How insensitive: jazz i nasilje nad ženama

pape92 RSS / 29.04.2009. u 14:35

I

Da li bi čovek koji je u stanju da baci ženu kroz prozor mogao da svira ljubavne balade?

j7w83m.jpg
Stan Getz (1927 ­ 1991, ts) ovo pitanje nije razumeo kao retoričko. Veći deo svog života je bio postojan u dve discipline: neumorno je maltretirao žene, i podjednako zagriženo svirao balade. Ne bi bilo sasvim pogrešno predstaviti Stanlija Gajeckija, sina ukrajinskih iseljenika koji će skratiti svoje ime kad stupi u svet šou biznisa, kao Stanlija Kovalskog iz Tramvaja zvanog želja. Stanli džez muzičar se odnosio prema ženama sa sličnom mešavinom grubosti i još veće grubosti. Ipak, nije bez osnova pretpostavka da je pri tom uspeo da proizvede i nešto od "diskretni šarm podkošulje" privlačnosti Marlona Branda.
Pisac knjge "Stan Getz: A life in jazz" opisuje Getzov život kao beskrajan niz haotičnih i nasilnih incidenata Situaciji nije previše pomogla okolnost da je, poput većine džez muzičara iz 50ih, i Getz bio alkoholičar i heroinski ovisnik. Kao pikantan detalj koji opisuje ovo stanje obično se pominje da je uhapšen kada je uzmicao iz obijene apoteke džepova punih ampula morfija. U to vreme je već bio osam godina u braku, koji će potrajati i sledeće dve godine (troje dece). Nakon što ga se prva žena konačno rešila, Getz se ponovo ženi, Šveđankom aristokratskog porekla po imenu Monika i prezimenom sastavljenim od nasumičnog niza slova: Silfverskiold. Sa Monikinom drugaricom Ingom, Getz je dobio sina po imenu Peter već sledeće godine. Ukoliko ovo liči na film "Dve Šveđanke sa benziske pumpe", nastavak priče više podseća na patišpan "Plinske Svetlosti" i "Petka Trinaestog". Dovoljno bi bilo reći da je nakon svega što je preživela Monika Silferskiold postala savetnik u National Domestic Violence udruženju. No reći ćemo više: Monika je, između uobičajenih sitnica, iskusila divljačko prebijanje koje je zahtevalo intervenciju plastičnog hirurga, pretnje pištoljem uperenim u čelo pred očima vlastite ćerke, davljenje do tačke gubljenja svesti i pomenut pokušaj izbacivanja kroz prozor (koji nije bio u suterenu).
Nakon svega ovoga, Getz bi se obično povlačio u studio da odsvira nešto sa Jobimom, najčešće nežnu i lebdeću, lepršavu sambu. Ili bi jednostavno otišao da odsvira koncert.

  11adgdh.jpg  Monica i Stan Getz sa decom

II

Da li bi čovek koji je u stanju da baci ženu kroz prozor mogao da svira ljubavne balade?
Tamo gde je Getz samo pokušao, Ben Vebster (Ben "The Brute" Webster, 1909 ­ 1973, ts) se pokazao odlučnijim: jednom prilikom je u napadu jarosti, a kako drugačije, izbacio svoju ljubavnicu kroz prozor (ni ovaj nažalost nije bio u suterenu).

11vnpfm.jpgUspeo je da izbegne zatvorsku kaznu zahvaljujući činjenici da je svirao u orkestru Djuka Elingtona, a okolnost da je izbačena žena bila crna prostituka se isto tako pokazala od pomoći. Kažu da Ben nije bio u suštini loš čovek, emocionalan preko svake mere: duševan, što bi rekli. Voleo je da popije, a kada je u drugoj polovini života prešao na pivo, život mu se najzad promenio nabolje. U prvoj polovini života je međutim bio nesnosan, što bi najbolje potvrdila, da je među živima, Eudora, Benova supruga. Doduše, nasilan je postao tek kada je saznao da ga vara sa jednim od članova orkestra. Od tada je počeo da je "izvodi na pravi put" uz pomoć batina. Pre toga, u mladim danima, je poprilično prakse u ovome stekao vežbajući na svojoj dragani Bili Holidej, koja mu to nije uzimala previše za zlo, naviknuta na raznorazna sranja koja je u životu imala sa muškarcima. 

Od muzičkih interpretacija koje su sa pravom proslavile Bena Vebstera izdvojio bih naslov albuma snimljenog još uvek pre prelaska na pivo, iz 1955: "Music for Loving and Music for Feeling". Album je prepun divno odsviranih balada poput "Prelude to a kiss", "Do nothing till you hear from me", ili pokajničku "My Greatest Mistake". Biografija Bena Vebstera se može naći online i nosi naslov Someone to watch over me.

III

Da li bi čovek koji je u stanju da ispadne kroz prozor i ostane na mestu mrtav umeo da svira ljubavne balade? Pre tog događaja, zašto da ne. No, reč je o čoveku za koga takođe imamo pouzdane dokaze o istoriji nasilja nad ženama dugoj kao ruka. "You gotta realise, Chet was not that intelligent", priča jedna od njegovih bivših devojaka, Ruth Young. "He did not know what he was doing...He just did it." (Jednom je prilikom rekao sledeće sinu Benita Musolinija, džez pijanisti Romanu Musoliniju: Gee, it's a drag about your dad).

i24llx.jpg Chet & Ruth Young 2u4rjag.jpg

Chet Baker (1929 - 1988, tp) je mlad počeo da se drogira i nije prestajao do smrti, da bi ako je verovati piscu knjige Deep in a Dream: the long night of Chet Baker pri kraju svog života ušpricavao fantastičnih 6 grama heroina dnevno, ne računajući sve ostalo čime se kljukao. Što se tiče odnosa prema ženama, citiraćemo ponovo Rut Jang: mrzeo ih je sve, pa i mene. Ipak, žene su ga uvek branile, pravdajući ga čim bi masnice ispod oka nestale. "Nije znao šta radi", kao što reče Rut. Ovo je važilo i u vreme kada se uveliko raspadao od droge, ostao bez zuba i zapostavljao ličnu higijenu. Jednom etabliran kao Džems Din džeza, Čet Bejker je to ostao do dan danas.
Umeo je da iste večeri isprebija neku s nogu pokupljenu devojku i otpeva u lokalnom klubu My Funny Valentine. U neku ruku, moglo bi se reći da mu je osim sopstvenih, sudbina naplatila i grehe prethodnika.

IV

Majls Dejvis (1926 - 1991, tp), mirođija u svakoj čorbi, našao je svoje mesto među ovim velikanima koristeći isključivo aperkat. Naime, Majls se iskreno divio Šuger Rej Robinsonu, i zarad tog divljenja je par godina uzimao časove boksa, a omiljen udarac mu je bio aperkat. Ako mu je verovati, na ženama ga koristio retko. Tako je naprimer svoju suprugu Frensis (vidi sliku na omotu albuma E.S.P.) odalamio kada mu je naivno priznala da smatra Kvinsija Džonsa dobrim frajerom. Svoju drugu, tačnije po redu treću ženu, Cicely (vidi sliku na omotu albuma Sorcerer) je nokautirao kada mu se popela na glavu svojim džaftanjem. Takođe je priznao da je jednu (belu) ženu fizički napao u liftu, misleći da se zajedno nalaze u njegovom Ferariju, u želji da izbaci nametljivicu iz vozila. Lakonski je dodao da je tada verovatno bio pod uticajem kokaina. Da li je žena vešto eskivirala aperkat, ili je stvar zataškao Majlsov advokat, ostaje nepoznato.
Majls ne bi bio Majls kada ne bi otvoreno pričao o ovim događajima, iznoseći ih u kontekstu čitave teorije kad je u pitanju nasilje nad ženama. Majls, polazeći od univerzalnog stava o ravnopravnosti, nije pravio teorijsku razliku između fizičkog obračunavanja sa muškarcima i fizičkog obračunavanja sa ženama. Takvu politiku je sprovodio i u praksi, robujući jednostavnom nagonu da kad ga neko iznervira, udari. Istini za volju, nije to radio prečesto, i čini se da je na spisku onih koje je stigao aperkat ipak više muškaraca nego žena. (Među njima se moglo naći i Majlsovih starih prijatelja, jedan navodno samo odgurnut policajac, zatim izvesni konobar iz Bruklina, a u opasnosti je dugo vreme bio i Kvinsi Džons).
U ovom kontekstu preporučujem Majlsov album "Plays for lovers". Sve su Majlsove pesme dobre, a naročito sve balade.

2928g1f.jpg              rvd8h2.jpg

Završna reč

"Ljubav je početak svake umetnosti; vrednost i domet jednog dela zavise od sposobnosti umetnika da voli", kaže Herman Hese. Da li je nemački pisac promašio kada je reč o džezu? Ili, ipak, džez izvođenja ne zahtevaju prisustvo umetnosti (rečima Duška Radovića: pevači ne pevaju zato što im se peva, pevači pevaju zato što su pevači). Možda su Getz, Webster, Chet i Miles ipak gajili ljubav, ali za muziku? Jedna stvar je sigurna, nasilje nad ženama i sviranje balada ne isključuju jedno drugo.

Najzad, lepota je u oku posmatrača. Možda će biti onih kojima saznavši za nedela izvođača, više neće biti ni do njihove muzike. I to je u redu, muzika je onoliko jaka koliko je subjektivno osećamo, a na to može uticati štošta van muzike same.

Getz/Gilberto feat. Jobim 

Ben Webster: Music for loving

Chet Baker: Let's get lost

Miles Davis: Plays for lovers

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U fusnoti dodajem mišljenje i komentar pronađen na jednom podcast sajtu.

Please, don't play any more Miles Davis. In his autobiography, Miles Davis gleefully and unrepentantly describes beating up Black women. Pearl Cleage wrote, "he is guilty of self-confessed violent crimes against women such that we should break his albums, burn his tapes and scratch up his CDs until he acknowledges and apologizes and rethinks his position on The Woman Question" (Pearl Cleage, Mad at Miles, 1990). If we ever hope to end male violence about women, then men have to stop idolizing men who beat and rape women. That means no more glorification of men like Miles Davis. You might like his music but think about it -- he gained the time, energy, and confidence to create that music by violently subjugating the women in his life. Me, I couldn't enjoy the music anyway, knowing that.


Reply:
He's not the only one, also Chet Baker and James Brown, just to name a couple, are known for beating women. I have read Miles Davis'autobiography, maybe in some podcast I will talk about it, I apologize if my playing Miles Davis upset you, I may not like him as a man, but as a musician he is a genius. Michelangelo Merisi Caravaggio had a very bad temper and was a very violent man, yet his art is sublime just like Miles Davis' one. Some artists maybe have a double personality, they express all their love and beauty in their art, but are mean persons, when you listen to Miles Davis you have to think about his art and the emotions it gives you and forget what a mean man he was.



Komentari (101)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mighty-padre mighty-padre 15:59 30.04.2009

Toliko o jazz-u

Jazz je ok,ali narodnjaci su zakon.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana