znam + znaš = ne znamo

dracena RSS / 06.06.2007. u 20:56

 

Dracenine "Mrvice"

Na ovaj beskrajno veliki, nepoznati, tajanstveni svet pun kompleksnih zbivanja dolazimo kao potpune neznalice. Imamo urodjene sposobnosti za opstanak i to je sve. Naše neznanje je beskonačno, a naše znanje nula.

Kako rastemo razvijamo različite veštine, kroz iskustvo i svakodnevne uvide stičemo osnovne predstave o svom okruženju, a onda krećemo u školu, pa počinjemo ciljano i s naporom da učimo i ono što nije deo našeg, nego tudjeg iskustva. Završavamo škole, nastavljamo da učimo na radnom mestu, u životu, na ulici, na putovanjima. Sve više znamo, a ipak smo i dalje jako blizu onoj istoj nuli sa kojom smo se rodili, jer znanje o beskonačno velikom svetu je i samo beskonačno, a naši potencijali i naši resursi (naročito vreme) jako ograničeni. Ako ovako posmatramo stvari, onda smo vrlo blizu zaključku da je neznanje zapravo normalno, urodjeno i prirodno, a znanje takoreći eksces.

I pored toga, mi vrlo brzo, još u ranom detinjstvu, naučimo da krijemo svoje neznanje kao zmija noge. Prvo od nastavnika, roditelja, ostale dece, a zatim i od sebe samih. Na taj način cementiramo status quo, obustavljaju se svi svesni procesi vezani za oblast našeg znanja, gubimo manevarski prostor i instrumente za utvrdjivanje njegovog kvaliteta i kvaniteta, vrste znanja koje nam nedostaje (veština, reproduktivno znanje, prepoznavanje), oblasti u kojim smo „tanki"...

Zato bih se ja ovde založila za pravo čoveka da o svom neznanju govori jednako otvoreno kao o svojim drugim urodjenim osobinama: boji kose ili obliku noktiju.

Ne, ne propagiram i ne hvalim neznanje, ako ste to pomislili. I ne tražim nikakvo opravdanje za njega, nego se zalažem za osvešćivanje procesa vezanih za znanje.

Ali da bi čovek mogao otvoreno govoriti o bilo kojoj svojoj nesavršenosti, mora biti oslobodjen brige ili straha da će biti osudjen, ismejan, ponižavan, smenjen sa radnog mesta itd, a to nije lako postići. Jedini način je strpljivo i uporno negovati kulturu tolerantnosti prema greškama, neznanju i nesavršenosti. Paradoksalno? Brine li vas tolerantnost ove vrste? Plaši li vas?

Atačmenti



Komentari (104)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Milan Novković Milan Novković 18:46 08.06.2007

Matematički pristup

Ako ćemo malo da formalizujemo ovu temu onda bi formula:

znam + znaš = ne znamo

bar za jednu grupu diskutanata, mogla da se pomnoži sa -1 (minus jedan) sa obe strane pa da dobijemo simetrični ogranak:

ne znam + ne znaš = znamo

Meni se čini da kod moje žene i mene ova formala često radi posao :)
dracena dracena 20:25 08.06.2007

Još reč-dve

Uvidjanje i/ili priznanje da se nešto ne zna stoji na početku mnogih naučnih otkrića. Samo kad možemo da pretpostavimo da nešto može da ide drugačije, osvojili smo potrebnu slobodu da odstupimo od proverenog ili postojećeg.

Stari, dobro poznati paradoks da što više znamo, to bolje uvidjamo koliko je kompleksan svet oko nas i jasnije naslućujemo koliko je velik broj pojava koje su nam nepoznate naročito dolazi do izražaja u kontaktu sa “kosmičkim znanjem”. Svest o ograničenosti našeg znanja se uvećava, naša sigurnost u naše znanje se umanjuje, iako smo upravo kvantitativno uvećali svoje znanje, jer naše znanje u odnosu na pretpostavljeno svetsko znanje izgleda sve manje.

U svakodnevici se stalno imuniziramo na neznanje. Bavimo se svojim znanjem, a neznanje često ostavljamo neimenovano i neartikulisano u dubljim slojevima svesti. Neznanje je destabilizirajuće, ono može pojedinca izbaciti iz ravnoteže. Odlukom da se bavimo svojim znanjem a zanemarimo ono što ne znamo, brišemo tragove narušavanja nedeljivosti ova dva dela iste pojave.
LiRa LiRa 01:22 11.06.2007

kultura tolerantnosti prema greškama

[guote]

Na ovaj beskrajno veliki, nepoznati, tajanstveni svet pun kompleksnih zbivanja dolazimo kao potpune neznalice. Imamo urodjene sposobnosti za opstanak i to je sve. Naše neznanje je beskonačno, a naše znanje nula.

[/guote]

Pa sad…ne dolazimo na svijet bas kao potpune neznalice. Ucenje pocinje u majcinoj utrobi u 28. tjednu trudnoce.


[guote]

Ali da bi čovek mogao otvoreno govoriti o bilo kojoj svojoj nesavršenosti, mora biti oslobodjen brige ili straha da će biti osudjen, ismejan, ponižavan, smenjen sa radnog mesta itd, a to nije lako postići. Jedini način je strpljivo i uporno negovati kulturu tolerantnosti prema greškama, neznanju i nesavršenosti. Paradoksalno? Brine li vas tolerantnost ove vrste? Plaši li vas?

[/guote]

Ne samo da me ne plasi i da prakticiram, ma gdje bila, iako nije uvijek mudro, ja bih takvu toleranciju uvela u zakon 
Kad sam zavrsila prva dva studija, shvatila sam da ne znam ama bas nista pod milim bogom. Na postdiplomskom sam naucila da nemam uopce toliko zivota da naucim ni djelic toga sto me zanima. Jos nisam prestala uciti i pitati i tragati. I, meni najvaznije od svega, nikad nisam prestala sumnjati. Prije svega u svoje znanje, ma sto tko govorio o samoprezentaciji i nastupu i svim onim budalastinama kojima nas kapitalizam driluje u cilju (samo)prodaje. Nisam tolerantna prema onima koji misle da je ovo pogresan stav ;-)

[guote]
Neznanje je nešto kao korov koji se mora pleviti stalno, strpljivo i bez nerviranja. Mene ne nervira me neznanje, ali me nervira ono drugo što pominješ: bahatost i uobraženost, a ljudi sa pomanjkanjem znanja se često opredeljuju za takvo ponašanje.
[/guote]

U bahate i uobrazene cesto spadaju fahidioti.
LiRa LiRa 01:24 11.06.2007

Re: kultura tolerantnosti prema greškama


Evo, jos vjezbam citiranje i molim za razumijevanje, po drugi put. Sa Useneta bi me vec davno otjerali.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana