Sindikat

pepelinno RSS / 21.04.2009. u 20:58

Današnja Politika donosi vesti iz Japana. Dvadesetoro mladih istraživača okeana, pokušavajući da sačuva od izumiranja jednu endemičmu vrstu, protestvuje ispred japanske vlade, tražeći da ministar okeanologije izdvoji više novca za njihov plemenit poduhvat. Niko se ne obazire na njih. 
Ministar je okupiran važnim državnim poslovima. Tanker koji prevozi naftu je poslao sinoć S.O.S. signal i cela Pomorska flota je angažovana kako bi se izbegla humanitarna katastrofa. Za vođu akcije spasavanja priobalja je određen sam ministar okeanologije.

Ostali ministri su na radnom pikniku povodom Dana prijateljstva. Tog dana, svi članovi vlade sa svojim porodicama odlaze u jedan veliki park u blizini Tokija gde održavaju sednicu i odlučuju o trenutnim problemima države. Razlika u odnosu na svaki drugi dan zasedanja vlade nije samo u okruženju u kome se sednica održava. Pored vetra koji važne državne papire povremeno odnesi nekoliko metara od stola, cvrkuta ptica i svežeg vazduha, ministrima u krilu sede njihova deca.
Deca su obično nemirna je l’? Deca kao deca. Ali, na Dan prijateljstva ona su skoro nečujna. Kao da ona sama, bez obzira na uzrast, shvataju značaj trenutka.

Supruge i muževi ministara i ostalih članova vlade se nedaleko odatle sunčaju na improvizovanoj plaži.
Ne govore glasno svesni važnosti poslova koji se upravo, u njihovoj neposrednoj blizini, obavljaju.

Muž ministarke zdravlja je prošlog Dana prijateljstva bacio oko na suprugu ministra vojnog. Postavio je svoj peškir odmah do nje, stavio svoje nove ReyBan naočari i poče sasvim tiho da pevuši svima poznatu pesmu.

“Dan kao svaki drugi, mislim.
Dan kao svaki dan, misliš...”

Ostali mu se ubrzo pridružiše u pesmi ali sasvim tiho. Skoro šapućući.

Predsednik vlade, vidno umoran, označi početak pauze i svi odmah poskidaše pantalone, košulje i sakoe, deci naduvaše gumene mišiće i šlaufove pa jurnuše svojim muževima i suprugama. 
Pesma, koju je započeo muž ministarke zdravlja, sada se orila celim parkom. 

Ispred vlade glupa mladih istraživača je bila sve glasnija i nezadovoljnija. Domar zgrade vlade koga je glupa svojim glasnim povicima probudila izađe protežući se ispred zgrade i upita ih zašto viču. 
Okupljeni mu rekoše da hitno zahtevaju sastanak sa ministrom okeanologije. 
Domar im objasni da je noćas jedan tanker poslao S.O.S. signal i da je ministar na okeanu. 
“Neka se vrati, odmah!”, začu se iz mase. 
“Aman, ljudi. Tanker je u pitanju. Katastrofa je izvesna. Smirite se. Dođite sutra kada se sve reši.”, reče domar zgrade vlade. 
Vođa protesta se okrenu prema ostalima i reče:” Mislim da je gospodin domar u pravu ali mi ćemo ipak ostati ovde i sačekati ministra.”.
Svi se složiše.

Po isteku pauze predsednik vlade, još mokrih gaća, sede u fotelju predsedavajućeg za čelo stola. Obuče košulju a njegova žena mu zateže kravatu. 
“Pantalone ću, draga, posle obući. Još su mi mokre gaće.”, reče predsednik.
“U redu. Mada, možda bi bilo pametnije da ih odmah presvučeš kako se ne bi prehladio.”, zabrinuto mu reče žena.
Predsednik odmahnu rukom i nastavi sastanak.

“Gospodine predsedniče, domar se javio dok ste se brčkali. Kaže da nekakva gupa ljudi protestvuje ispred zgrade vlade, traže hitno sastanak sa ministrom okeanologije.”, predsedniku, tiho na uho, saopšti sekretar vlade. 
“Ministar je na okeanu. Ništa od toga. Neka ih domar rastera.”, reče predsednik.

Na dnevnom redu današnjeg sastanka bila je mogućnost povećanja cena komunalnih usluga. Na osnovu molbe građana, kojom traže od vlade da cena komunalnih usluga poraste za 50 procenata kako bi iskazali poštovanje prema komunalnim radnicima a istovrmeno i zahvalnost za njihov dosadašnji marljivi rad, predsednik vlade otvori raspravu o ovoj temi.
Predlog je posle dugačke i mučne rasprave bio usvojen. Ministar finansija se radovao novom prilivu sredstava u budžet a ministar za socijalnu politiku je trljao ruke, znajući da im ovaj usvojeni predlog osigurava mandat i u sledećoj vladi.

Kupinasti kitovi, dugački svega tri metra, su bili povod protesta grupe mladih istraživača. 
Ova vrsta kitova je posebna po sposobnosti da vremenom razvije ljudske navike, poput odlaska u određeni deo okeana kako bi vršili nuždu. Izbor mesta za nuždu nije nasumičan več bi Kupinasti kitovi mesto birali računajući na struje koje bi njihov izmet dematerijalizovale. Izuzetno pedantna i po malo zastrašujuće razumna životinja. Inače, na meniju Kupinastih kitova nisu ljudi i druge životinje već morske alge i drugo bilje. 
Naučnici su imali nameru da od ministra okeanologije traže dodatna sredsta za veštačo uzgajanje hrane za Kupinaste kitove jer tokom zime, usled niske temperature vode, okeansko bilje ne niče.

“Sekretaru, pošaljite ovaj dokument u vladu neka se arhivira I obeležite ga oznatom “HITNO””, reče predsednik, pružajući sekretaru akt o povećanju cene komunalnih usluga za 50 procenata.
Tako bi urađeno.
Dok je slao mail sa dokumentom u atačmentu, sekretar, koji je u tišini za vreme sednice sa svojim sinom igrao online poker, greškom u polje namenjeno adresama primalaca dodade i svog zeta. 
Muljamoto, sekretar u opozicijonoj partiji Narodnog Jedinstva, po prijemu ovog mejla odmah obavesti predsednika svoje partije o nameri vlade. Predsednik partije Narodnog Jedinstva ubrzo posla istovetni mejl sindikatu komunalnih radnika.

“Kupinasti kitovi su najdivnije životinje, zar ne? Tako su posebne.“, reče Ki Tuu.
“Zaista jesu. Nisam video do sada takve iako se životinjama bavim već 20 godina.”, odgovori Tu.
Sedeli su pored ogromnog bazena, tik uz okean, i posmatrali majku i mladunčad u izlivima ljubavi.


“Neće ovako moći, moj Ta!”, viknu Mo po čitanju maila koji je stigao od predsednika partije Narodnog Jedinstva. 
Ta je upoznao Moa još za vreme studija. Na fakultetu su, za vreme studentski protesta, njih dvojica probivši se kroz kordon policije uspeli da istaknu zastavu Japana i natpis “Sigurna budućnost!” na prozoru zgrade Rektovara. 
Ubrzo po tom bivaju uhapšeni i optuženi za izazivanje sudentskih nemira. Proveli su, po naredbi suda, nedelju dana u kućnom pritvoru.
“HA! Neće im to proći! Omalovažavaju nas moj Mo.”, vidno uzrujan, besneo je Ta.
“Pozvaću Haj i De, organizovaćemo protest odmah pred vladom. Slažeš se?”.
“Nego šta?!”.

Tanker je pored svih pažljivo sprovedenih mera počeo da tone. Ministar okeanologije odmah obavesti predsednika vlade i zatraži njegovu dozvolu za spovođenje daljih mera. 
“Kakve bi to bile mere, ministre?”, upita predsednik vlade.
“Tankerovo potopljenje je izvesno, to ne možemo sprečiti, ali predlažem da supstance koje nismo uspeli da u potpunosti izvučemo iz tankera, uz pomoć gustih mreža usmerimo ka obali. Tamo bi, uz Vašu dozolu, bili angazovani pripadnici komunalnih službi koji bi naftu i ostale supstance skupljali velikim usisivačima.”, saopšti ministar okeanologije.
“Počnite sa realizacijom tog plana. Narediću da svi komunalni radnici odmah budu razmešteni duž obale.”, reče predsednik vlade računajući da će povećanje plate delovati stimulativno na komunalce.

Pred zgradom vlade grupi naučnika pridružiše se komunalni radnici. Ki i Tu se srdačno pozdraviše sa Ta i Mo. Uskoro su na velikom platnu napisali, jarkom crvenom farbom, “Ujedinjeni ka cilju.”.

Nafta usmerena gustim mrežama, poče se taložiti uz obalu i okupira ubrzo velike bazene u kojima su bili Kupinasti kitovi.
Majka je bezuspešno pokušavala da sa mladuncima ispliva iz bazena. Gustina vode pomešane sa naftom i helimikalijama se uvećala što je još više otežavalo njihovo kretanje. Kiseonika je bilo sve manje. Još neiskusni mladunci pratiše majku. Ubrzo, njihova beživotna tela plutala su bazenom.  
   
   

Tagovi



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana