Kako se radjaju zlocinci(Prvi dio)

 Jednom u Londonu , sasvim slucajno, dok sam jos prodavao novine na crno, upoznao sam Majka. Bio je cudak, dosao iz urbanog Beograda negdje u danima krize. Dugo je radio kao porno glumac a kasnije je sva svoja zadovoljstva sveo na dobar dzoint. Jednom mi je rekao: "Kolo to je ono kada grupa seljaka tabana u gumenim cizmama po sasusenom blatu!"

 Matu Mustapica iz sela Kolo, mati Kata donijela je na svijet sa prvim snijegom u Hercegovini. Otac Lojzo, kada su mu donijeli glas o muskom djetetu, zavrnuo je rukave perlonske kosulje, ogladio dva velika noza drvenih drzaka i onako vruc, dok mu se tijelo naduto od srece pusilo, grabio je zurnim korakom snjeznom prtinom ka svinjcu. Najvece prase tovljeno za "ako Boga bude pa bude mudonja" preklao je vjesto jednim dubokim ubodom i dugackim rezom. Ljepljiva teska krv potokom je zalila snijeg ukraj drvene ograde i poskropila kragnu i prsa Lojzina. Ne progovorivsi ni rijeci, onako krvavih ruku i ne ispustajuci noza, ostavio je preklanu zivotinju izvaljenu u poslijednjim tragovima postojanja i uputio se ka konobi.

Sve vrijeme, iza njega, poluhodajuci a pola pocupkujuci , kao da se njima rodio Mato, isli su susjedi Vinko i Dusan uzagrenih ociju i lomeci prste, fiskalski cekajuci da budu nagradjeni kojom bukarom zutine i smotkom duhana. Vinko je teglio glavu kao da je bozija ruka vuce u visine ne bi li kako izgledao vazniji i veci  jer je visinom bio jedva do pazuha krsnom mrcini Dusanu zadriglom od sinocnje rastike i suhoga mesa koje je cijele noci gasio bevandom u kojoj se nije  poznavala voda.

Okrvavljeni otac otvorio je bacvu zutine sa svetim pokretom i mala cesma od sljivina drveta prokapala je zlatnom tecnoscu i pustila snazan kiseo miris u kamenu konobu. Iz velike drvene utrobe natocile se bukare i kada su susjedi posrkali i poslijednju kap , Lojzo ustade, uze pusku i izadje u snijeg. Puce tri puta i zapjeva gangu. Raskreveljeni susjedi sa novom punom bukarom prihvatise pjesmu zavicaja i tako Kolo sazna da se u kuci Mate Mustapica nece ugasiti vatra.

Lojzo je i sam bio jedinac. Istina, imao je dvije sestre udate negdje oko Mostara ali to se u njih nije racunalo. Bile su to one, tamo negdje, i samo je mati Kata za njima suzu pustala. Mali je Lojzo caci  bio uzdanica. Rastao, rakolio se i ucio da su muska celjad ona sto na plecima nose svijet. Kako su mu pocele izbijati malje, tako je Lojzo bio sve veci , sve opasniji i sve gluplji. Priroda mu je podarila veliko tijelo pa je vrijedio za snazna i opasna momka.

Skolu nije volio pa je zavrsio osmoljetku sto u Kolu i nije bila mala stvar. Skoro kao da je izucio za doktora ili popa. Iza njegovog obrazovanja stajalo je puno pletara vina i puno kostradine a o svakom bozicu i dobra pecenica.

Ozenio se rano, cerkom jedinicom Ive Skocibusica, dobrog covjeka iz Tihaljine. Kata je prvi put vidjela Lojzu na sv. Antu u crkvi. Njemu se svidjela plavooka djevojka. Najvise su mu se svidjele te oci koje su ga gledale nekako drugacije od svih ociju djevojaka koje je gledao u selu. Nije on znao sta iz Katinog pogleda vuce njegovu seljacku volju ali je znao da ce je odvesti kuci i da ce mu bas ona radjati sinove.

Kati je receno da ce Lojzo biti njen muz. Caca je sa njom otplakao i njenu i svoju sudbinu. majka joj je bila mrtva vec 10 godina. Duhan se sve manje prodavao. 

Obukla je vezenu haljinu, vidjela konje i drvenu skrinju od pokojne majke.

Sanjala je da je napada Mora noc uoci vjencanja.

U mraku je osijetila miris prostote muske i bol.

Svanulo je.