Tokom pedeset godina je nekoliko hiljada dečaka i devojčica bilo fizički, psihički i seksualno zlostavljano od strane katoličkih sveštenika i časnih sestara, kojima pristaju svi epiteti sem ovog pod kojim su činili ta zlodela. Od 1930. godine do 1990. godine službenici Irske katoličke crkve su terorisali hiljade siročića, nebranjenih, bespomoćnih, odbačenih, upravo onakvih na sudbini kojih je predsednik uprave multinacionalke zvane Crkva bazirao svoju filozofiju, koju su kasnije njegovi članovi uprave i nadzorni savet, uključivši i brojne službenike za rad sa strankama, opako zloupotrebili. Da je i jedno drugo preduzeće pola decenije zlostavljalo hiljade dece, svesno i planski to sakrivajući, sumnjam da bi se izvukli od optužbe za organizovani kriminal.
Nedavno objavljeni izveštaj, pisan na 2.600 strana, na kome je rađeno devet godina, svedoči o mukama, jadu i bespomoćnosti hiljada dečaka i devojčica, zlostavljanih u više od 250 navodnih domova u kojima su se sveštenici i samo po imenu – časne sestre, iživljavali nad njima. Hiljade dečaka i devojčica živeli su u svakodnevnom strahu, gde su ih božji službenici silovali, premlaćivali i zlostavljali, bez bojazni da će za to odgovarati. U tome im je bez sumnje pomagao i državni sistem, koji je otvoreno žmurio na sve strahote u kojima su rasla njegova najnezaštićenija deca. 1994. godine je po prvi put u Irskoj pred sud izveden i zbog pedofilije osuđen katolički sveštenik. Zbog crkvenog pritiska pala je vlada. Pet godina kasnije, u ime države, svim žrtava crkvenog zlostavljanja se izvinio bivši irski premijer, Berti Ahern, što je milo rečeno premalo, jer bi u ime tog izvinjenja bar ove, 2009. godine imena i prezimena zlotvora sveštenika i navodnih časnih sestara trebalo da budu objavljena. Ipak, nisu. Još uvek crkveni službenici, za razliku od njihovih žrtava, imaju mogućnost da se sakriju.
Posebno čvrsto zatvorene oči, zahvaljujući kojima su u mraku svakodnevnog mučenja, sramote i bola živele hiljade devojčica i dečaka, je imala Katolička crkva, koja je potvrđene kriminalce sveštenike samo selila iz parohije u parohiju i koja je dala sve od sebe da oni ne izađu pred civilne sudove.
Sve do nedavno je pažnju i zgražavanje svetske javnosti izazivao Jozef Fricl, monstrum iz Amštetena, koji je svoju ćerku 24 godine držao zatvorenu u podrumu, zajedno sa decom rođenom iz incesta, silovanjima. U to vreme, u svetskim medijima su počeli da se pojavljuju i drugi monstrumski slučajevi, u Francuskoj, Poljskoj, Sloveniji...50 godina službenici i službenice Katoličke crkve, bez objavljivanja imena, uz koje bi se mogao dodati pridev monstruma, siluju hiljade dečaka i devojčica, dok ih njihovo preduzeće uspešno štiti od ljudskih zakona i sudova.
Saznanja iz ovog izveštaja neće biti korišćena u svrhu kriminalne istrage, jer je irska organizacija Hrišćansko bratstvo dobila tužbu, 2004. godine, kojom je zahtevala da se u pomenutom izveštaju ne otkriju imena zlostavljača dece, bez obzira da li su živi ili mrtvi. Da li bi ikome drugom uopšte uspelo da pokrene ovakvu tužbu, a kamoli da je dobije?
Ono što je ništa manje strašno od otkrivenih podataka je to da su poglavar irskih katolika, kardinal Šon Brejdi i sveštenički redovi Milosrdnih sestara i Hrišćanskog bratstsva odmah ponudili izvinjenje. Izvinjenje? Da li bi iko drugi, ijedna druga firma ili organizacija, mogla da bude van suda ili zatvora, posle svih zlodela koja su potvrđena u pomenutom izveštaju i u zamenu za krivičnu odgovornost nude – izvinjenje?! Da li ljudi koji su sramota ljudskog roda, posle takvih zločina i posle sakrivanja takvih zločina, mogu uopšte da znaju šta je samilost i iskažu je izvinjavanjem? I koji još uvek zločince brane od ljudskih zakona, pod izgovorom vere? I kakve veze ima izvinjenje sa krivičnom odgovornošću i sakrivanjem zločinaca? Što se mene tiče, mogu da veruju u šta god hoće, u Isusa, u Alaha, u dvokrilne ormane ako im se sviđa, do onog trenutka kada prekrše postojeće zakone koji važe za sve.
To da li će oni odgovarati pred svojim bogom, to me ne zanima, zanima me da njihovi zločini i zverstva budu konačno kažnjeni po važećim zakonima.
Bogu neka se izvinjavaju, pred ljudima neka odgovaraju.