Bivša (SFRJ) je bila deo nezvaničnog projekta "Država Blagostanja" baziranog na idealima zapadnne civilizacije posle II S.R koja je imala dva fundamenta: materijalnu osiromašenost izazvanu razarajućim ratom i ideje Belamizma i Georgizma (Henry George) koje su svoj procvat doživele između dva Sv. rata.
Belamizam je socijalistički pokret bez autoritarnih primesa kako Istorijskog Marksizma i njemu svojstvenog komunističkog pokreta sa još neizbežnijom "diktaturom proletarijata" kao prelaznog stadijuma ka orvelovskom društvu komunizma naravno sve pod rukovodstvom neizbežnih komunističkih diktatora (diktatura bez diktatora je nezamisliva) u kojem komunistička nomenklatura sa svim privilegijama i bogatstvom na račun plaćenih robova živi imperijalističkim stilom (Bržnjev je skupljao skupocene automobile itsl.) na račun propagandom rukovođenih masa kojima je u ime izgradnje "budućeg muzičkog komada sreće i blagostanja") odmah posle revolucije povećano ili ostalo isto radno vreme koje su morali da dirinče u pozorišnom komadu režiranom od strane drugova koji su kao što rekoh već živeli, čitaj parazitirali u srećnim vodama komunizma uživajući u rastu svoje Imperije na plodnoj zemlji natopljenoj ljudskom krvlju.
Njihov porod će u YU ponovo sada već ispošćenu zemlju natopiti ljudskom krvlju kako bi nova ideologija demokratije, sada već i formalno oslobođena od demosa (naroda) preuzela vlast i povela mase u novu "svetlu" budućnost kratije = kratos korporativnog ugnjetavanja, i oduzimanja svih ličnih sloboda na putu ideala orvelizma.Naravno ova događanja naroda su u kontekstu evroskih zbivanja mnogo jasnija nego ako se gleda samo na komunistički eksperiment YU.
Ljudska godina vs. Kapital
U Evropi (EEZ) sedamdesetih godina (a i u periodu pre sedamdesetih) bilo je uobičajeno da se veliku društveni projekti računaju i izražavaju u potrebnim godinama rada jedne ljudse jedinke (Man years) a ne u kapitalu izraženom u novcu.Ovo je veoma važno za razumevanje razlike između državnog kapitalizna = državnog tzv. socijalizma koja dva sistema se mogu u potpunosti poistovetiti na ekonomskoj osnovi vrednosti rada merenoj ljudskim godinama, sa uključenjem parametra vreme (broj radnih sati u prostorno i vremenski određenim koordinatama istorijskog momenta) koji je jedini merodavan i isti za svaku ljudsku jedinku bez ozira čime se ona bavila (ukljujući i spavanje).O ovome kasnije.
Komunisti kao produžna ruka kapitalista obogaćeni Ist. Marksizmom i definicijama (dogmama) su svoje pobedničko pravo ozakonili u robovlasničkom odnosu pojedinac - elita propisima i zakonima o prisilnom radnom vremenu = zakonom propisano radno vreme koji su bili istovetni ( kao nasleđeni i nisu bili prihvatljivi za radikalne promene) kao i u kapitalističkom društvu na početku prošlog veka. Položaj "revolucijom usrećene" radničke klase je u Real Socijalizmu UDSSR ako se pogleda na zakonsko obavezno radno vreme, bio je još gori nego u tada mladom korporativno američkom društvu. Kineski model će nastati kasnije tokom osamdesetih.
Eksperiment YU
KPJ je odmah po preuzimanju vlasti prišla jezgovitim promenama i društvenoj Tranziciji (pravoj za razliku od demo-kratske) postavljajući pravce budućeg društvenog razvoja u potpunom skladu sa evropskim tendencijama (država blagostanja) i proširujući (gde god je to bilo moguće) zakonske osnove ovog razvoja. Da je ovo istina govori i predaja fabrika na upravljanje radnicima (Split, J.B.Tito 50 ih) i formiranje radničkih saveta kao paralelnog organa upravljanje ostvarenog tek krajem 60 godina ih u EEZ koji još uvek igraju minornu ulogu u organima upravljanja korporativnog društva.
Najveći korak u ljudskoj istoriji humanizacije društvenih odnosa je učinjen upravo u YU, stvaranjem zakonskih okvira Društvene Svojine što je ujedno i bilo stratište na kome će eksperiment YU u krvi završiti....NASTAVIĆU
dragan7557