blues b...
Zamišljao sam te takoii to ne može da se objasni, jednostavno tako je i gotovo, šta da ti objašnjavam
,
-Kako?
Pa zamisli ,onako i i i ...e pa b. Desi se na primer...
Recimo ,naučiš...
da plivaš ..i može da se dogodi da to ne radiš ...dugo godina.. i kad ponovo
uđeš u vodu i ne utopiš se nego se održavaš na površini...tako je i meni..bilo do tebe,
...
A znao sam da neće biti dobro,
sreo te slučajno...ili namerno, sudbina ,ko će to sad znati.
Jedan od susreta kada ne razmišljaš , nego, dogodi se , sve odvija onako bez nekog posebnog razloga.
Šetnja , bulevarom, kejom ,posle ponoći prija, kada je uglavnom pusto, nema skoro nikog, tek poneki auto naiđe i prekine tišinu, ili neki manijak na motoru , koji divlja, i .Slučajnost ?... dok treperi svetlo na semaforu, onako " oranžžž", ugledam te kako se približavaš, mislim, ništa posebno, Iz nevezanog....
"Da li imate upaljač, da pripalim cigaretu?
Naravno, *- onako vadim upaljač , palim ti cigaretu, i dodam tek nešto da kažem..
Lepo veče za šetnju, zar ne? ...Ipak mislim da nije baš najprijatnije u ovo doba za ženu da šeta sama.*
Gledala si me onako, kao da meriš... koji si ti ...
-"Da, lepo veče, hvala ti.
( ispali me hladno!~...) ...Nema na čemu*( i ja se svugde trpam...>) i polako krenem., kad čujem iza sebe...
"Možeš li ...da ostaneš malo, prijalo bi mi društvo,
Gledao sam te i pomislio...Što da ne i tako ide sve...
"Bez obaveza , pa ako nešto i bude ...da odgovara što da ne...
sada znam da je to bilo najgore , najgore je kad si ubeđen da imaš slobodu, ( oslobođen ali od čega?)
"ako ti trebam, ako me zaželiš biću tu
Kakva iluzija! Kakva prevara ! Još jedna u nizu...
Živiš polako , isto kao do tada, muvaš se, pokušavaš da dostigneš nešto što misliš da su tvoji snovi ,plutaš , na nekoj površini, često se nasučeš, ali sada je drugačije, imaš gde da odeš, nekom...
I počinješ da mrziš samog sebe, jer uviđaš da ti sve više treba, to što nisi želeo da se dogodi ,da ne znaš više ni gde ti se šta nalazi, , kao da drugačije nije nikada ni bilo, i sve počinje da se dešava kao u snovima, kao bajka,
a ti vitez na belom konju koga čeka...neko
I sve je dobro, bejb, dok se ne probudiš nasukan na neki sprud, za koji se očajnički , grčevito držiš, da ne potoneš...u dubinu...kao kakva olupina
ono što će posle svega proživljenog ostati od nas ...
a onda, i pričao sam ne sećam se više o čemu, nije ni važno, znam da si se nasmejala i slučajno uhvatila me za ruku, ...nisam onda znao da je to...(...)...ono što mi je potrebno
I krenuli smo zajedno da otkrivamo nepoznato, kako si govorila ,idemo tamo ...tamo je dobro a
Sada znam da nisam smeo
A zašto ti uopšte ovo pišem? Ne znam ni sam, svaki novi gutljaj pravi čuda u mojoj glavi
Vidš svoj odraz i vidiš...
"stoji čovek , trepće očima, ili čak uspeva da vas gleda pravo i netremice.stoji i gleda i govori čak, ali šta vredi kad ne može da vas uveri da je živ."
I.A.
i možda zbog toga što smo trošili vreme ,u zabludelosti, ne misleći ,
Kažu da se ono što je bilo teško i loše zaboravlja, valjda mozak sakrije sve loše , , da se ne bi raspukao ko balon, od sapunice
Lažu, bejb,
Ipak... sve bi dao da mogu da vratim nazad reči koje sam kod tebe ostavio ...sve... sve...
Da , tako to ide
još jedan blues
za tebe i mene bejb ,
samo još jedan blues i
.........još jedan gutljaj ...pomračenje svesti... mrak...