Evo, večne dileme, kako našeg bloga tako, plašim se, i društva u celini. Šta raditi, kako reagovati ─ i da li uopšte reagovati ─ kada se, bez svoje volje, nađete na meti žutog đubreta koje su prodaje zajedno sa ostalim novinama (videti naslov teksta)[1].
Naravno da tabloida ima svuda, i da je đubre uvek i svuda đubre. Pa tako i kod nas. Tu, dakle, složićemo se, nismo izuzetak. Ipak, u uređenim (hajde da ne koristim izraz normalnim) društvima ─ u kojima se poštuje osnovno demokratsko načelo po kom moja sloboda počinje uvažavanjem slobode Drugog ─ zadovoljenje za sve (duševne i ine) patnje i štete koje nenavedeno đubre može da vam pričini možete potražiti na (nezavisnom) sudu!
Šta, dakle, po navedenom pitanju, ostaje građanima u Srbiji kao zemlji u kojoj zakoni i njihovo poštovanje jesu krajnje relativne (čitaj: promenjive) kategorije!?
Dugo već na ovom Blogu, kao svojevrsnom institutu za ponestajuću normalnost, zalažem se za to da se đubre jednostavno tretira na način na koji jedino i zaslužuje – dakle: kao đubre! U prevodu: zapušiš nos i jednostavno prođeš!
Lično, navedeni pristup i dalje mi se čini najbližim. Ipak, imajući u vidu realne (životne) posledice koje ljudima koji bivaju predmet njihovog interesovanja nenavedena đubrad nanose ─ nisam daleko ni od zaključka da ignorisanjem problem ne nestaje. Niti se pak smanjuje. Naprotiv!
Nažalost, ideologija kratkog pamćenja, kao nesporno vladajući "princip" ponašanjau Srbiji današnjice, koja narod, i inače sklon kratkom pamćenju ili pak potpunom pomanjkanju istog nagoni da sluša ove bljuvotine, čini se da upravo u nenavedenom slučaju uzima svoj najteži danak[2] ipak je "tema" za stručnjake neke druge vrste (žalimo slučaj, jerbo nismo školuvani...).
Zato vas, naravno, i molim za mišljenje (savet) i tako to...
p.s.
Ukoliko mislite da je ovaj post suvišan i da, po principu i negativna reklama je reklama, nenavedenima nanosi bilo kakvu perverznobolesnu kolateralnu “korist” ─ vrlo rado ću ga obrisati?!?