Ljudska prava

IZ PODRUMA U PODRUM

Freedom of Information RSS / 15.05.2009. u 11:12

 

Autor: Rodoljub Šabić

Naša sugrađanka K.S., u želji da pokrene postupak rehabilitacije svog oca, upustila se u potragu za kopijom odluke na osnovu koje je on, kao IB-eovac svojevremeno početkom 50-tih, upućen na zloglasni Goli otok. Potraga ju je preko BIA dovela do Arhiva Srbije. Arhiv ju je obavestio da se dosije njenog oca nalazi u njegovom posedu, ali joj je uskratio kopiju traženog dokumenta.

Arhiv je doneo rešenje kojim je odbio njen zahtev uz obrazloženje „da, s obzirom da još uvek ne postoji zakonska regulativa za korišćene arhivske građe Bezbednosno-informativne agencije, kojom bi bio regulisan način, uslovi i krug ovlašćenih lica koja mogu ostvariti uvid u dosijea, Arhiv Srbije nije u mogućnosti da postupi po podnetom zahtevu odnosno da tražiocu omogući uvid i dostavi kopiju traženog dokumenta iz dosijea imenovanog."

Nakon toga K.S. je podnela žalbu Povereniku za informacije. Usvojio sam njenu žalbu i naložio Arhivu da joj stavi na raspolaganje kopiju tražene odluke.

Članom 5. stav. 2. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja propisano je da svako ima pravo da mu se informacija od javnog značaja učini dostupnom tako što će mu se omogućiti uvid u dokument koji sadrži informaciju od javnog značaja, pravo na kopiju tog dokumenta, kao i pravo da mu se, na zahtev, kopija dokumenta uputi poštom, faksom, elektronskom poštom ili na drugi način.

Mogući izuzeci od slobodno dostupnih informacija propisani su odredbama 9., 13. i 14. Zakona. Ni jedan nije apsolutan, svi su relativni, znači u svakom konkrektnom slučaju se ceni da li je reč o interesu koji je pretežan u odnosu na interes javnosti da zna. A činjenica da dokument predstavlja arhivsku građu, sama po sebi, nije kao relevantna tretirana ni u jednom od njih.

Uz to, članom 8. stav 1. navedenog Zakona propisano je da se prava iz ovog zakona mogu izuzetno podvrći ograničenjima propisanim ovim zakonom ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zaštite od ozbiljne povrede pretežnijeg interesa zasnovanog na ustavu i zakonu.

Nemam dileme u pogledu ispravnosti svog pravnog stava. Samo, imam problem s tim da ga sve češće ponavljam. Gotovo je besmisleno da se problemi ove vrste rešavaju preko Poverenika. Treba li da očekujem stotine ili hiljade žalbi? I može li Arhiv, sve i kad bi za to imao daleko više volje, uz raspoložive kadrovske i druge resurse, da odgovori na veliki broj ovakvih zahteva?

To me podseća na činjenicu da će uskoro, u junu biti 13 godina od kako je Savet Evrope doneo famoznu Rezoluciju o merama o razgradnji nasleđa bivših totalitarnih režima. Ta Rezolucija je bila motiv odnosno osnov da praktično sve postsocijalističke zemlje donesu zakone o arhivama tajnih službi bivših režima. Naša zemlja je možda jedina postsocijalistička zemlja koja to još nije uradila. Jedina „novost" je to što poslednjih nekoliko godina BIA predaje Arhivu Srbije delove arhiva bivše OZNE i UDBE. Ta primopredaja vrši se faktički, nije propraćena nikakvim odgovarajućim propisima. Ukratko, problem se prebacuje iz jednog podruma u drugi. Koliko dugo će se  „istrajavati" na tom „rešenju"?



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

uniceps uniceps 13:09 16.05.2009

Pandorina arhiva

Dragi Rodoljube, da li vam je mozda palo na pamet kakve nesagledive posledice po drustvo moze da ima otvaranje arhiva tajnih sluzbi u Srbiji?

Licno sam sam za to da se vec jednom izvrsi ta "obdukcija", ali skoro izvesno stoji cinjenica da smo toliko duboko ogrezli u "drukanje" da se prosto bojim kolaterlanog raspada svakolikih vezivnih tkiva u ovoj zemlji. Takodje, ne mislite valjda da ce jedna tajna sluzba da ostvari zakonski zacrtanu stopostotnu transparentnost po tom pitanju?



Freedom of Information Freedom of Information 14:06 16.05.2009

Re: uniceps

Dragi Rodoljube, da li vam je mozda palo na pamet kakve nesagledive posledice po drustvo moze da ima otvaranje arhiva tajnih sluzbi u Srbiji?


Sa mogućim negativnim posledicama morali su računati i svi oni koji su to uradili pre nas, ali su, računajući sa negativnim posledicama neotvaranja arhiva ipak to uradili. Bitan je način na koji se to čini. Naravno da kompletne arhive ne treba „baciti na ulicu“. Veliki deo informacija iz tih dosijea može i mora biti dostupan samo ljudima na koje se odnose ili njihovim naslednicima, a javnosti samo uz njihovu saglasnost. Ali svakako postoji i mnogo informacija koje javnost jednostavno mora da zna. A trijaža te ogromne količine informacija ne treba da se sprovodi po dnevnopolitičkim, ili lažno bezbednosnim kriterijumima, već po kriterijumima struke, nauke i etike. To znači da bi trebalo da je sprovode u tu svrhu posebno formirano kompetentno telo sastavljeno od ljudi sa ličnim dignitetom, stručnjaka za arhivistiku, istoriju, pravo... Znam da će, u našim prilikama, ovo zvučati utopistički, ali mislim da ne smemo prestati da verujemo da smo u stanju da uradimo ono što su mnogi uradili pre nas. Pozdrav. R.Š.
uniceps uniceps 16:06 16.05.2009

Re: uniceps

Dobro receno. U potpunosti se slazem s vama. Dodao bih jos i ovo:
U tom ili pre tog procesa bi trebalo povesti jednu kampanju u kojoj bi se zapravo i donekle trivijalizovali podaci iz tih arhiva, bez obzira koliko bolno neka saznanja mogu da pogode njihove aktere. "Ima njih Cvorovica...", na zalost nisu svi zavijeni u oblandu komedije. Bice da su mnogi od tih ozloglasenih "fajlova" pre stvarani u "Ime naroda" nego zarad "Balkanskih spijuna". I jedna, i druga verzija su, podjednako po svojim cinovima, nesvrsene a bilo bi nam dobro da i tu predstavu vec jednom okoncamo. Etika je kljucna rec, tacno...samo, ko ce biti taj koji ce baciti prvi kamen? Ima li ga medju nama?
zeljudina1 zeljudina1 22:28 16.05.2009

... Nophodno demokratskom drustvu...

Ali, da li srpsko drustvo smatramo demoratskim?

U Srbiji je neverovatan pojam vlast/drzava. I vlast i drzava su 'iznad' zakona. Neverovatan je taj kontinuitet brutalnosti 'onih koji jasu' i patnja 'onih koje jasu'. Podseca na kaste u Indiji. Samo se pripadnost kasti ne dobija rodjenjem nego ulaskom u partiju (vec koju). Sadasnja vlast ce potpuno kolegijalno 'pokrivati' predhodnu, jedna drugoj kao da prenose kredibilitet sveopsteg univerzalnog znanja i nepogresivosti i da narod, kao takav sa svim tim nema nikakve veze, a samim tim i 'arhivi, udbe i ostala legla zla' ce zauvek ostati 'NEDODIRLJIVI'.
A najjace je sto svi okrecu glavu: ista je ruka koja je ubila Drazu i hiljade rodoljuba i ista je ruka koja je pustila Miru Markovic i Marka da napuste Srbiju i ista je ruka ubila Djindjica, Curuviju, Stambolica i ista je ruka ubila dvojicu vojnika u onoj nesrecnoj kasarni i ista ruka i dalje vrslja i kroji nase zivote, kao da izadje iz arhiva, napravi zlo i vrati se u isti!!!
mrvicak mrvicak 23:01 16.05.2009

Naravno

da će da boli (mislim, da bi bolelo, pošto još nije izvesno i da će ih više otvoriti)..
Svaka katarza boli, ali neistina još više, a pride onda bol trajee, ponavlja se, uvrće u spirale muljaža... a sve nepotrebno.
Boli i kad saznaš da imaš rak, samo onda možda možeš stići i da ga lečiš, a ako ne znaš eto spasao si se šoka, ali ne i ishoda nelečene boleštine..

Ma, krajnje cinično. BTW, kada je moja mama išla da traži na uvid svoj dosije, srete tu i čikicu golootokaša kome su uredno rekli da on nema dosije!!
uniceps uniceps 01:32 17.05.2009

Re: Naravno

mrvicak
da će da boli (mislim, da bi bolelo, pošto još nije izvesno i da će ih više otvoriti)..
Svaka katarza boli, ali neistina još više, a pride onda bol trajee, ponavlja se, uvrće u spirale muljaža...
Ma, krajnje cinično. BTW, kada je moja mama išla da traži na uvid svoj dosije, srete tu i čikicu golootokaša kome su uredno rekli da on nema dosije!!


Bol je dobar. Oslobadja. Dokazuje da smo i koliko smo zivi. Strah takodje. Samozadovoljstina, tesko. Nama je ostao tumor neodradjenog gradjanskog rata, jer smo i dalje poprilicno polarizovani kao sistem, narod (uh, kakav pezorativan izraz), nacija i na kraju krajeva politicka bica.
U nas postoje bar dve Srbije, a u poslednje vreme taj se antagonizam odlikuje u Srbija-drzavi (citaj Macehi) i Srbija-Srbima. Nije to stvar kafkijanskog drzavnog aparata koji se hrani zivim ljudima, nego je to stvar interesnih grupa, a pre svega biblijski prokazanim slabostima, koje su kod nas zabriljirale na najmracniji moguci nacin. Presli smo put od kom-idealizma, preko soc-realizma, preko sve-ce-to-narod-pozlatiti gubizma, i napokon do divljackog kapitalizma, potkrepljenim neoshundisticko-religijskim iskupljenjem za sve izmisljene grehe nasih roditelja, a zapravo treba da shvatimo da smo i mi, i oni, samo deca jednog doba.

Dosijei nemaju mnogo veze s tim i manje ih je nego srecnih ljudi. Otvaranje istih od strane bilo kakvih experata je zapravo unizavanje ine zrtve, pa makar ona bila i zaludna, bolna ili (ne)profitabilna. Ispostavice se da je u vecini slucajeva u pitanju jedno perverzno koketiranje sa modnim trendom, stvar socijalnog prestiza ili jednostavno sebicna slatka paranoja, a cikica sa Golog otoka se najverovatnije "hvatao u kolo a nije imao noge za igranje". Sustina svega je da je, po svoj prilici, bolje biti politicki idiot, nego se boriti protiv vetrenjaca... i u toj borbi biti oduvan, koliko god to defetisticki zvucalo. Demokratija je iluzija i san (privremeno?) potlacenih.
mrvicak mrvicak 21:40 17.05.2009

Ipak

imaju veze s tim, mislim dosijei.

Jer oni su zakopana prošlost, ili makar deo prošlosti, а bez suočavanja sa istom, kakva god bila (modnotrendovska, slatka paranoja, doh-kihotska ili šta god od onoga što navodiš i ne navodiš), nema šanse da shvatimo da smo deca jednog doba ili šta god već shvatili - tj. nema šanse da zdrave glave, pa makar i bolni, krenemo u neponavljanje grešaka - da bismo prošlost prevazišli, moramo je upoznati - a preduslov jeste otvoriti dosijee.
uniceps uniceps 21:29 18.05.2009

Licne stvari

mrvicak
imaju veze s tim, mislim dosijei.

Jer oni su zakopana prošlost, ili makar deo prošlosti, а bez suočavanja sa istom, kakva god bila (modnotrendovska, slatka paranoja, doh-kihotska ili šta god od onoga što navodiš i ne navodiš), nema šanse da shvatimo da smo deca jednog doba ili šta god već shvatili - tj. nema šanse da zdrave glave, pa makar i bolni, krenemo u neponavljanje grešaka - da bismo prošlost prevazišli, moramo je upoznati - a preduslov jeste otvoriti dosijee.


Don Kihot je bio pomenut u drugom kontekstu, a sto se tice ponavljanja gresaka, toga ce uvek biti, kako na individualnom, tako i na nacionalnom nivou.

Dobro si rekao: oni su zakopana proslost...a ja cu da dodam: i ne treba ih otkopavati.

Sta mislis o ovoj sasvim realnoj situaciji: neko sa 65 godina,ode da mu se otvori dosije o tamo pronadje podatak da mu se zena godinama kresala sa kumom, da mu je najbolji prijatelj saradnik DBa, da mu je prisluskivan svaki razgovor, da je onaj "sto je napredovao u sluzbi a gluplji je od njega", zapravo sve vreme prijavljivao nepostojece gafove svog kolege iz kancelarije, da njegova deca i nisu njegova deca, i tako dalje, i tako dalje.
Sta sad jedan takav skrhan covek moze da ocekuje od ostatka zivota, a radi se o davnasnjoj istoriji, o dogadjajima koji sa danasnje tacke gledista nemaju nikakvog znacaja? Jel treba da satre sve u sta je verovao do tog trenutka...samo zato sto mu je omoguceno da sazna nesto sto mu nista dobro doneti nece?

A ima i dijametralno suprotna situacija: da isti taj ode da procita taj dosije i da u njemu ne nadje podatke da je - ceo radni vek nosio toalet papir iz firme kuci, da je jednom komsiji sipao secer u rezervoar novog automobila, da je imao 22 svalerke i jos 5. incognito-dece, da je komsinici otrovao psa, da je krao u samishki, da je sejao pakost gde god je stigao i da ga nikad niko zbog toga nije nagazio...pa cak i ni sopstvena savest!

Summa summarum: nije dosije merilo zivota vec neke druge sasvim licne stvari, vrednosti i ubedjenja.

mrvicak mrvicak 22:43 18.05.2009

Re: Licne stvari

Da, jesu lične stvari i upravo stoga otvaranje dosijea, koliko je pitanje političke mudrosti, prevazilaženja prošlosti, možda i nekog učenja iz nje - jeste i pitanje prava: da se sazna, šta god, loše i bolno, jadno ili tragikomično.

Ne bi nikom bili poštom poslati hteo ne hteo - naravno da bi na zahtev išlo - tj. ko želi da otkopa ima na to i pravo, ako ne želi ta ko ga tera... a svašta je tu još skriveno, uključujući i nerazjašnjene smrti - te naravno da, kao što kažete, dosije nije merilo života - ali je ljudsko pravo saznati...

Da, zato se samo otvaranje mora učiniti mudro, odmeriti kome mogu biti dostupni itd. Srećom, mnogi su to pre zemljice Srbije učinili, pa imamo iskustava za poučiti se.

Ukratko, na ličnom planu to je pravo koje se uskraćivati ne sme.
A i na društveno političkom planu, i pored svesti o mogućim ružnim posledicama, mislim da ove pozitivne pretežu - ali oko toga se naravno može sporiti - ali zbog prava onog prvonabrojanog otvoriti se moraju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana