Draza Mihajlovic, drzavne komisije i javni tuzioci...

fender_bender RSS / 29.04.2009. u 12:45

Covek_Oko_002.jpg

Okupila se drzavna komisija, drzava nije sala, a komisije i kostaju neke pare, zna se i cije, da konacno resi misteriju, jednu od najvecih u 20. veku, rekose, misteriju misterioznog mesta na kome je streljan/sahranjen Dragoljub Draza Mihajlovic, komandant JVUO ili kako se to vec zvalo, popularni Cica. U komisiji, ako sam dobro video, a jesam - i republicki drzavni tuzilac. Pored mnostva eminentnih strucnih i inih moralnih lica da ne kazem likova.

Nesto se ovako, dibiduz pravno laicki pitam: ona omrazena komunisticka vlast je, negde jos pocetkom pedesetih, dakle u sred komunistickog terora, sudski rehabilitovala Dragutina Dimitrijevica poznatijeg kao Apis. Koga je, jel', na notorno ozloglasenom Solunskom procesu na smrt osudila i kaznu izvrsila jedna druga vlast. U razloge sudske rehabilitacije ne ulazim. Sprovedena je - po tada vazecim zakonima i sprovedena naslednicki, sledbenicki, priznavanjem i ponovnim sudskim razmatranjem presude jednog suda koji je pripadao drzavi koja je srusena.

Kao sto je, cini mi se, tu negde, ovih dana, sudski rehabilitovan i Slobodan Jovanovic. Pa se i dalje pitam kako to da traziocima groba Draze Mihajlovica, na celu sa republickim javnim tuziocem ne pada na pamet nesto tako prosto kao sto je prosta i elementarna - pravna procedura. Otprilike, gospodin glavni nam drzavni tuzliac bi imao prosto da posalje sluzbeni upit ‘nadleznim sluzbama' i pita: ‘takva i takva stvar, po presudi broj taj i taj, suda tog i tog, datuma tog i tog, izrecena je i izvrsena kazna nad licem po imenu Dragoljub Mihajlovic. Molim vas (ovo ‘molim vas' je cista kurtoazija, tuzilac naredjuje pomenutim nadleznim sluzbama i one su obavezne da po njegovom zahtevu postupe) da me u najkracem roku obavestite i/ili stavite na uvid odgovarajuca dokumenta.... Ovako, tuzilac je, pristavsi da udje u pomenutu komisiju, pristao na to da se ponasa kao da se radi o trazenju mesta vecnog pocivanja nepoznatog lica koje je nestalo pod neutvrdjenim okolnostima. I za koga tek treba da se sazna ko je, zasto ga je i kako ga je.

Interesantno je da cuvare lika i dela Draze Mihajlovica ne zanima sudska rehabilitacija: ponasaju se kao da ce samo otkrivanje mesta na kome imenovani pociva - dokazati sve. Pa i nevinost istog. Nece. Galama tu nista ne pomaze, bas kao ni dijasporicne pare koje se nude.

Cega se boje? Da novo sudjenje ipak ne pokaze nesto sto se ne uklapa u sliku koja nam se uporno servira. Od Topole pa do Ravne Gore... Saradnju sa okupatorima necu da pominjem; neka ostane za novo sudjenje. Da se slucajno ne boje, da im kao primisao ne prodje kroz glavu mogucnost da novo sudjenje, organizovano u svrhu konacnog utvrdivanja istorijskih cinjenica ne pokaze neke nove, ni malo prijatne momente: ikonografija i simboli sa kojima je Srbija krenula devedestih u jedan od svojih najvecih, ako ne i najveci istorijski sunovrat je bila ikonografija u kojoj lik i delo pomenutog Cice nisu bili nimalo zanemarljivi. Licno ni kriv ni duzan, mozda - ostavimo to nekom buducem sudjenju - on je, sa svim sto je predstavljao i sto predstavlja u glavama nacionalistickih teritorijaolovaca i profesionalnih osloboditelja svih srpskih zemalja od kojih u zemlji Srbiji nije moglo da se zivi zadnje dve decenije, a bogami ne moze ni danas - bio i ostao simbol slike koju je Srbija ostavila, posejala okolo, gotovo po svim zemljama bivse Jugoslavije. Slike bradatog manje ili vise dobrovoljca sa kokardom. Istorijski bez greske prepoznatljivog kao - cetnik - glavni ako ne i jedini srpski izvozni artikal devedesetih. Ideologija na stranu - iz Srbije novokomponovano srpstvo i krajisnistvo devedesetih nije izvozeno pod znacima Prve proleterske, nego pod kokardama i bradama. Bas kao sto se takozvane Krajine nisu kitile tradicijama u takozvanim gradjanskim krugovima omrazenih krajiskih brigada - nego simbolima i imenom jednog - Momcila Djujica.

Ali - sve je to vec istorija, nekom manje, a nekom vise interesantna i nijedan od stavova iznetih gore autor ovog bloga ne smatra nepodloznim diskusiji.

Nesto drugo je mnogo vaznije, da se mi vratimo na naseg glavnog tuzioca: kako i zasto on i oni koji su ga na to mesto postavili, skoro deceniju posle takozvanih demokratskih promena, propustaju jos jednu priliku da one nadlezne sluzbe pritisnu uza zid? Da ih nateraju da progovore. Pa, ako kazu da ne znaju, da ih pitaju kako bre to ne znaju, kada im je bio posao da sve znaju i, gle cuda, uvek su i sve znale kada je nekome trebalo. Ako se ispostavi da znaju - jos bolje. Ko ih je i zasto pustio da cute, ko ih jos uvek pusta da cute, ko ih i zasto nista ne pita, zasto jos dosijea tih sluzbi nisu otvorena....

Mozda za jednog tuzioca isterivanje tih pitanja na cistac bude mnogo bolji posao nego gacanje sa komisijom od Ade do Ade. Preko Lisicjeg potoka.

I konacno, kako rece neko od komentatora - ako je smrt jednog, makar i generalstabnog pukovnika, oznacila smrt gradjanske klase u Srbiji - hvala. Na gradjanskom pedigreu pukovnickog porekla.

Ono sto Srbiji danas treba jesu neki drugi gradjani: materijal za njih potice kako od potomaka jednih, tako i potomaka drugih. A glavni tuzilac ove drzave bi morao da ima na umu da zastupa i jedne i druge.

Drzavu i da ne pominjem.



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dunja73 dunja73 22:01 29.04.2009

da

Ono sto Srbiji danas treba jesu neki drugi gradjani: materijal za njih potice kako od potomaka jednih, tako i potomaka drugih. A glavni tuzilac ove drzave bi morao da ima na umu da zastupa i jedne i druge

apsolutno...
jaoo..dokad vise..duhovi proslosti...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana