Ne upoznajem se sa nepoznatima

mladen.mladen RSS / 13.05.2009. u 17:46

faces on the street
whom to begin with
whom to end it with
and live
and seek
for further on...

Tadeuss P. Blanque

Nivo I - nazovimo ga dečačkim

Na ovom nivou razumevanja nisu potrebni dodatni komentari. Svako na ovom nivou primetiće besmislenost naslovne izjave, i preći preko nje, bez osmeha, bez ljutnje, bez ikakvog komentara. Da ih pitate kako se ta stilska figura zove rekli bi vam bez dvoumljenja: oksimoron.

Nivo III - nazovimo ga sporim

Na ovom nivou osoba će nakon nekoliko pokušaja možda primeti u čemu leži besmislenost ove izjave, makar uz malo pomoćno potpitanje: a kako se to upoznaje sa poznatima? Onda će reći: uh al ti je fora, zna se na šta se misli... Na tom nivou se često zna na šta se nekom prilikom misli iako to nikada ne zvuči sasvim logično, i, ako zaista razmislite, i dalje vam neće biti jasno.

Nivo II - nazovimo ga zanimljivim

Ovde su devojčice, mahom, bistre, mada im i dalje nije strano da izgovore nešto takvo, makar potpuno svesne da se rečenica kosi sa logikom, opštom, i obeshrabrujuće sigurne da ima potpunu potvrdu u logici, ličnoj. Kako na istom problemu ne mogu biti zasnovane dve logike dolazimo do problematične grupe. Na ovom stupnju shvatanja datog iskaza zadržaćemo se najduže, takoreći, njima je posvećen ovaj tekst.

Nedoumice zanimljivih

Dakle, kako bismo objektivno razmotrili problematiku koja bistre devojke tera da izgovore naslovnu izjavu moramo prvo objasniti okolnosti. Govori se, jelte, o internet poznanstvima. Na sajtovima za druženje (social sites) svakodnevno se upoznaju svakojaki ljudi, pa i bistre devojke sa bistrim dečacima.

Dolazi i do mešanja intelektualnih, društvenih, estetskih, generacijskih i drugih grupacija, ali zadržimo se na fenomenu retkog ali mogućeg poznanstva jednoklasnog para - bistre devojčice sa bistrim dečakom. Uključimo u ovaj primer i podjednake parametre mesta stanovanja, društvene uklopljenosti, profesionalnog uspeha, izgleda, lične sreće i sl. kako bismo imali dva relativno podjednaka primerka ljudske vrste. Jedinu bitnu razliku među njima čini pol.

Dakle, sa takvim polaznim premisama dolazimo do toga da poreklo komentara oksimoron, jednih, i ma hvataj se za slamku ali zaista se ne upoznajem sa ljudima sa interneta, drugih, zapravo leži u polu. S obzirom da ne verujem, bez obzira na dobra ili loša lična iskustva, u intelektualnu različitost polova, a pod pritiskom pomenute logike da su dečaci ovom prilikom u pravu, pozabaviću se onim što tera devojčice da u jednom trenutku odbace logiku kojom u najmanju ruku podjednako dobro vladaju.

Da, priznajem da je problem višeslojan i složen, ali kako bi ovaj tekst bio shvaćen na najbolji mogući način, moram da zamolim da podsećate sebe kod svake rečenice da se govori o bistrim devojčicama i bistrim dečacima, dakle, da, retkim izuzecima, ali stvarnim ljudima, a ne hipotetički postavljenim idealnim primerima.

Razlog prvi - Srbija

Kao i uvek prvi odgovor je - Srbija. Hteli mi to ili ne, devojčice su ovde zaista u lošijem položaju u vezi sa svim što se tiče odnosa među polovima. Odgovorno tvrdim i spreman sam najagresivnije da branim taj stav, da su, bez obzira na faktore koji formiraju mikro i makro društvene vrednosti (mediji, škola, roditelji, bla bla) za ovakvo nepravedno stanje najveći krivci upravo dečaci.

Ovo jeste moj zaključak iako sam u obzir uzeo ozbiljne olakšavajuće okolnosti: frustracije nepoznavanja ženske ljubavi tokom viših razreda osnovne, i dalje u srednjoj školi, uspevaju da postanu deo ličnosti mnogih dečaka. Bezbrojni izlasci i vraćanja kući (i samo masturbacija pred spavanje) tokom nekoliko godina prirodno stvaraju bes koji se ispoljava onog trenutka kada čuju da neko ipak ne odlazi kući sam, koji se još prirodnije pojačava sa saznanjem da odlazi sa njom, tom nekom (voljenom, željenom ili tek temom za masturbaciju za jedno veče).

Kada bi se sve svima dešavalo zluradih komentara verovatno ne bi bilo (poput verovatno tačne teorije da bi ogromna većina krivičnih dela nestala kada bi socijalni status svih bio izjednačen, ili da bi nestala žuta štampa kada bi svi imali zanimljive živote i sl). Dolazimo do toga da sam pritajeni šovinista jer smatram da dečaci moraju da zaustave, pa da pokrenu taj točak na neku drugu stranu, jer devojčice to neće uspeti, no to sada nije važno.

Razlog drugi - fizičke predispozicije

Nešto opštiji odgovor je fizička snaga. Jasno je da roditelji biju decu samo zato što su deca slabija (batine ne prestaju kad deca postaju bolja, nego jača), da se agresivnost u životnim situacijama povećava sa sigurnošću u svoju fizički nadmoć (u saobraćaju, u kafani, i sl), da su slabiji dečaci u raspravi sa jačima uvek tiši, i svi ovi primeri potiču još iz preprimatskih stepena evolutivnog razvoja.

Dakle, iako na ovo nećemo odmah pomisliti, ovo jeste jedan od glavnih i zaista osnovanih razloga zašto su devojčice te koje izbegavaju viđanje sa nepoznatim dečacima.

Razlog treći - može im se

Iako ovo ima mnoge i čvrste veze sa prvim odgovorom, izdvojiću ga kao poseban jer je moguće da se ovde nećemo svi složiti (logika jeste samo jedna ali nekada prosto ne postoji jednoznačan zaključak, i onoga trenutka kada pokuša da ga izvede tamo gde ga nema više se ne može nazivati logikom).

Postoji naučna pošalica da su devojčice još od evolutivnog stadijuma prvih homo erektusa (uspravnih ljudi) značajno promenile odlike životinjskog sveta. Mužjacima njihov polni organ nije više bio dostupan kao do tada (primeri iz prirode su bezbrojni), i oko devojčica je počeo lagano da se razvija oreol nedodirljovosti ili bar teže dodirljivosti. Istovremeno, polni organ dečaka postao je istaknutiji nego bilo gde u fauni (mada im/mi to nije puno pomoglo).

Kao lošija strana ove evolutivne promene u načinu kretanja za devojčice pojavili su se porođajni bolovi usled skupljanja karlice koju je oblikovao uspravan hod. Nauka kaže da ovi bolovi nemaju paralelu kod mužjaka iste vrste, i ja moram da se složim.

Međutim, svakoga svoj bol boli najviše, a moji su duševni bolovi često vezani i za devojčice koje dalja evolucija (palca i mozga) nije dotakla, i jedino mi na njima interesantno ostaje ono uspravnim hodom skriveno. Mada, volim i lepu kožu, i stopala, i lopatice, i tako neke obične lepe stvari. Iako se devojčice sa time ne slažu, daleko veći broj njih lakše će dobiti šta god od daleko većeg broja dečaka nego obrnuto. Njihove tvrdnje da to nema smisla, ako ne možeš da imaš ono šta želiš ne zadovoljavaš se bla bla bla, nastaju samo iz tog razloga što je njima ponuda široka i najčešće potpuno otvorena.

Brat moj je ovo prokomentarisao kao još jedan klasičan srpski primer monopola: povlače robu sa tržišta stvarajući veštačku inflaciju i povećavaju joj cenu... ko nas j..e što nemamo udruženje potrošača...

Uzeću ponovo primer gladi: sit čovek ima običaj da voli, ili ne, neki začin, jelo, ukus... Gladan čovek je gladan, i to je sve. U ovakvim okolnostima za očekivati je da dečaci imaju oborene kriterijume kod izbora devojčica-sagovornika, jer je ponuda svih vrsta ženskih roba i usluga na dostupnom tržištu više nego oskudna (govoreći Vukašinovim rečnikom).

Kako bilo, devojčicama je jasno da ga pitaju, dečak koga su upoznale preko interneta video bi se sa njima. Sa druge strane, s obzirom da sve vreme pričam isključivo o bistrim devojčicama i dečacima, ovo znanje je nepotpuno bez uzimanja u obzir činjenice da bi se dečaci upoznali i sa drugim, isto tako nepoznatim internet drugarima, bistrim dečacima.

Ostali razlozi

Drugi razlozi pored ovih manje su važni, i najčešće ih pre možemo smatrati izgovorima nego razlozima. To na primer može biti princip neke devojčice, ali principe uvek formiraju neki raniji ljudi i pomalo je neopravdano primenjivati ih na nekom novom, a naročito ne na potvrđeno bistrim dečacima (potvrdom se smatraju sati dopisivanja bistrih devojaka).

Zatim, ralog može biti i izgrađena beznadežnost devojčica da će nešto biti drugačije, da će se nešto lepo i posebno dogoditi, itd, međutim, i ovo nema mnogo smisla. Tako se može zaključiti da se devočice nadaju nekakvim posebnim događajima, pre svega u emotivnom smislu, iako se govori o običnom viđenju.

Podsetiću ponovo da pričam o ličnom upoznavanju sa nekim sa kim provode sate u dopisivanjima, te znaju i šta mogu da očekuju u razgovoru, samo što ovoga puta pored izgovorenog/napisanog postoji i mnogo više začina i načina komunikacije (glas, pogled, grimasa, govor ruku, itd).

Jedan od ovih izgovora može biti i zauzetost, ali ljudi potcenjuju svoje vreme provedeno u dopisivanjima, i najčešće je isto to vreme sasvim dovoljno za viđanje. Naravno, tada već nastupaju garderobe, čiste kose, depilacije i sl, ali opet, ko onda tu šta od upoznavanja očekuje?

Postoji i naizgled opravdano pitanje: možda je manijak? Lično sumnjam da postoji mogućnost da bistar čovek ne prepozna nešto takvo posle višesatne, ili višemesečne, komunikacije sa nekim. Uostalom, ne treba zaboraviti međusobnu povezanost stanovnika Beograda npr, ali i cele Srbije, pa je veoma lako proveriti bilo koga sa ono malo informacija koje se pojave u datim dopisivanjima.

Izgovor može i biti apsolutna zasićenost života bistrih devojčica pojavama bistrih dečaka u njemu. Ovo bi možda imalo smisla kada opet ne bi bilo sati provedenih na sajtovima za druženje. 

Sve u svemu, ne postoji nijedan zasnovan razlog za neupoznavanje sa nepoznatima osim tri gorenavedena.

Bistar dečak pred razlozima zanimljivih

Bistar dečak ne živi samo u Srbiji. On je građanin Srbije i sveta, te ne spada u sve pomenute priče. Bistar dečak se ne koristi fizičkom snagom da kaže ili uradi nešto što neko ne želi. Bistar dečak najčešće ima nekog sa kim se i njemu može, a neće. Bistar dečak ne umišlja koješta ako s nekim priča uživo. Bistar dečak ne smatra viškom nikog bistrog, dečaka ili devojčicu, novog, u svom životu. Umem reći, ako nekog vidiš da poleti za tren, da mu se senka od stopala odvoji, on može čitav život kasnije za tlo ostati prikovan, ali znanje da je bar jednom leteo kod bistrih ne iščili: ma učinilo mi se, nemoguće..

I da, bistar dečak sve ovo toliko podrazumeva da ga samo veselost duha održava da nastavlja da kucka po tastaturi. Makar i samo tamo, teško se odriče zanimljivih...

 

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana