HUMANE PESME
Pesnik : SabahAl-Zubeidi
Prva pesma
Crveni bršljan, i glad, spajaju se na karti hleba
Peščane granice, jesen i goli svet
I ženske grudi na grobovima ubijenih, presijavaju se
Neka mrtvačka kola prolaze
Preko staklenog mosta
Grleći kristale snega
Na vratima crkava
Gde se zaleđena jesen
Spušta na njihove stare zidove
Tražeći pažljivo među statuama
Kameni krst
Da iščupa njegov drob
Druga pesma
Gospođo moja, ranjeni prolećni ljiljanu
Ljubav ubijaju u pećini korena, nema cveća ni tajnog zagrljaja
Samo su poražena gitara i ledena samoća
I sreća uništenog sveta
Gde nevine padaju kao kiša
Gde krv klizi
Da umesi hleb agonije
Treća pesma
Ti znaš puteve bola
Čikago ti znaš danas vetar i lišće
Pa dođi, ovaj praznik kome nema kraja
Pao je go po žalosnim fabrikama
Dođi kao pesma koja kuca po licu noći
Razbija prostranu njenu prazninu
Da bi me zauvek upotpunio.