Unilateralno uvodjenje evra

viminacijum RSS / 08.05.2009. u 08:41

  

Da li je unilateralna euroizacija poželjna i realno moguća u zemlji koja ima status kakav danas ima Srbija u procesu pristupanja EU?

Tehnički moguća da, ali poželjna svakako ne!

Iako bi jednostrano uvođenje evra verovatno spasilo Srbiju od navlačenja tzv. P.Kenenove i E.Meadeove "ludačke košulje" kao cene ulaska u ERM II radi ispunjenja kriterijuma deviznog kursa kako u pogledu funkcionisanja mehanizma deviznog kursa (2 godine uz raspon fluktuacije od +/- 15% oko centralnog pariteta), tako i kriterija stabilnosti deviznog kursa  (u rasponu od +/- 2,25% oko centralnog pariteta) i pri tome imalo određene ali neizvesne koristi u vidu veće stabilnosti cena usled uvoza kredibiliteta monetarne politike ECB, nižih kamatnih stopa usled smanjenja premije rizika deviznog kursa, smanjenja izloženosti spekulativnim napadima na EUR/RSD i nižim transakcionim troškovima usled upotrebe EUR, ne možemo zanemariti sve troškove koje bi pri tome pretrpeli kako jednokratno, tako i u dužem roku.

Medju njima se izdvajaju jednokratni troškovi šoka ponude novca, gubitka prihoda od senjoraže, gubitka funkcije „poslednjeg utočišta" u slučaju izbijanja bankarske krize i nemogućnosti ili nedovoljne efikasnosti sprovođenja nezavisne monetarne politike i politike deviznih kurseva radi ublažavanja asimetričnih šokova koji mogu pogoditi nacionalnu ekonomiju.

Ovim merljivim efektima bi morali dodati i one direktno nemerljive a koji bi mogli imati negativne efekte na prolongiranje pristupanju Srbije EU. Zvanični stavovi ECOFIN Saveta iz novembra 2000. godine a kasnije i eksplicitni stavovi ECB prema unilateralnom uvođenju evra su dobro poznati stručnoj javnosti a mogu se sumirati u negativnom stavu da unilateralna euroizacija nije kompatibilna sa Ugovorom (Treaty) i ne može biti prečica za proces konvergencije koji je njime predviđen za uvođenje evra, što priznaje i sam autor. Ovakav stav otvoreno podržava i ECB koja smatra da bi korišćenje prečice ka evru, a ne postupanje po oficijelnoj mapi puta moglo da bude štetno po tu zemlju ali možda i po euro oblast. Iz ovoga baš ne sledi da bi takvo postupanje neke zemlje bilo bez određenih posledica po zemlju koja bi koristila prečicu.

Iako sam Treaty ne sadrži direktne i eksplicitne sankcije protiv zemlje koja bi unilateralno prihvatila evro, nije teško pretpostaviti da bi odgovor EU i ECB mogao da se faktički poistoveti sa stanjem koje bi bilo blisko nametanju određenih sankcija.  Jer, kako bi ste se vi ponašali da propišete uslove članstva koji se moraju poštovati za EU (tzv. Kopenhagenški kriterijumi) i za EMU (Mastrihtski kriterijumi nominalne i realne konvergencije) koji su sastavni deo (″Acquis Communautaire″) koji obezbeđuju normalan ulazak na prednja vrata, a onda shvatite da neko pokušava da se ušunja na zadnja vrata? Da li bi ste bili prijazni (sic!!!) i pustili u „klub" nekoga ko ne poštuje i narušava Vaša pravila. Odgovor je više nego očigledan.

Prava strategija za zemlju koja ima nizak nivo realne konvergencije u odnosu na EU izraženu visinom njenog GDP-a prema proseku EU bi bio da što pre uđe u EU a što kasnije da pristupi EMU iz razloga koje zagovara najveći broj eminentnih ekonomista širom sveta a što je široko prihvaćeno u makroekonomskoj teoriji, te ih na ovom mestu za potrebe odgovora nećemo elaborirati.   



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana