Ako niste glas u mojoj glavi najverovatnije necete shvatiti ovaj tekst...
Jel vam se desilo nekad da sve vase nesposobnosti, mane i gluposti spasu stvar, e meni jeste, dakle ovo je blog o samovelicanju.
Juce ili jutros, odnosno kad ovo budete citali juce, sam slomio prst.
Ja volim svoj prst, nije to neki poseban prst, ima mnogo slicnih njemu ali ovaj je moj, slomio sam ga vec jednom, i pored bola bio sam srecan sto sam ga slomio, tako da me i sad prilicno boli, ali i sad sam prilicno srecan. Pravilan postupak kada slomite prst je da vristite kao devojcica, da ukradete babine bensedine ili odradite par linija sta god vam je lakse, u blazim slucajevima pomaze i trava ili enormne kolicine seksa.
Tako da trenutno imam ...jen'...dva...ses', devet prstiju koji jos rade.
Ali da krenem od pocetka, dakle kad se mama i tata jako vole oni ...ok o tome drugi put, bolje da premotam malo napred.
Eto mene opet u vojnoj bolnici, ovaj put to nije zbog medicinske ses...a malo sutra, znam ja da ce i na ovo da padne anatema fem organizacija, dakle ovaj put ne zbog medicinskog tehnicara, ovaj put ... sr**** moram jos malo da premotam, ali citajte i dalje ima pouka na kraju i muzikica i sve to.
Dakle aj' sad stvarno pocetak, lezim ja ispod palme na blago ugrejanom kamenju koje je ugrejalo sunce na toj plazi i vidi cuda ni jedan jedini kamen mi nije upao u zadnjicu, dve predivne tete koje postujem kao zene, masu listovima doticne palme da me rashlade, a ja se davim u Ca'Caci (pice).
Dobro je krenulo zar ne, nazalost, taman kad je teta koju postujem kao zenu i osobu i koja nije tu da sluzi mojim poremecenim seksualnim fantazijama, krenula da pokazuje dobre strane fizike, odnosno dejstva gravitacije na prepunjen bikini. I bas u tom trenutku kad je druga teta htela da mi da vestacko disanje, iznad moje face se umesto predivnog lica pojavilo slabo obrijano lice bica koje mi je zamenik, rekao je da se budim.
..."Steki, nisi ni svestan koliko si srecan sto se nisi obrijao kao covek jutros", bile su moje prve jutarnje reci, u nekih dva, tri sata ujtru, odnosno nocu.
"Ajde bojleru sto si me probudio majke ti, jesu ovi idioti opet dosli pijani ?"
Drug Steki: "Da, ali nije to problem, ajde ustaj, bice sranja, oce neki klinac da se odradi"
Pola recenice sam cuo, pola nisam, rekao sam mu da odradi klinca i da me pusti da spavam...
Posle pet minuta, eto nas pred spavaonom, najmanji problem su mi bili kontrola iz komande i jutarnja erekcija u istoj ulici, ali brate klinac koji hoce da skace sa zgrade, ima matori (moj sef) da mi zadnjicu pomeri, (postupak pri kom se ...ma shvatili ste) ako budem morao da struzem necije dete sa puta ispred zgrade. U tom trenutku me samo to pogadjalo, ljudi su cudo zar ne.
Nije ovo kao kad zataskavate ubistvo gardista u parku pa kazete pojeli ih lavovi a na kasete sa bezbednosnih kamera snimite crtace pa kazete slucajno... (i posle kazu nasa sluzba nije najbolja na svetu).
Ovde bre desetak ljudi vec prica sa covekom, da se bar najavio pa da krenemo da zataskavamo stvar na vreme ali ovako.
"I sta sad, gde je psihic ( nasa teta psihijatar ciji je posao da laze da smo svi normalni), i gde je DOF (dezurni)"
Glupi Steki: "DOF je u vec komandi, a psihic na putu, bice ovde za tri sata"
"Gde je ona otisla, koju p**** materinu, u Afriku ?"
Kolega Steki: "Blizu, u BG, aj' ti idi pricaj sa njim"
"Pusi mi k****, ja ako se popnem gore, ima da skocim sa njim"
Polni Organ Steki: "Ili ti ili bezbednjak"
Cika koji je nas bezbednjak je toliko strasan, za one koji su sluzili vojsku, to vam je onaj sto kod njega idete na prvi razgovor u komandu, ja sam posle desetak minuta razgovora sa covekom hteo da sisam svoj palac. Najezim se kad ga vidim, covek tako deluje na ljude, kad izbeci oci na tebe mislis da mu je hobi ubijanje macica bejzbol palicom.
Bolje da ovaj gore prica sa budalom poput mene, ovog ako vidi ima odma' da skace sa sve lastom.
Eto mene na krovu sa ekipom, cepa vetar, klinac sedi ko hamti damti na ivici, vidi se ceo grad odatle a mozete i da cujete zurku iz jedne kafanice/pab-a tu iza brda, vedro nebo, nije bas puno hladno, prilicno lepo.
Vidim ja tu klinca koji sedi na ivici, kao sto ljudi sede na bazenima, noge do pola u vodi, simpaticno i ovaj je do pola u necemu.
Ja nemam problem sa smrcu.
Emmm, Smrt je zanimljiva stvar. Jeste umirali skoro, ili bilo kad, da li ste nekad bili mrtvi ?
Da li ste ikad gledali kako neko umire, odnosno slusali, meni nikad nije smetalo da gledam kako neko umire, smetao mi je deo sa slusanjem umiranja.
Meni se moja smrt jako dopala, sta znam, mozda je neko ko je dobio desetak uboda nozem u ledja manje srecan, ili neko ko je spaljen ziv na lomaci, ali ne mozete stalno da pobedjujete, vazno je ucestvovati.
Moja smrt je bila idealna kad malo bolje razmislim, relativno cisto i brzo..."Alahhu inshalah" i prc gotovo, prestaje partija, nema vise razmisljanja, ja sam rasirio ruke kako sam poceo da gubim kontrolu i ravnotezu, i polako sam poceo da padam unazad, ako ste ikad plivali u vodi na ledjima, znate o cemu pricam pa niste puno propustili.
Sa izuzetkom dela kad su me vucarali gore dole do saniteta, bilo je prilicno romanticno, u mom slucaju, bolovi su u pocetku ostri kad prodje sok, ali vremenom otupite na njih, sva grmljavina vrhovne igre je mutna i izmesana. Osecaj kao da ste prvi put u zivotu krenuli na spavanje, kao da ste ceo zivot nesto radili i najzad idete polako u svoj krevet.
Strah, ne, nije to, vise preovladava neki smisao zaljenja sto niste stigli da zavrsite svoj zamak od peska a talasi ga polako ruse, svesni ste da nema svrhe mahati macem na more jer to nece nista promeniti, talasi ce i dalje nastaviti da vam ruse kule ali vam je i dalje krivo.
To mahanje macevima koje najcesce navede coveka/zenu da igra ovu predivnu zavrsnu igru koja ima samo jedan cilj i samo jedan rezultat. Ta igra je jedna mnogo zanimljivija stvar od smrti, kao sto smrt zivi i raste, umire i ponovo se radja u ljudima, tako i njihova potreba da ponovo igraju svoje sitne igre sa smrcu, Bogom i ljudima. Smrt uvek pobedjuje zivot, ali to nikad ne sprecava novi zivot da obozava smrt, jer bez smrti zivot sam po sebi nema smisao.
Ta savrsena igra, bezanja i skrivanja od smrti daje smisao apsolutnom besmislu zivota.
Ukratko za mene umiranje je super.
Ja tvrdim da svako ima prava da prekine igru kad zeli, kao sto odgovara za svoj zivot tako ima prava da ga se odrekne, na to sigurno ima prava, ali ja stvarno ne volim kukavice i dezertere. Ali za ovog klinca, nisam siguran sta bi ova smrt trebalo da znaci, niti od cega bi on tako da pobegne.
"Vojnice, sta ti radis ovde"
Koliko god da ovo zvuci glupo, mislio sam da, ako ga podsetim da je vojnik, da je deo neceg mozda ce malo da se skupi i osvesti.
Decko se polako okrenuo, dva tri puta trepnuo i opet se okrenuo bez reci, lice mu je bilo skroz ulupano i prekriveno krvlju kompletna arkada, a i koliko sam tad video desnu ruku je nekako nepravilno drzao.
"Ko ti to napravio, jel mozes da pricas"
Padalica: "Mogu"
"Jel ok da sednem tu, oduvace me u k**** ovaj vetar"
Padalica: "Ma da, radi sta hoces"
"Ko te tako sredio, treba da ides da to neko pogleda, ajde odemo da ambulante pa posle ako budes raspolozen skakacemo obojca, ima vremena"
Padalica: "Vama ovo, smesno ?"
"Pa necu da ti kazem"
Padalica: "Sto ?"
"Sta znam, mozda si neka pi*** pa skocis zbog kritike"
Padalica: "Ne ajde recite slobodno, slobodno, zajebancija a, svaki dan malo zajebancije, dodjete ovde istresete sve probleme na nas i gotovo, pun mi vas je ku***"
"A kapiram"
Padalica: "Sta kapirate ?"
"Koji si tip pi***, ponadao sam se da si ovde zbog devojke, ili ti se nesto desilo tvojima kuci ali izgleda da si ovde zato sto si obicna pi***, jednostavno ne mozes vise pa si zato odlucio da se ubijes, boli te i za devojku i za majku i za oca, sad ces da se ubijes i to ce nesto da resi, a ja cu morati sutra da izadjem pred tvoju majku pa da joj kazem da sam joj ubio dete"
Najbolji nacin da nekog odviknete od samoubistva je da ga naljutite, ne puno ali malo, da adrenalin i krv krenu malo da kruze po telu, bar to pise u kjigama.
Padalica: "Ma pusi ti meni, ku***, mani me tih gluposti za klince, pun mi je ku*** vise ovog zivota, svaki jeb*** dan ovde, svaki dan isto, i svaki dan ustajem praveci se da nisam ono sto sam, sta ti radis kad ustanes, ja moram da smislim kako da opet lazem sve koje znam o tome sta sam i ko sam"
"Sta, gay, zbog toga oces da se ubijes, zato sto si gay, pa daj nemoj me zaje******, sacekaj bre idem po sve moje kolege pa cemo zajedno da skacemo, to su sve preder do pedera, daj covece jel to vredno umiranja"
Padalica: "Nista ti ne shvatas, ajde pusti me da budem ovde"
"Nemam ja nikakvih problema da slusam, ni da ti budes ovde, problem ce da bude ako odlucis da oces' da ides dole velikom brzinom, jer ako se to desi ja moram da se zaletim da te uhvatim, a izgubicu ravnotezu jer ne volim visinu i eto i mene dole, a kad poginem uveravam te, cim te nadjem dole u paklu je*** si jeza u ledja"
Decko se malo nasmejao, to me je izvadilo, vec sam poceo da razmisljam o papirologiji ako skoci, bas sam poceo da pricam sa covekom, o svemu i svacemu, od sitnih gluposti, do velikih, poceo sam da ismevam kolege, da lupam gluposti na svoj racun, u principu dao sam sve od sebe da ga nateram da se smeje. Sto mi je islo prilicno dobro, jer ja kad se uplasim ja krenem da lupam ogromne kolicine crnog humora, sam se sebi smejem.
"I kako si zaradio taj rucni rad, jel to neko iz voda, sta je bilo, ako je bilo nekih problema prebacicemo te u drugi vod, imas moj, imas prvi, ako je toliko problem promenicemo kasarnu, nije to toliki problem, ako ti je dosta ovog, stici ce psihic za koji sat, skinuce te i gotovo, zaj*** ovaj posao"
Padalica: "Ovo, ma, potukao sam se sa nekim kretenima u gradu"
"Sta, murija ?"
Padalica: "Ma ne, zakacio sam se sa nekim idiotima ispred kafica, bio sa nekim deckom unutra, neki tipovi sacekali ispred i eto"
"Dobio si batina, jako vazno, evo cim te odvedemo u ambulantu, ima da skupim celo krdo bezbednjaka, kad nadjemo te majmune mislice da ih je bog razgu***, ajde bre idemo vamo' do vodnika, vidi ga ceka da ode u klonju vec dvadesetak minuta, umrece covek"
Padalica: "Haha, nije to problem na to sam vec navikao, nije mi to vise neki problem, ali mi je samo dosadilo, nece se ovde nista novo desiti, nije ni prvi put da dobijam batina, ali jednostavno mi je dosadilo, da se foliram da gledam fudbal i da sam decko neke drugarice da bih usao u neki klub, ma jednostavno mi je pun k**** svega"
"Uuu, navijaj za Partizan, svi pederi navijaju za Partizan, nista ne brini niko nece primetiti da nemas pojma, oni zato i navijaju za Partizan, da znaju nesto o fudbalu navijali bi za Zvezdu."
Padalica: "Pusi, ja sam na Jugu"
"Eto, vidis, ajde bre sidjemo dole, da tovarimo vodnika, sisa navija za Vojvodinu"
Sto smo mi duze pricali to je meni sve vise i vise bilo jasno da ja nemam nikakav dobar razlog zasto on ne treba da uzleti. Prilicno bedno, mislim retko imam priliku da pricam sa osobom koja hoce da se ubije, imao sam zadovoljstvo da pricam sa covekom koji hoce da me ubije, sa dosta ljudi koji hoce da ja izvrsim samoubistvo, ali sa nekim ko hoce da leti, ne.
Iskreno, mislim da postoji ozbiljan razlog zasto ovaj posao rade psihijatri a ne ljudi kojima je iQ manje jednako osamdeset.
Kad smo zavrsili sa ismevanjem mog kolege, polako smo krenuli da se kupimo, kako sam uhvatio coveka za ruku mislio sam da cu istu iscupati, koliko sam se otkinuo zbog visine na kojoj smo, toliko sam njega drzao za ruku.
Kolega je odmah pedagoski krenuo da se dere na klinca ko kreten.
Shvatio sam, da je klinac od te ivice zgrade odustao pre mene, iskreno da vam kazem, ta ivica preko izgleda primamljivo, svi vasi problemi reseni za par sekundi. Lagano ih uvalite svojim prijateljima, svojim dragim osobama, mozda deluje kao resenje svih vasih problema, ali ustvari samo naterate druge ljude da ih resavaju.
I naravno tu je kolega, covek ciji je jedini razlog postojanja da svi klinci u kasarni ostanu zivi, koji je svoj posao odradio neki bi rekli malooooo losije nego sto je potrebno.
Mozda deluje komplikovano i tesko shvatljivo, ali bas tog trenutka, ja sam odlucio da moram da nadjem neki fin razlog zasto ne treba da skacem sa zgrada, tek sam skoro shvatio koliko je vazno za coveka da ne zeli da skace sa zgrada ili lupa glavom u zid do smrti.
Ne znam zasto ali kad sam udario tog coveka, cije je jedina reakcija na klinca koji je pokusao da se ubije, da se izdere na njega, osecao sam se kao da sam opet ziv, ima nesto prijatno u nasilju, duduse deo sa lomljenjem prsta je bio malo manje prijatan, ali isplatilo se.
Cim su se oni razisli jedno desetak minuta kasnije, ja sam izasao napolje, napolju lagano udahnuo i bacio peglu tacno ispred ulaza u zgradu.
Tako da sam juce odsetao svoju zadnju setnju pistom, bilo je lepo.
Ovo je sa sigurnoscu bila jedna od najglupljih i najbesmislenijih spasavanja u istoriji covecanstva. A za sve vas koji se pitate sta je kog ku*** poruka ovog teksta, pa nema je, lagao sam (al tu je muzikica), ovo je jedna od retkih dobrih stvari koje sam uradio u zivotu, pa se kurcim.