Kao što smo i obećali, da upotpunimo priču o našim komšijama, evo i Mićinih slika. Prošli put kad smo ga sreli, ali nismo imali fotoaparat, igrao je tenis s drugovima na platou između zgrada (još jednom hvala našim teniserima zbog lepe slike koju o nama šalju u svet, a još više zbog lepe slike sveta koju šalju nama i našoj deci). E sad, zašto ste tako dugo čekali? Miće nema tako često u lokalnoj prodavnici, jer je Mića u septembru krenuo u prvi razred, a mi, zabavljeni novostima u svom životu, to nismo primetili. Kaže da mu je učiteljica dobra. Za njega znamo da je dobar.