Sada je 22. maj 2009. godine.
Gledam i slušam tužnu priču o „lečenju" narkomana u Duhovno-rehabilitacionom centru Crna Reka kod Novog Pazara.
Reakcije su slične, ovoga puta skoro svi su u Srbiji jedinstveni: strašno, šokantno.
- Ovde kod nas dolaze i teški zločinci, razni robijaši, a ima i dece političara, sudija ili profesora. Mi ih bez sve selekcije primamo, ali nekada su batine jedini način da se izborite sa njima - „recept" je Peranovića (inače po obrazovanju diplomiranog inženjera poljoprivrede), koji tvrdi da su i roditelji štićenika upoznati sa svim korišćenim „metodama lečenja".
- Jedan od onih koji su prošli ovakvu „rehabilitaciju" potvrdio je za Vreme da u Centru nekad u dvorištu ređaju zavisnike u krug da gledaju „lečenje nevaljalog": Biju motkama, lopatama, pesnicama, šipkama, kaiševima, čim stignu - rekao je taj svedok.
Imam poznanicu koja je sina narkomana poslala u sličan centar u jednoj zapadnoj katoličkoj zemlju. Ne znam kakve su metode tamo. Sin je sada izlečen, mada ne znam šta to tačno znači. Pitao sam je šta joj je bilo najvažnije. Odgovorila je da joj je najvažnije da joj je sin izlečen. Ne želi da razgovara o metodama.
Mislim da je strašno i šokantno biti težak narkoman (a po pravilu tu ide i kriminal). Šta se sve dešava u trenucima krize bolje da ne znamo. Snimaka tih kriza, hvala bogu nema. Možda neki igrani film sa tom temom može da posluži kao ilustracija. Bilo je izvanrednih tekstova ovde na Blogu B92 na tu tužnu temu.
Hvala bogu da nema snimaka ni iz naših oficijelnih ustanova za lečenje bolesti zavisnosti.
Večeras sam gledao emisiju POLIGRAF na TV B92 gde je bio gost Prvoslav Karanović iz Raške, autor istraživanja i teksta o tretmanu narkomana u centru Crna Reka i dopisnik časopisa Vreme. Čini mi se da je emisija bila inspirativna. Nije se završila zgražavanjem i porukom da u Centar Crna Reka treba slati policiju, državne službenike, lekare nego je Karanović razumno zapitao a šta da se radi sa narkomanima i kako sprečiti dopremanje droge u naše krajeve kroz „meke" balkanske granice.
Ja nisam pametan. Nekako naginjem stavu da je strašnije biti teški narkoman nego izlupati narkomana. Makar i kolenima i lopatom.