Komunizam se, dečko moj gradi u fabrikama, jebeš ti dušu, jasno!
U suštini bi se blog ovde mogao i završiti, samo osećam potrebu (i želju) nešto reći o komunizmu, a zbog "lokalnog" značenja na ovom blogu.
Odavno je primećeno kako mondijalisti koji se diče svojim "liberlizmom" baštine neke komunističke ideje sproću "velikosrpskog nacionalizma", stava o SPC i slično. Koriste i metode rasprave svojstvene nekadašnjim komunistima - recimo prozianje čoveka a ne stavova. Zbog toga im tepaju "skojevci".
Rečeno je da je to uvreda za ONE skojevce, koji su bar bili spremni žrtvovati sve zarad svojih ideala. Zato uglavnom nisu dugo ni živeli (seća li se neko serije Sedam sekretara SKOJ-a). Onaj ko pljuje ove naše "skojevce" i "komunjare" može takođe doći u zamku - da napada sve levičarske ideje đuture, a recimo podržava Putina, ili možda Čaveza. Ili da sam iznosi neke veoma levičarske ideje sproću tajfuni, u Srbiji je inače veoma teško "normalnom" (videti šta kaže nsarski) čoveku da se opre takvom porivu.
Baš zbog toga reći ću otvoreno šta mislim - nije sve u vezi komunizma loše.
Zapravo ja cenim poriv da se umanji količina rada za drugog, često besmislenog, koji je Marks nazivao eksploatacija. Borba potiv imperijalizma takođe je dobra stvar. Mnoge komunističke zemlje su postigle vanredne uspehe u industrijalizaciji i uoošte tehničkoj modernizaciji. Setimo se da je ćirilica prva stigla u svemir, što teško da bi moglo bez Staljinove osnove.
Uzgred, namerno sam pogrešio - komunističke zemlje, odnosno države nikad nije ni bilo. Čak i one "najnaprednije", gde je radikalizam išao do genocida, sebe su smatrale socijalističkim, a zvanični nazivi su bili tipa "narodna demokratska republika". Partije su ipak bile komunističke, mada nisu sve imale bukvalno takav naziv. Sve u svemu - to je mnogo kompleksnija tema nego što se misli.
I da, loše stvari, koje naši "skojevci" baštine iz komunizma. To je pre svega, i generalno, borba protiv identiteta. Ta borba je ideološki dosledna, jer Marks je smatrao da su svi "identiteti", uključujući tu i porodični posledica eksploatacije, odnosno toga da neko ima sredstva za proizvodnju. Sve je svođeno na to. Preferiran je identitet radničke klase, a i on je bio privremen, dok država ne "odumre". Pri svemu tome potpuno su zanemareni organski aspekti ljudskog organizovanja (nije li etimologija sama po sebi jasna?) Dakle u nekoj budućnosti sa državom bi odumrle nacije, religije, čak i porodica - deca bi se vaspitavala kolektivno, ljudi bi živeli u grupnom braku.
Naravno, ovo poslednje, što se tiče porodice, je u praksi odbačeno, mada neke refleksije možemo videti kod predloga zakona o porodici koji su pokušali lansirati naši "nevladini". Ali je borba protiv nacije i religije bila veoma konkretna. I to asimetrična. Neke nacije su smatrane "potlačenim", pa se njihov nacionalizam tolerisao, bio čak podržavan. To je taj stav Kominterne o "velikosrpskoj hegemoniji", koji samo sa drugim nazivima imamo kod današnjih "skojevaca".
Međutim, treba li odbacivati zbog toga sve levičarsko?! Posebno kad znamo da su (drugovi) Čavez i Fidel itekako nacionalni, ne odbacuju svoju katoličku veru, i tome slično... Ili pogledajmo rusku sintezu, makar je to ekonomski državni kapitalizam, Putin je bio nedvosmislen u izjavi da je raspad SSSR najveća geopolitička katastrofa prošlog veka.
I za kraj, efekat kontre. Moj omiljeni. Inače, ima internet mesta gde socijalističke ideje mnogo bolje probijaju oklop raznih liberalista. Kako se samo nerviraju kad vide da nekome nije cilj da celog života radi k'o pas.
I za kraj, u tom smislu
Plakao sam kad je pala Sekuritatea, ko psuje druga Tita tog ubiti treba
A trebalo je ovaj blog juče da nakačim ;)