Đurđevdan

Jelena Gall RSS / 06.05.2009. u 19:15

Ključne reči: Đurđevdan, studenti, Bijelo dugme, Goran Bregović, Emir Kusturica, Underground, Dom za vešanje, Ederlezi, Sveti Georgije ubija aždaju // REZ // Sarajevo, No Smoking Orchestra, Nemanja, Kosovo je Srbija, Mokra Gora, Insajder... (nastaviti niz po želji)

Priča o Đurđevdanu veoma je komplikovana u mom profesionalnom slučaju. Kad čujete ili vidite napisanu reč Đurđevdan, u vama se istovremeno okine više tastera i pokrene niz asocijacija, koje možete i ne morate svesno da pratite ili artikulišete. Tako je i sa mnom, kad ne radim. Ali kad radim...

Dotična priča počinje jednog 6. maja pre desetak godina u Nemačkoj. Sedim sa nekoliko studenata i kolega u nekoj bašti, recimo da nas je troje govornika maternjeg jezika i troje Nemaca. Početka razgovora se više ne sećam, ali pamtim trenutak kad je jedna devojka rekla „pa, danas je Đurđevdan!".

Počinju objašnjavanja koja uključuju gore navedene ključne reči, do reza. Nemci ne znaju za Bijelo dugme, znaju za Bregovića. Ne znaju da je Bregović radio muziku za Kusturičine filmove, ali znaju Underground. Ne znaju pesmu Đurđevdan, Ederlezi im takođe ništa ne govori, ali u trenutku kada neko počinje da pevuši, prepoznaju melodiju i oduševljavaju se. Međutim, ne znaju da je to pesma iz Kustinog Doma za vešanje. Obaška što im ni taj naslov preveden na nemački ama baš ništa ne govori. Snalazimo se, neko se doseti naslova Die Zeit der Zigeuner, odnosno Time of the Gypsies - da, da, za taj film su čuli, ali nisu gledali. Pa polako raspretljavamo priču, kao da sami motamo ono lajtmotivsko babino crveno klupko vune u filmu. Tada je Đurđevdan postao sastavni deo moje nastave, odnosno tada sam shvatila da je važno da sa studentima razgovaram i o opštim mestima popularne (ne)kulture.

REZ

Zimus, nekih desetak dana pred početak takozvanog prolećnog semestra, vidim na Facebooku da je jedan moj student, Švajcarac, na svoj profil napisao (izvinite, ali stvarno je tako napisao): „Emir je bio govno!"

Nemam pojma o čemu se radi, zašto je to napisao, malo se naravno i smejem odabranoj reči... Javim mu se, pitam „Kusturica?", kaže „da". Pitam šta je bilo, kaže da su Emir i No Smoking Orchestra svirali u ciriškom klubu X-stra i da ništa nije valjalo, da su se primitivno ponašali itd. Pitam koliko zna o Kusurici? Kaže, gledao je tri filma, Underground, Schwarze Katze, Weisser Kater i Das Leben ist ein Wunder, zato je išao na koncert i potpuno je razočaran. Inače o Kusturici ne zna ništa, izuzev da je iz Srbije i da tamo snima filmove. Na njegov profil se javi još nekoliko studenata; dvoje pominje Mokru Goru i neki festival tamo, troje zna da je Kusturica iz Sarajeva, jedan je nešto načuo da je slavni režiser postao pravoslavac i da su ga se Bosanci odrekli, njih četvoro je negde na ovdašnjim vestima videlo da je govorio prošle godine na beogradskom mitingu povodom proglašenja nezavisnosti Kosova. Jedna studentkinja predlaže da Kusturicu uzmemo za temu kursa, kao crvenu nit, ostali su oduševljeni, i na kraju tako i biva.

Danas je lako pripremiti materijal za takav kurs i učiniti ga dostupnim. Ko je Kusturica? Pročitali su na nemačkoj Vikipediji, pred početak kursa, sve im je već malo jasnije. Šta je No Smoking Orchestra? Videli su na Youtubeu i na kurs došli zgroženi. Inserti iz filmova? Videli, zaintrigiralo ih je, uglavnom im se sviđa. Informacije počinju da oblikuju nit. Sâm Kusturica? Na Youtubeu ima nekih intervjua, a tu je i pomenuti prošlogodišnji govor, to ne razumeju, hoće to. Radimo na smenu - red filma, red teksta, red intervjua. Imaju, studenti, užasno, užasno mnogo posla, kao nikad do sad. Često sede u grupama, Švajcarci s „Jugovićima" i rastavljaju i sastavljaju svaku rečenicu, iz filma, iz teksta, iz intervjua. Švajcarci artikulišu, Jugovići koriguju, a lektorka - lektoriše, šta drugo. :)

REZ

Danas je Đurđevdan. Materijal spreman za niži kurs jezika: Đurđevdan Bijelog dugmeta, Ederlezi iz Doma za vešanje, tekst sa Vikipedije o Đurđevdanu. Priključeni smo na internet, materijala je mnogo, radoznalost raste, posebno kada jedna studentkinja kaže da je pre nekoliko dana bila na koncertu Bijelog dugmeta u blizini Ciriha.

Obavezani smo čvrstim dogovorom da o ovim stvarima govorimo na našim jezicima, ispisujem najmanje četiri table novih reči i izraza, sve vodeći računa da ih istovremeno priviknem na imperativ koji smo radili prošle nedelje. „Zapišite, prepišite, zapamtite, nemojte ovo pisati; Alexandra, molim te, obriši tablu; Laura, ugasi svetlo; Verner, otvori, molim te, prozor; Dragane, hajde prevedi na nemački..." Tekst na Vikipediji je naporan, ali zadržavamo se na onim pasusima koji pružaju najosnovnije informacije, tim pre što čitamo ćiriličnu verziju. Zarumeneli su se od napora, ali zadovoljni su, kao da su uspeli da zavire u male tajne o kojima su slušali na mahove, u šiframa, ili dobijali parčiće s kojima nisu znali šta da rade.

REZ

Dolazim kući i odmah se posvećujem onom drugom, višem kursu sa kojim čas imam sutra. Do sad smo gledali Oca na službenom putu (oduševljeni su), Podzemlje na DVD-u gledaju kod kuće, pričaćemo iduće nedelje, videli smo inserte iz većine ostalih Kusturičinih filmova. Pročitali smo tekst na e-Novinama i u Jutarnjem, pročitali intervju sa Kusturicom u Pressu, videli i čuli spornu pesmu Wanted Man (o utiscima ne moram, zar ne?), slušali telefonski razgovor sarajevske televizije sa Kusturicom 1992. godine. Sutra je na redu prošlogodišnji govor na mitingu „Kosovo je Srbija".

Otvaram mail, stigao je transkript tog govora koji je uradila studentkinja Švajcarkinja. Korigujem tri slovne greške, pet promašenih padeža i nešto interpunkcije i ubacujem dve reči koje nije razumela pa je napisala upitnike. Hoću reći, transkript je savršeno urađen.

Ne sumnjam da ste taj govor čuli, videli, da vam je već sama tema izašla na nos. Da, i meni je. Samo, verujte mi, svaki govor dobije na težini kada se stavi na papir. Kada ispari okruženje, kada ga ne čitate kao klupko emocija koje cirkulišu između pozornice i publike, kada ostane sveden na reči bez prateće slike i tona, tek tada vidite šta je stvarno rečeno.

Dan je počeo Đurđevdanom, okida se taster za tasterom, svesno pratim sopstvene asocijacije. Setim se da je neko pomenuo da je prekjučerašnji Insajder bio posvećen Mokroj Gori. Nalazim podcast, izvolite, poslušajte, preporučujem, emisija je odlična. Slušam Insajder, zaplitanje i rasplitanje klupka vlasti i novca smotanog oko Mokre Gore, i paralelno se prisećam da sam studentima dužna i objašnjenje o pravoslavlju.

Ukucavam u pretragu „Kusturica, Nemanja, krštenje" i nalazim informaciju da je Kusturica kršten 2005. godine u manastiru Savina kod Herceg Novog - na Đurđevdan.

Suma svih ključnih reči je u ovom slučaju, naravno - Đurđevdan. Reč-rizom, reč bez kraja i konca, crvena nit koja ne prestaje da se mota, reč na koju se kalemi meso popularnog mita začetog još u vreme bivše nam YU.

Neću vas poštedeti. Kusturica je u svom govoru pominjao velikane Srbe, koji bi po njemu trebalo da nam obezbede ulaznicu u svet. Da se razumemo, svetu je Kusturica poznatiji od svih pomenutih velikana. Njegova reč je u ovom trenutku teža, jer je aktuelna, a i zato što je zahvaljujući masovnim medijima dostupnija. Uzgred, kao što znate, inserti njegovog govora na ovom mitingu ukrasili su dnevne vesti širom sveta tih dana. Govorio je jedan od najvećih živih reditelja na svetu, to nije svejedno.

Evo, dakle, da vidite šta će sutra čitati moji studenti, koji hoće da znaju i da razumeju, i koji će pokušati da uhvate crvenu nit onoga „što je pisac hteo da kaže".

 

GOVOR

(Emire, Srbine!)

Gdje su večeras domaći miševi koji lažu za platu i govore kako smo niko i ništa?
Gdje su domaći miševi koji za male pare tvrde kako naše vrijednosti nisu u temelju zapadne civilizacije?
U mišjim rupama!
Gdje su oni koji se rugaju kosovskom mitu?
Gdje su oni koji kosovskom mitu pretpostavljaju holivudski mit?
Ništa mi nemamo protiv drugih mitova, ali, evo večeras: kojem mi mitu pripadamo? Kosovskom mitu!
Svi narodi svijeta imaju svoju mitologiju, pa i mi.
Ali mi nemamo samo ideju o nebeskom narodu.
Imamo naučnike koji su ugrađeni u svjetski naučni sistem.
Milutin Milanković je čovjek čije ime nosi jedna nebeska planeta. To je naš čovjek.
Ivo Andrić je nosilac Nobelove nagrade. Srbin!
Miloš Crnjanski je čovjek koji nosi srpsko ime i pravoslavne je vjere.
Bodiroga je jedan od najboljih košarkaša svih vremena. Naš je čovjek.
Ima li nešto što je ulaznica u veliki svijet, a da mi nemamo? Nema!

(Emire, Srbine!)

Sedamnaesti februar je dan iza koga bi trebalo da krene osamnaesti.
Međutim, broj osamnaest će morati da sačeka.
Treba da se napravi novo brojanje, novi kalendar.
Taj kalendar će čekati dok novog sedamnaestog Kosovo ne bude ponovo slobodno.
Svaka riječ, svaki postupak je danas težak.
Ako na brzinu poredamo događaje koji su nas doveli na ovo mjesto, vidjećemo da smo u poslednjih dvadeset godina prvo bili dovedeni do dokaza da smo genocidni narod, ali im ni to nije uspjelo.
Klintonova administracija je bombardovala Beograd i Kosovo.
Pa je otamo otišlo stotine hiljada naših ljudi. Prije toga ista administracija je pravila superviziju istjerivanja hrvatskih Srba iz Knina i Kninske krajine.
Pa smo onda ušli u demokratiju, vjerovatno najtragičniju u svetu, gdje smo isporučili svog predsednika, a onda su nam ubili premijera.
Sve smo činili da ta ulaznica, koju su naučnici i sportisti i drugi obezbjedili, da je ispunimo, ali se ona nije ispunila.
Svaki put kad smo učinili nešto što je od nas traženo, trebalo je da idemo dublje i dublje. Čekamo da se broj sedamnaest pomjeri prema broju osamnaest, da Kosovo bude ponovo slobodno i da bude naše.
Živjeli.
Živela Srbija.
Živelo Kosovo.

Atačmenti



Komentari (203)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelena Gall Jelena Gall 14:31 08.05.2009

Re: ZABOLE ME Q..c

moram ponovo da pogledam taj video što si postavio, ja sam ga na prvu loptu sasvim drugačije doživela, upravo suprotno od svega što pišeš. pre svega zbog odabranih slika. videću večeras.
georges_it georges_it 03:29 10.05.2009

Re: ZABOLE ME Q..c

važi!!! baš me zanima kako ćeš doživeti kad malo bolje pogledaš i uporediš sa onim što sam pisao..vidiš šta je pisao onaj moral-spočitatelj, ne znam kako se zove (spor mi je ovaj wireless , pa me mrzi da čekam ponovno učitavanje strane)..mislim na onog što te je neosnovano prozivao da studentima namećeš svoje političke stavove i kako jedino srbe optužuju da su za sve krivi. dobar ti je odgovor - ono sa električnim žicama 'pažnja opasno po život'..mislim da odlično otvaraš aktuelne teme na blogu i dopuštaš prostor za različite uglove viđenja, pa pretpostavljam da je takav slučaj i sa studentima jer nisi jednodimenzionalno fokusirana na politiku već se sve prožima i sa socijalnim i kulturalnim aspektima.
nisam siguran dal sam postigao željeni efekat sa spotom, al mi se čini da ti počinješ da shvataš..
sad nešto mislim da se bez shvatanja Domanovićeve Stradije i u njoj glavnog grada Kradije spot ne može ispravno shvatiti! npr uvek se veliča kroz srpsku istoriju tkz 'ničim izazvano stradanje' a namerno se prećutkuje da su srpske vlasti npr. pre golgote u PrvomSvetskomRatu i pored sankcija uporno skrivale organizatora ubistva cara Ferdinanda - poznatog kao Apis -kao što sada ne isporučuju haške optuženike ..o tome je pričao Dušan Kovačević na jednoj tribini koju sam gledao pre bombardovanja 1999.
zato sam mislio da ću kroz bes punk muzike, rečima teksta i slikama tog mazohističkog permanentnog indentifikovanja u stradalaštvu izazvati kod novijih generacija reakciju da u svesti naprave break i okrenu se trenutku sadašnjeg vremena, a iste promašene istorijske projekte razlčitih političkih sistema (prikazanih u spotu) odbace od svoje samoidentifikacije i individuacje i ostave katedri istorije na izučavanje.
eto, raspričah se..
onima koji su čitali i shvatili,recimo Hermenautiku Subjekta - M. Fukoa, nemam šta da govorim..al suviše je teško preneti mlađima koje svakodnevno truju, kao u kusturičinom 'podrumu -undergroundu' (kakvog li paradoxa!!!) paranojom da ne samo drugi svetski rat nije za srbe završen, već nijedan koji smo ikad počeli..
i još samo ovo, kad već govorim o individuaciji, tek da klinci znaju postoji i onaj urbani subkulturni underground izražen pre svega kroz stvar Sex Pistolsa - I WANNA BE ME

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana