalo ni di drzave ni do naroda vec iskljucivo do komunizma i revolucije sto se najbolje vidi iz cinjenice da im nije padalo na pamet da pokrenu "otpor" protiv okupatora sve dok Hitler nije napao SSSR t.j. dok nije stigla Staljinova direktiva da je pakt sa hitlerom raskinut.
Pre toga-nista

gorran2 gorran2 19:43 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

inace moj deda je bio na sremskom frontu, ranjen je pa je preziveo tu titovu golgotu, ali mi je pricao, kako su srbe iz moravskih sela tada kada je rat vec bio gotov silom mobilisli, i slali tamo na klanicu,
slali su ih sa puskama u ravnici na tenkove koji su bili maskirani u stogove od kukuruza...ravnopravna borba..
goloruke na tenkove....da li su i za to "krivi" saveznici????
Sremski front je jedna ogromna mistifikacija.

Da ga podelimo u faze:

1. Prva faza, od 22. oktobra (pada Zemuna) do 3. decembra: Pred NOVJ i CA nalazila se improvizovana divizija "Štefan", sklepana od delova poraženih snaga iz Beograda, niske borbene vrednosti i ne naročito dobro naoružana. I postojala je tendencija da se ova slabost maksimalno iskoristi.
Ipak, Nemci su uspeli da prirede gadno iznenađenje 7. XI kod Manđelosa VI ličkoj i XVI vojvođanskoj diviziji uz pomoć minskih polja i pripremljene artiljerijske vatre.
Ovo je faza napredovanja od Zemuna do Otoka i Šarengrada, odnosno preko šest pomoćnih odbrambenih linija do nemačke glavne odbrambene tzv "Nibelunške" linije.
U tom periodu ima dosta improvizacije u taktici kao i u naoružanju..

2. Druga faza, od 3. XII 1944 do 3. I 1945. - faza Tolbuhinove ofanzive. Tolbuhin (Treći ukrajinski front) je izvršio forsiranje Dunava kod Batine 11. XI i napreduje u južnu Mađarsku, i insistira na proboju Sremskog fronta, da bi vezao Nemce i olakšao svoj izuzetno značajni prodor.
U proboju učestvuje Prvi proleterski korpus NOVJ (5 divizija) na levom krilu (Vinkovačkom), i 68 streljački korpus CA na desnom (Vukovarskom).
Sve snage NOVJ su preoružane sovjetskim oružjem, (SSSR je isporučio kompletnu opremu za 12 divizija).
Nemci su nešto ojačani u odnosu na prethodnu fazu, ali je vatrena nadmoć NOVJ i CA ogromna.
Pantelija Vasović - zamenik komandanta 22. srpske brigade - mi je pričao da nijedan njegov borac - osim snajpera - nije dužio običnu pušku, nego svi neku vrstu automatskog ili poluautomatskog oružja.
Svaka divizija imala je svoju artiljerijsku brigadu.
Napad je delimično uspeo, Nibelunška linija je velikim delom kompromitovana, ali prodor je ipak zaustavljen.

3. Treća faza, od 3. I do 22. I 1945.
Armijska grupa E konačno je uspela da se probije preko istočne bosne, i dovede 41 tvrđavsku diviziju preko Sarajeva i Sl. Broda, i 34. armijski korpus preko Zvornika, Bijeljine i Brčkog na sremski front.
U tome im je prilično pomogao i Draža svojim velikim napadom svih svojih snaga na NOVJ, usaglašenim sa Nemcima, od 8. XII do 28. XII pravcem Rogatica - Vlasenica - Šekovići - Tuzla.
U ovoj fazi 68. korpus CA otišao je u južnu Mađarsku, a Nemci vrše protivnapade 3.-4 i 17-20. januara.
Tek u ovoj fazi oni imaju prave tenkove. U ovim borbama bilo je nesnalaženja NOVJ i tu su pretrpljeni najveći gubici.

4. Četvrta faza, od 22. I do 12. IV 1945. Gotovo potpuno zatišje na frontu. Odmor i intenzivna obuka jedinica.

5. Peta faza, 12. aprila do 15. maja 1945. - proboj sremskog fronta uz veliku nadmoć JA nad nemačko-ustaškim snagama u svim rodovima i vidovima oružja i oruđa.

Treba napomenuti da sve ovo vreme Nemci nisu imali apsolutno nikakvu podršku iz vazduha, dok je savezničkim (našim, sovjetskim i bugarskim) u prvoj fazi intenzivnu vazdušnu podršku pružala 17. vazduhoplovna armija Crvene armije, a u drugoj 11. i 42 vazduhoplovna divizija JA.

U ovoj fazi JA je raspolagala i Drugom tenkovskom bribagom, sa 65 T-34-ki, opremljenom i obučenom u SSSR-u.
gorran2 gorran2 19:50 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

dakle, i pored ovih besmislica,
Draza nije bio u mogucnosti da 1944. godine od saveznika trazi bomardovanje bilo cega posto vise nije imao kontakte.

Dakle da rezimiramo, Draza je (po meni ispravno) shvatio da je bolje ne cacakati Nemce u Srbiji dok je vazio zakon odmazde 100 za jednoga (zbog komunistickog napada na nemacku kolonu i zverskog unakazavanja tela mrtvih nemaca, desile su se Sumarice a komandant te banditske grupe Mihailo-Mika Djordjevic nikada nije odgovaro za zlocin zbog koga je stradalo civilno stanovistvo Sumadije) vec se okrenuo spasavanju civilnog stanovnistva koje je bilo pod udarom ustasa (Bosna i Krajina) i komunista (Crna Gora).
Na zalost, ne terenu su mnogi "drzaini" komandamti vodili svoju politiku pa je dolazilo do jako cudnih situacija.
U Srbiji komunista (partizana) nije bilo sve do septembra 1944. godine. A narod je ogromnom vecinom bio antikomunisticki i monarhisticki opredeljen.
U ostalom, komunistima nije bilo stalo ni di drzave ni do naroda vec iskljucivo do komunizma i revolucije sto se najbolje vidi iz cinjenice da im nije padalo na pamet da pokrenu "otpor" protiv okupatora sve dok Hitler nije napao SSSR t.j. dok nije stigla Staljinova direktiva da je pakt sa hitlerom raskinut.
Pre toga-nista
Aj dobro... Kako ti kažeš...
Nego, da ipak ja još jednom citiram onu rečenicu, ako nije problem
Danas znamo, na osnovu dostupnih istorijskih izvora i prvih naučnih radova dr Milana Terzića, da je bombardovanje Beograda, kao i drugih ciljeva u Jugoslaviji, prvi tražio od Britanaca, preko emigrantske vlade u Londonu, njen ministar vojske Dragoljub Mihailović i to već od marta 1942. godine. Do početka 1944. godine uputio je vladi oko 30 takvih depeša sa precizno naznačenim ciljevima... Posebno je uveravao predsednika vlade Slobodana Jovanovića "da Srbi neće žaliti civilnih žrtava".
Dakle, radi se o periodu od marta 1942 do početka 1944.
Saveznici su kod Draže imali mislije od oktobra 1941. Decembra 1943. su odlučili da ih evakuišu, ali je ta evakuacija svih 11 misija iz Srbije efektivno završena maja 1944.
A onda je 25. avgusta 1944. kod Draže sleteo pukovnik OSS MekDauel i ostao do 1. XI 1944.
Ali ti sve najbolje znaš...
Kao i ono za 6 Nemaca u Leskovcu...
Blade Runner Blade Runner 20:25 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

"da Srbi neće žaliti civilnih žrtava".

Mozda je znao da su civilne zrtve neminovne, ali verovatno nije mislio da ce ih toliko biti.
Draža je hteo da Preživi rat i eliminiše suparnike uz pomoć okupatora, a onda trijumfuje uz pomoć Saveznika.

Zar to nije dobra strategija usred okupacije i gradjanskog rata?
Saveznici se dakle nisu dugo dali varati.

Da. Bili su nestrpljivi da Srbi pocnu da stradaju u borbi sa Nemcima.
gorran2 gorran2 21:06 17.04.2009

Re: ionako niko ne čita

Blade Runner
"da Srbi neće žaliti civilnih žrtava".

Mozda je znao da su civilne zrtve neminovne, ali verovatno nije mislio da ce ih toliko biti.
Draža je hteo da Preživi rat i eliminiše suparnike uz pomoć okupatora, a onda trijumfuje uz pomoć Saveznika.

Zar to nije dobra strategija usred okupacije i gradjanskog rata?
Saveznici se dakle nisu dugo dali varati.

Da. Bili su nestrpljivi da Srbi pocnu da stradaju u borbi sa Nemcima.
Ovo je nesumnjivo jedno legitimno tumačenje.
tyson tyson 23:02 18.04.2009

Re: ionako niko ne čita

a zatim od kraja 1943. i komandi 15. američke armije koja je osvajala Južnu Italiju
Stanković bi zaista morao da uposli nekog od svojih asistenata da mu pre objavljivanja tekstova sredi podatke koji se odnose na istoriju van okvira bivše Jugoslavije.

Nije nikakva 15. američka armija osvajala južnu Italiju; radi se o 15. vazduhoplovnoj armiji.
Italiju je pak osvajala 5. armija pod komandom generala Klarka, ako je to uopšte bitan podatak za temu o kojoj se raspravlja na ovom blogu.

Provlače mu se kadinalne, sramotne greške, krajnje neočekivane od jednog univerzitetskog profesora istorije.




gorran2 gorran2 23:53 18.04.2009

Re: ionako niko ne čita

Nije nikakva 15. američka armija osvajala južnu Italiju; radi se o 15. vazduhoplovnoj armiji.
Ovde ipak ti grešiš, mada ni Stanković nije precizan. Zajednička Saveznička formacija u Italiji zvala se 15. grupa armija (Američka Sedma - kasnije Peta - i Britanska Osma armija), pod komandom Harolda Alexandera. Ovo je uobičajen naziv u našoj literaturi, mada bi možda bolji bio "15. armijska grupa".
Provlače mu se kadinalne, sramotne greške, krajnje neočekivane od jednog univerzitetskog profesora istorije.
Malo si se zaneo ovaj put.
gorran2 gorran2 15:57 17.04.2009

za Vračarca

probam da predupredim moguće nesporazume:

Intimno i ljudski, sasvim razumem tvoj stav da čovek-pojedinac ima puno pravo da, uprkos svim ratovima i razaranjima, gleda svoja posla.
I, ako je njegov posao da šije gaće u fabrici, ima puno pravo da i dalje šije gaće u toj fabrici. pa makar te gaće nosio neki esesovac u logoru.

Preterano je očekivati i zahtevati da čovek-pojedinac predvidi i snosi sve eventualne moralne i materijalne posledice svog imače bezazlenog postojanja.

Ali, sa druge strane, mislim da onda ne vredi da se čudi ako mu jednog dana padne bomba na glavu.

Jer, isto tako, teško je osuditi saveznike što su bili krajnje rešeni i odlučni da dobiju taj rat po svaku cenu.

Mnogo su gluposti oni učinili i sa svojim ljudima, i mnogo svojih žrtava skrivili.
Doduše, sigurno im je uvek bilo lakše prežaliti tuđe žrtve za "zajedničku stvar".

Iskreno, nikad ne bih želeo da se nađem u situaciji da moram donositi takve odluke, kao što je ta, da li treba baciti bombu na fabriku gaća u kojoj ima radnika-civila...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana