Početkom devetnaestog veka Amerika je posedovala mnoge očigledne osobine junačkog doba - neistraženu divljinu gde su ljudi bili ugroženi od divljih zveri i neprijateljskih plemena - te ne čudi što su se tu ubrzo pojavili američki pandani drevnih junaka. Međutim, neizvesnosti vezane za državne granice, težnje i jezik, kao i tanka linija koja razdvaja činjenice i nade, imale su svoj pandan u neodređenoj granici između junačkog i komičnog. Prvi američki narodni junaci izašli su na scenu praćeni salvama grohotnog smeha. Nosioci nacionalnih ideala bili su mete smeha nacije. Ta neobična kombinacija bila je proizvod američkih osobenosti.
Naravno, podatak kako su se pojavili evropski junaci iz junačkog doba - Ahilej, Beovulf, Sigfrid, Roland, kralj Artur i drugi - obavijen je tamom. Verovatno su se prvi put pojavili u usmenim legendama, tek postepeno ulazeći u zvaničnu pisanu književnost.
U Sjedinjenim Državama sve je bilo drugačije. Dejvi Kroket ( 1786 - 1836 ) još je bio živ kada su o njemu počele da kruže usmene legende. Još nije bio umro, a njegovi podvizi, stvarni ili izmišljeni, već su bili objavljeni u štampanoj verziji. Preko svojih '' autobiografskih '' dela ( koja su uglavnom napisali drugi ) on je postao poznat širom kontinenta u roku od jedne decenije posle svoje smrti.
Dakle, bar dve ključne odlike vezane su za stvaranje američkog narodnog legendarnog junaka. Najpre, došlo je do fantastičnog hronološkog sažimanja: za put od neuhvatljive usmene legende do štampane forme tu je bilo potrebno nekoliko godina a ne nekoliko vekova. Legende su brzo odlazile u štampu pre nego što su mogle da budu pročošćene od vulgarnosti i lokalizama. Drugo, najmlađe štampane verzije bile su napisane na osoben američki način; nisu pripadale književnosti već '' potknjiževnosti ''-delima o narodskim i vulgarnim temama, koja su izazivala grohotan smeh, a bile su to gromoglasne komedije i neverovatne priče, pustolovine namenjene prostodušnima. Anegdote o Kroketu su za samo jednu deceniju, prešle iz malog sveta domaćih anegdota i barskih pošalica u veliki demokratski svet štampe.
Dejvi Kroket je bio najvažniji i neko vreme najpoznatiji kandidat za obožavanog nacionalnog junaka. Kroket, sin vojnika koji je učestvovao u Ratu za nezavisnost i koji je postao vlasnik krčme rođen je u severoistočnom Tenesiju. Pobegao je od kuće da bi izbegao batine kad mu je bilo trinaest godina, lutao je nekoliko godina da bi se oženio u osamnaestoj. Ne uspevši kao farmer, 1813/1814. godine pridružio se Endruu Džeksonu u ratu protiv Indijanaca iz plemena Krik i neko vreme bio izviđač. Kasnije je unajmio čoveka da umesto njega odsluži vojsku i preselio se u južni Tenesi, gde je otpočeo karijeru u javnoj službi, najpre kao naimenovani mirovni sudija, a potom kao pukovnik milicije. Odselio se ponovo i naselio na krajnjoj zapadnoj granici te države ( gde mu je najbliži sused bio na jedanaest kilometara ) i ubrzo je bio izabran u državno zakonodavno telo kao predstavnik te nove izborne jedinice. Potom je na sopstveno iznenađenje bio izabran i u Kongres. Bio je kongresmen u tri saziva. Kada nije bio u Vošingtonu vodio je opasan život u zabitim šumskim krajevima: tokom jednog devetomesečnog perioda ubio je 105 medveda; umalo nije poginuo 1826.godine prevozeći bačve niz Misisipi.
Nije bio baš obrazovan i nije baš poštovao knjiško znanje, a za pravopisna pravila je govorio da '' protivreče prirodi ''. Kao sudija ( u vreme kada nije znao značenje reči '' pravosuđe '' ), '' on se oslanjao na prirodno urođeno osećanje umesto na pravno obrazovanje ''.
Kroketovi almanasi sadržali su pored '' istinitih pustolovina '' Dejvija Kroketa, i mnoštvo podataka i dezinformacija. Sadržali su pustolovine Danijela Buna, Kita Karsona i drugih znanih i neznanih supermena.
Američki humor i američki junaci nastali su istovremeno. Prvi narodni junaci te nove države bili su komični, a prvi narodski humor te nove države odnosio se na ludorije tih američkih klovnova. Komično i herojsko su u Americi bili spojeni u to doba.
I Kroket je razmetljivo savladavao ljude i zveri i hvalio se. '' Rek'o sam toj zmiji u prašini da mož' da smatra da je gotov '', tako je Kroket upozorio pretučenog Jenkija, '' inače ću od creva da mu napravim žice za violinu. I on se potuljio i pokunjio. Odvuko se ko Indijanac preko proplanka. '' Kroket je pobeđivao zveri snagom tela i uma. Ubio je četiri vuka kad mu je bilo šest godina; rvao se s medvedom dok ga nije ubio; zvečarku je preklao svojim zubima. '' Kad bih po mračnoj noći došo kući'', pričao je Kroket o panteru koga je pripitomio, '' on mi je osvetljavo put do postelje svojim sjajnim očima; repom je svako jutro čistio ognjište, a subotom obavljao sve teške poslove umesto moje žene. Prograbulja kandžama sve njeno baštensko seme, pobrine se svaki put kad mali Bafalo Kroket plače, obriše nam noge svojim krznom kad ih operemo, kandžama pripomaže u timarenju konja, a mojoj ženi dopušta da na njegovim zubima češlja lan. A ako se ne bavi time, onda mi zimi za večeru donese čopr divljih mačaka.'' Kroket je ovladao i silama prirode. On je, na primewr, imao svoj način da umakne od tornada: A onda se začu grmljavina naspram koje je stara Nijagara zvučala ko mačence; drveće je bilo iščupano iz korena i plesalo naokolo ko Indijanci; kuće se srušiše; ljudi su vrištali preplašeni na smrt, a neki od nji' su otišli u nebo s nogama nagore...Srećom, zalutali krak munje prođe kraj mene, a ja je odma' ščepah za taj krak i skočih na nju. Ben skoči za mnom i u'vati mi se za kosu; ja je podmaza' malo bocom zmijskog viskija i tako mi projurismo preko tornada i ostavismo ga za sobom, a to je bilo čudo prirode.
Kroketov najčuveniji podvig vezan za prirodu bilo je spasavanje zemlje na najhladniji dan u istoriji. Najpre se popeo na planinu da utvrdi kakva je to nedaća. '' Vazduh se, u stvari, skroz naskroz smrzo na polovima i nije mogo da se okreće; sunce se zaglavilo između dva parčeta leda u tom krugu i tamo je sijalo i borilo se da se oslobodi sve dok se nije skroz smrzlo obliveno hladnim znojem.'' Kroket je spasao sve što je Bog stvorio tako što je istisnuo medveđu mast na zemljane polove i po suncu. Dao je komandu'' Potegni, kreći se!'' Zemlja je zastenjala i počela da se kreće. '' Prelepo sunašce se pojavilo, pozdravljajuć' me takvim vetrom zahvalnosti da sam od tog počo da kija,.''
Eto, od kojih vremena ti Ameroikanci imaju i želju i volju a možda i misiju i neko pozvanje da spasavaju planetu, doduše, danas to čine najviše kroz filmove u Holivudu a ponekad i u stvarnosti pomisle da je planeta u opasnosti pa potrče da je spasavaju.
Junaci američki bili su neprikladno smešni i neprikladno uzvišeni u isto vreme.
'' Mož' biti...'', zapisao je Kroket, '' da ćete se da se smejete meni, a ne mojoj knjizi. ''
Kroketova hvalisanja nije bilo lako razdvojiti od iskrenog optimizma promotora nove zemlje, od suštih laži prodavaca zemlje, ili od običnih nada pripadnika privremenih zajednica. Čak i danas, kada smo očarani američkim supermenima tog doba, ratko kad nam je jasno zašto je to tako. Da li se divimo lepom, veličanstvenom, velikom ili ružnom?