Grupa Bombarder-(ex-yu) je nastala sredinom osamdesetih godina. Prvo njihovo ostvarenje "Bez milosti" je odlična trash-metal ploča. Grupa je delila tužnu sudbinu ovih geografskih meridijana i dugoo se o njoj ništa nije čulo. Tek posle (skoro) deset godina na (već tada) suženom tržištu pojavljuje se još jedno njihovo izdanje "Thrash symphonies".
U vreme pojave njihovog prvenca - Bez milosti, u Beogradu se paralelno, pojavljuje još jedna zanimljiva pojava na muzičkom nebu - a to je bend Heller sa istoimenim albumom. (ko nadje njihov bilo kakav klip - ima nagradu)
U Beogradu u to vreme beše popularan i (novo)beogradski četverac Bloodbath, čiji će uticaj na našu (ondašnju) pustu hc-metal scenu - biti presudan...Takodje, Bombarder svira paralelno sa grupom Ludilo iz Bosne takodje, poznatom po svojoj antologijskoj ploči "Čoban tjera monstrume".
Sviraju po mnogim festivalima širom Evrope. Grupa (u suženom sastavu) postoji i danas.
----------------------------
Zvoncekova bilježnica (htedoh napisati kako su ovo već rasprostranjene beleške na margini (kopirajt gospodin Budimac) ali retkom a sopstvenom visprenošću, putem asocijacija, na um mi dodje i poznato ime našeg popularne kragujevačke grupe "Zvoncekova bilježnica". Ko je bio srednjoškolac ili upućeni stariji znalac devedesetih - svakako se seća lucidnih i uvek novih nastupa frontmena ove grupe Tozze Rabasse (gopodin je pravnik iz ovog simpatičnog grada-usko specijalizovan za rešavanje sporova u vezi sa zemljom i medjama okolnih poljoprivrednika)
Ovo je bilo sve o muzici, za danas...
Potreba za ovim blogom, novim postom - nastala je iz želje za najobičnijom interakcijom (koja se u blogovima sa konciznom temom inače zove i trolovanje...
Tako da ako poželite reći nešto, a pojma nemate o ovoj muzici - svakako ste dobrodošli (nemam ni ja pojma o mnogočemu, pa ostavljam stalno komentare /dosadne/ divljenja kod gospodina Čerevićanina).
Zašto naslov Noći užas - jer nakon teme o Urošu Petroviću i njegovoj (vredne pažnje) knjizi sa zagonetkama (trk na blog kod Bocvene) se javila želja kod mene za duuugim komentarisanjima.Pogotovo u noćima užasa - to su one duuuge i samotne noći, bez sagovornika (a i bez sna) pa obilazite blogove, ali svi autori već uveliko spavaju ili jednostavno žive svoje živote - a tamo nekom sa druge strane monitora se ipak priča...(znači trolovanje do mile volje, ali na prvom mestu ovo sve pišem - da bih opet do mile volje pisala dole /sebi sama, što da ne/ komentre kad svi pozaspu... Ko će mi pomoći ako ne ja sama sebi?
Trebalo bi spomenuti kao važan faktor za nastajanje ovog bloga i nesanicu (jedan od faktora kako je Šumska postala redovni /a zašto ne reći i dugogodišnji?/ čitalac bloga b92 a nakon što je povratila san - počela je i komentarisati da bi se nakon toga pojavio nesnosni osećaj krivice i neobjašnjive neprijatnosti (znate ono kad napišete negde komentar, i ubrzo osetite kako vam rastu uši - jer autor istog možda misli da ste vi iz nekakvog drugog virtualnog tabora i uporno se ne obazire na vaše iskrene i (u pokušaju) lucidne komentare? ?Zato sam ja brže bolje, osetivši se neprijatno - napisala nekoliko priloga - da bih auditorijum uputila u to sa kim imaju posla i ko sam ja, makar približno...
Elem, (belem-bu/čisto da znate kako prihvatam svaku vrstu vedre šale/ ako osećate potrebu da iskažete svoje divljenje prema nekome na blogu, a to do sada niste u dovoljnoj meri učinili već - to je još jedan od razloga za nastajanjem ovog (na prvi pogled muzičkog) bloga...(mene lično je već sramota /ovo najiskrenije govorim/ kada više puta za redom kod istih autora ostavim komentar kako mi se njihov post izuzetno dopao....a onda se osetim kao da sam napisala bogdasačuva uvredu...Početak svaki je težak-a ja se veselim činjenici da me taj glup i umišljen osećaj već napušta. Pa nisam ja kriva što ljudi sjajno pišu a ja bih da im to i saopštim!! (ovo stoji da biste shvatili kako sam ljubitelj književnosti u svakom smislu, pa ako baš cenite nekog autora a nemate to sa nekim podeliti u ovom trenu - izvolite, dogadjalo se i meni, nekoliko puta (ovo se odnosi na moj kratki prošli post o sjajnom piscu Nemanji Mitroviću o kome skoro ništa ne znam). Eto - da nema zabune nikakve, ja sam za svaki slučaj - otvorila dušu-
Moji su porivi za pisnje ovog bloga/posta kao što već rekoh, sasvim sebični. Poslovi završeni, napolju teška vrućina i ...pred monitorom je onda najlepše (svakako bolje nego ispred ekrana tv prijemnika)...Neka draga lica odsutna, druga u rasejanju, a adikcija na internet blogosadržaje već uočena...ma znate kako je to... A i drugarstvo i sport izuzetno cenim u životu, pa samim tim imam i potrebe za istim!