Danas, još malo pa deceniju od demokratskih promena, Srbija ne može da se izbori sa samo jednim problemom, koji se zove „nemoralna kadrovska kombinatorika". Iza te tri reči kriju se suštinski problemi stagnacije i nazadovanja zemlje. Kada bi se zbrojilo šta je takva politika uradila, odnosno šta njeni predstavnici nisu uradili a trebalo je, rezultat bi pokazao da je izgubljeno i/ili uludo potrošeno više miliona evra, što zbog neznanja, nestručnosti i/ili korumpiranosti... Ako je suditi po trenutnom stanju, takva politika nastavlja svoj uzlazni trend.
Posle osam godina u Upravnom odboru na primer, sada već privatizovanog akcionarskog društva Gaspromnjeft NIS, sa strane srpske države nalaze se političari u pokušaju, koji nisu bili u stanju ni završni račun da prekontrolišu a kamoli da razumeju dalje planove rada ovog veoma važnog preduzeća. Greške koje su im se potkrale slučajno ili namerno su takvih razmera da bi u ozbiljnim državama svi do jednog bili smenjeni i pozvani na odgovornost.
Sa strane stranog strateškog partnera u Upravnom odboru pomenutog preduzeća, nalaze se vrhunski obrazovani stručnjaci, koji dobro vladaju onim delom vlasništva koje su kupili, što je u skladu i sa Zakonom o privrednim društvima Srbije. U jednom od članova ovog Zakona (313) vrlo jasno je definisan delokrug rada Upravnog odbora AD .. od kontrole tačnosti finansijskih izveštaja i infomacija, do utvrđivanja poslovnog plana, upravljanja razvojem AD i strategijom..., što govori o ozbiljnoj odgovornosti njegovih članova.
Srbija je vlasnik 49% NISa. To znači da oni koji su imenovani u ovakve organe treba savesno, profesionalno i domaćinski da upravljaju tim delom imovine srpske države. Ako se pogleda sastav, jasno da će mnogi pojam „savesno" pomešati sa izrekom „tuđa ruka svrab ne češe", da će pojam „profesionalno" pomešati sa pojmom „ko će kome ako ne svoj svome", a pojam „domaćinski" sa poselom i pečenjem rakije. Iz ugla naših političara čini se da je imovina sopstvene države najjeftinija imovina.
Zbog toga izgleda da se Srbija na ovaj način odriče i tih 49% vlasništva. Možda bi i bilo bolje za sve nas - da je NIS 100% postao vlasnik stranog partnera jer On sigurno zna kako se upravlja sopstvenom imovinom, i kako se od „raščupane" pravi uređena profitabilna kompanija.
Dodatno, značajna dva javna preduzeća su Elektroprivreda Srbije i Elektromreža Srbije. U prevodu, prvo se bavi proizvodnjom i distribucijom električne energije i trgovinom za tarifne potrošače, a drugo upravljanjem, trgovinom i prenosom električne energije. U Srbiji, oni zadovoljavaju tržište od oko 3,5 miliona potrošača.
Verovali ili ne, ali jedan od izvršnih direktora EPSa po profesiji je lekar! Da li je opšte prakse ili ginekolog, manje je bitno. Istina je da se ovo preduzeće godinama „porađa" da investira u nove objekte i postane profitabilno, kao toliko sličnih u drugim zemljama. Ipak, Georgini zvanoj EPS to se još nije desilo. Možda upravo angažovanjem izvršnog menadžera iz oblasti medicine u rukovodne strukture Elektroprivrede Srbije to postane moguće, pa Radovan III dobije svoj nastavak.
Pored toga, pomeniti je toliko dobar lekar, da je u isto vreme i predsednik Upravnog odbora još jednog javnog preduzeća iz oblasti prenosa nafte - Transnafta! To je ono preduzeće koje će biti vlasnik i glavni odgovorni u izgradnji Pan Evropsko naftovoda PEOP, koji će prolaziti kroz Rumuniju, Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju i Italiju.
U Elektromreži Srbije (EMS) pak u Upravnom odboru je svoje mesto našao jedan izuzetan domaćin iz sela Kačareva, po zanimanju penzioner. To da li je Kačarevo poznato po Slaninijadi dobro je za turističke brošure. Međutim da li je dobro i za EMS? Istina, žice su i kod mesa i kod struje, neke se i podmazuju..Ipak, da se nije preteralo?
Sa druge strane u rukovodnoj strukturi istog preduzeća, na mestu zamenika generalnog direktora obreo se mašinski inženjer avio smera, iz Trstenika. Provodnici dalekovoda jesu u vazduhu, ali još uvek ne lete, već provode struju, pa nije jasno da nam zbog toga trebaju avio inženjeri. I, da li neko uopšte razmišlja šta je sve delokrug rada jednog generalnog direktora i njegovog zamenika u javnom preduzeću koje se bavi delatnošću od opšteg interesa u jednoj državi, ima pogone po celoj Srbiji, zaposlenih preko 1000 radnika, i deo je velikog regionalnog sistema..?
To bi bili samo neki od primera..Bilo je toga i ranije, da na primer vlasnik male prodavnice negde iz Srbije koja se bavi prodajom sijalica, i žvaka postane clan UO jednog od JP unutar EPSa. Nisu oni krivi. Imaju samo više hrabrosti nego pameti. Ali kada pameti nema bar dovoljno, onda se i ne može očekivati više. Krivi su oni koji su ih predložili, podržali i imenovali. Manje je važno da li su to predlozi SPS, ili bilo koje druge strane. ..Vladu čine DS, SPS, G17p - svi zajedno.
Možda su ih i ubedili da u stvari 1kg sirove slanine, kada se osuši, je jednako odnosu prozvedene i prenete energije..pa da se negde tu nađu i gubici. E sad, neko malo ukrade slaninice, a neko malo struje..pa to dođe na isto u relativnom odnosu. Mora biti da je bilo neke logike, i matematike, koju mi obični smrtnici teško možemo da shvatimo. Ako se opet desi napon u utičnicama od preko 220 V kako se dešavalo greškom sličnih stručnjaka, tražićemo kompenzaciju u slaninici, ili možda besplatnoj lekarskoj usluzi. Zašto da ne?
Šalu i tugu na stranu, svi oni političari koji su imali smelosti da potpišu ovakve izbore, stranke koje su ih predložile, kolektivno treba da nam se izvinu, kao što im treba zabraniti bilo kakvo javno pojavljivanje i delovanje. Da ne govorimo da oni koji su bili sps-jul kandidati po Beogradu, sede u najvažnijim telima poput Regulatorne agencije za energetiku Srbije. Isti ti, danas putem medija nam šalju poruke, kako u njihovo vreme uopšte nije bilo uticaja politike, u odnosu na današnje .. Pošto je sve bilo politika tada, onda se valjda taj uticaj nije ni video.
Pored čuđenja, ovakvi potezi pokazuju da u ovim preduzećima sasvim sigurno ima viška zaposlenih, da su sistematilzacije radnih mesta traljavo formulisane, što svakako nije bila slučajnost, kao i da se krajnji račun ispostavlja svima nama - građanima ove zemlje.
Još lošije je što se nastavlja sa uništavanjem energetskog sektora Srbije. Energetska uvozna zavisnost raste, proizvodnja se smanjuje, gubici gomilaju, dezinvestiranje nastavlja...Umesto da je Srbija lider kako je bilo sasvim realno da bude, ona je danas gubitnik i u energetskom sektoru. Zvučne najave predsednika države o liderstvu u regionu, počinju da deluju degutantno. Možemo samo da se nadamo da ukoliko Srbija postane svesna sadašnjeg stanja u ovom sektoru, možda uspe da u godinama koje dolaze bar ne bude izopštena iz regiona.
Ostaje takođe ne samo žal, već i ozbiljna potreba za polaganjem računa o tome šta se radilo u prethodnoj deceniji u energetskom sektoru Srbije. Jer da se radilo, danas kada živimo veliku ekonomsku krizu, lakše bi je podneli i preživeli sa razvijenim i efikasnim energetskim sektorom. Upravo je energetika mogla da nas vodi i izvede na put daljeg privrednog rasta.
Na žalost, ovaj sektor će voditi i izvesti sa velikim džakovima para, pojedince i njihove kompanije, a mi ćemo ostati da se sa setom sećamo kako je bila jednom jedna perspektivna zemlja na brdovitom Balkanu...