Slična priča je i sa Duhovno-rehabilitacionim centrom Crna Reka i njegovim liderom/vlasnikom/voditeljem/bogom & protojerejem Branislavom Peranovićem. Prema snimcima koje je objavilo „Vreme“, oni koji se u ovom centru odvikavaju od droge i kojekakvih drugih poroka, žrtve su teške torture. Prema rečima onih koji su bili u ovom centru, to je nešto što je svakodnevna praksa i svako ko se tamo nađe će učiniti sve samo da odatle ode. Ako ostavimo po strani to što dotični gospodin sve radi bez bilo kakve škole i/ili formalnog obrazovanja, šokantne su dve stvari. Prvo, on je više puta javno govorio o tome da se u tom centru batine koriste kao metod. Naravno, on je govorio (ne u Kuriru, nego na TV Studio B i B92) o tome kako su batine izuzetak, „samo kad se mora“ i uz pristanak „roditelja i štićenika“. Za one kojima neke stvari nisu jasne – „roditeljska saglasnost“ ne igra nikakvu ulogu kada napunite 18 godina, sem ako vam se ne oduzme/ograniči poslovna sposobnost što sigurno nije bio slučaj sa „štićenicima“. Sasvim je normalno da tzv. javnost u Srbiji, nije reagovala povodom ovih izjava jer većina roditelja i dalje batine smatra prihvatljivim metodom vaspitavanja „onda kad se mora“.
Drugi, za mene najšokantniji deo priče je sličan kao u slučaju Simona Simonovića. Naime, juče se priča o batinama u duhovnom centru „vrtela“ po svim televizijama. Međutim, gledaocima je ponuđena informacija da će „INSPEKCIJA SUTRA izvršiti nadzor“. Pobogu ljudi, a šta će biti do sutra ? Još jedna noć torture ? Da li će u toku te noći ti isti nasilnici možda istraživati ko je „odao tajnu“ ili će se „pripremiti za dolazak inspekcije“ isto kao što su to radili u logorima, a danas rade u većini zatvora kada dolazi neka „strana delegacija“. Verovatno će sutra svaki štićenik reći inspekciji kako mu je veoma lepo u centru, kako se ceo dan mole bogu, okopavaju kukuruz i kako ih niko ne dira. Zašto inspekcija nije mogla ODMAH da ode u taj centar ? Zašto samo nadzor ? Zašto POLICIJA nije otišla i u najmanju ruku uhapsila one koji se vide na snimku ? Koji još dokaz treba ? Koja još posledica je potrebna ? Da li bi smrt od povreda nekog „štićenika“ bila opravdana onim famoznim „ma dobro, bio je narkoman, pa nije velika šteta“ ?
Kao šlag na tortu, stigla je informacija da pomenuti centar nema nikakvu dozvolu Ministarstva zdravlja, ali se za sve dalje dalje mere koristi buduće vreme, koje u prevodu znači „nikad“. Ministarstvo zdravlja će „u saradnji sa MUP utvrditi da li postoje elementi koji ukazuju na nadrilekarstvo“. Kada će utvrditi ? Koliko još ljudi treba da bude pretučeno i na ovaj način lečeno da bi se utvrdili „elementi“ ? Ombudsman kaže da će podneti krivičnu prijavu. Svaki pravnik zna da krivična prijava ne znači sama po sebi puno. Nju može podneti bilo ko i bilo kada, a treba vam par sati da je napišete.
Na kraju, Simon Simonović će proći malo bolje jer je „vidljiv“. Pojaviće se par predstavnika vlasti koji će „pružiti podršku“ i zatražiti „da država zaštiti sve koji drugačije misle“ ili nešto tome slično. Međutim, suština u oba slučaja će ostati ista. Nekažnjivost i neodgovornost za krivična dela su ključni problemi Srbije. Nije bitno da li se radi o diskriminaciji, torturi, nasilju, korupciji, ubistvu ili ratnim zločinima.