Vi'iš matori,
U poslednje vreme kao neka, jel'te mlada devojka sam trošila svoje dragoceno vreme švrljajući po internetu, forumima nalazeći na razne teme i dosla sam do tačke kada više ne znam da li sam ja lepo vaspitana ili ovaj svet ode u totalizam.
Dakle, bilo da pričamo o seksualnim orijentacijama (što je danas popularna tema), bilo o politici, o kučićima i mačićima, ma šta god, neko je "netolerantan" i "diskriminiše" neku grupu ljudi.
Čak sam i došla do članka gde u Britaniji je zabranjeno deliti ljude na "ove" i "one", pa je tu došlo do čitave frke oko dvoje klinaca, jer je jedan nazvao drugog muslimanom a ovaj njega isto nekom božesačuvajnepristojnom rečju.
I onda sam razmišljala, i ja kad sam bila mala, bogme nisam volela jednu Zoricu. Uh, nikako, baš je bila neprijatna za društvo, jako bučno i razmaženo dete. I to sam joj stavila do znanja. A i mene su u par navrata nazivali "cigankom" jer sam pocrnela. Ali bili smo deca. Ja i dalje pocrnim i niko me ne naziva cigankom, ta Zorica sada ima decu i dalje je ne volim :) ali joj to ne pokazujem da bih bila tolerantna.
Ono sto me zaista muči je sledeće: Svako biće je takvo da mu neke osobe odgovaraju a neke ne. I kako ja da budem iskrena a da ipak budem tolerantna, kako da iskažem svoje mišljenje, npr ako ja kažem da mi "gej nije okej" ali da nemam ništa protiv njih kao ljudi, nemam želju da ih bijem i tako dalje, opet ispade da diskriminišem.
I ako krene kako je krenulo, KAKO ja svoju decu da ucim da deli stvari na dobro i loše, a da ne pravi podele medju ljudima jer su ljudi tek u 2009 shvatili da to nikako ne valja, i da smo svi jednaki.
Đavo jednaki.