Dan Mladosti

dragan17 RSS / 25.05.2009. u 15:56

Eto doslo zadnje vreme, ja pisem o Danu Mladosti!

A sta da se radi kad su se ovi crveni prefarbali u nove boje, "zaboravili sve zajednicke derneke", osnovali Organizacije, Pokrete, Klubove, Kultove, Stite ljudska prava, Bore se za nebesku Srbiju, NE()DAJU Kosovo, , ma samo reci, sve radnje rade. Svaka cast pojedincima iz UDBE, oni ne odustaju, ovi ostali, sram vas bilo komunisti, i zbog onoga sto ste radili, a i zbog toga sto se danas pravite da ne radite!

Nego, Dan Mladosti, ja ga pamtim po Mileni i crnom trikou sa izvezenom Jugoslavijom preko celih grudi i stomaka, jbg tata joj bio neki lokalni direktor, "Drugovi, situacija iziskuje nadljudske napore socijalistickog coveka". Prestala je samnom da komunicira kad je saznala da ju je neki drkos iz moje familije uskratio za zadovoljstvo odrastanja uz dedu, sto nije lepo, ali i njen deda je pola moje familije uskratio za detinjstvo a kamoli za srecno detinjstvo, pa se nismo ljutili, takvi smo mi u familiji, mirni, stalozeni i osvetoljubivi.

Dan Mladosti nije bio praznik u mojoj kuci. Razumljivo. Sve dok nije stigla jedna bosanka, mlada vesela i previse mrsava. Doveo je sin jedinac mog dede sa fakulteta, zaljubio se covek i oce samo nju. Petsto ljudi bilo na svadbi, nije bilo "nasih" pesama, pricaju, al bilo veselo. 

Kad je rodbina saznala da je mlada bila sekretar KP na fakultetu malo se zacnuli, al ajde, sta da se radi, mlada je, prevarili je. Medjutim ne prodje ni godinu dana, a Sarajka postala sekretar u svojoj novoj radnoj organizaciji. Matori jos nije mogao ni posao da dobije (isti dan su diplomirali) a bosanka (moja mama) vec sekretar :)) Potom je gulio matori po selima, i po 30 Km od stana dobrih sedam godina, sve dok nije uspeo da dobije posao u gradu, samo zbog prezimena (dobro i zbog imena, jer su mu prve godine po ratu, kad se rodio, nadenuli ime po najgorem od svih "narodnih neprijatelja" iz familije i tako inteligentno obeleze dete u komunistickom rezimu)

Preko mlade bosanke je i Dan Mladosti usao u moju kucu. Jelo se na taj dan posebno bogovski (a to se kod nas mnogo voli) pa je onda bilo lakse i gledati sletove i slusati pesmice.

Ja sam jurio da igram pored Milene, sreca u baletankama inace bih je mladu unakazio, dolazio kuci sav radostan sa proba skolskih mini sletova, kasnije, malo stariji, kao pravi streber citao recitale na skolskim proslavama ("U mojim venama tece krv predaka mojih..." a prvoborci u prvom redu za srce, znaju ciji sam, samo sto ja jos nisam bio upoznat sa istorijatom sukoba).

I tako, Maj je generalno bio jedan veseo praznik, od putovanja na pocetku meseca, do slucajnog pribijanja uz Milenu na kraju meseca.

 Onda su dosle osamdesete, u skoli sam prvi put saznao da sam iz "neprijateljske familije", a onda su  mi mnoge stvari (pozivi, saputanja, strahovi u kuci) bili jasniji. Drago mi je sto kao mali nisam bio toga svestan, te "razlike").

Mama je vec neko vreme bila van partije, slobodnom voljom, mada je cale debelo platio za taj njen "hir" :) 

 Dan Mladosti je uzurbano stario da bi posle krace i teske bolesti umro, a vec devedesetih se pretvorio u najvecu i najduzu sahranu ikada.

 

 

 

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Blade Runner Blade Runner 17:39 25.05.2009

A stafetne palice

postale su motke kojima smo se mlatili

dragan17 dragan17 11:37 26.05.2009

Re: A stafetne palice

Stafete sa barutnim punjenjem :(

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana