noboole

Crna majka sljive bere ranke
 
Ja sam predsednik i jedini clan Stranke Totalnog Besmisla. Mi (ja) (sto je isto) se zalazemo za totalnu diktaturu u svetu ideja. U nasoj koncepciji stvarnosti, izborima se moze prici samo asimptotski, pa i predizborna kampanja traje vecito. U stvari, pojam vremena koristimo jedino da manipulisemo biracima, obecavajuci da ce im jednom biti bolje.


noboole, stariji i mudriji, em se dalje batrga (Wtf!??? Osam godina na blogu??? Kuda ide ovaj svet...) :
Prethodnom tekstu dodajem amandman: Manipulisemo i samima sobima. Vreme i sve sto dolazi je divna zabluda. Ono dolazi, dolazi, dolazi.

Jos jedan edit: noboole-u se cini da je blog propo; slazete li se? (konstatacija napisana 14/10/2016)


Kao sto se moze videti po prisustvu mojih komentare: i dalje sam tu u trenucima slabosti. (31/07/2018)

... zasto? (03/06/2021)

Odrastanje. Prezrevanje. Transformacije. (17/07/2021)


*** Summa summarum *** (13/09/2022)

Blog b92 je prva drustvena mreza na kojoj sam bio aktivan. Moje digitalno drustvovanje je pocelo 2006. godine (vidite datum registracije, uostalom), kada sam kao i mnogi drugi emigranti gradjanske provenijencije koristio tada nezavistan portal da se informisem o dogadjajima u matici. Druga velika mreza ciji sam postao clan je Facebook i to iste godine. Doneli su ga iz postojbine americki studenti evropskih fakulteta. Eto, to vam je kulturna razmena iz prve ruke.

Na Fejsbuku sam izdrzao do 2009. Tada sam vec uveliko postao svestan mracne strane drustvenih mreza, sifona za privatne podatke i razvojne osnove totalno nove branse -- inzinjeringa ljudske psihe. Namerno koristim rec inzinjering, a ne nauka, jer ideja je prakticna aplikacija, iskoriscavanje (bez ikakvog prava na nesaglasnost nas zamorcica). Podseca me na Rembrandtovo remek delo "Cas anatomije". Takodje, osecao sam se cudno prateci divergirajuce razvojne puteve ljudi sa kojima sam se druzio, delio divne trenutke tokom master studija.To je bio uncanny valley u kome sam se zaglavio, te deaktivirah nalog.

Za forum b92, IRCove tipa cybercaffe (ili, kako se vec zvao) i slicne sam jednostavno zakasnio. Internet sam dobio posle 2000te tako da je sve to bilo ispod mog radara.

U vreme kada sam se pojavio, b92 blog, pod palicom Dejana Restaka, predstavljao je nesto fascinantno. Ideal antickog foruma, mesto za suceljavanje misljenja, razmenu ideja, povezivao je obicne smrtnike i velike face drustvenog zivota. Vibriralo je na svim idejnim frekvencijama, pokrivao se ceo politicki spektar, ali --- makar je to bio moj utisak --- dominirala je ekipa okupljena oko principa gradjanskog drustva, licnih sloboda. Tadasnji VIPovci: Svilanovic, Djelic, Srbljanovicka, Milic(i), Cirkovic .. cisto ilustracije radi. Takodje prisutni eminentni (kao i nesto vise ilegalni) predstavnici akademske zajednice (ukljucujuci i moju fledgling malenkost), novinari van duznosti, samostalni umetnici, pisci-u-pokusaju i, uopsteno, "ljudi koji imaju nesto da kazu".

Treba uzeti u obzir da je vremenska tacka u kojoj sam otkrio ovaj sajt samo tri godine udaljena od ubistva nosioca progresivnih promena u Srbiji. Bilo je tesko
i osecali smo da nam je oduzet trijumf postignut petog oktobra, no mozda nismo
bili svesni da smo i dalje ziveli na inerciji tog talasa, sada doduse ugasenoga
izvora. Sesnaest godina kasnije, potpuno je jasno da cak i ono sto se desilo
petog oktobra nije bilo dovoljno, da ne postoji zalog koji bi ocuvao makar onu
najosnovniju slobodu --- pravo slobodnih izbora. Da je propustena poslednja sansa
da tadasnja elita (kako nas danas posprdno zovu plemena koja vladaju
Srbijom) uzme stvari u svoje ruke i napravi funkcionalnu, modernu drzavu. To
je doduse sasvim druga tema, prezvakana mnogo puta.

Vracam se na 2006. godinu. Gubitnicka strana petog oktobra je takodje bila prisutna, mada u manjoj meri. Bili su nesrazmerno bucni i zajedljivi, te su
uspeli da oteraju mnoge od gorenavedenih VIPovaca (jer, sta ce nekom u
zivotu da ga notorna budala i bolesnik proganja). Uzgred cu ovde pomenuti da
su se, u vreme Restakove uprave (i malo nakon toga), iz blogomase izdvojili
i mnogi sjajni neVIP vipovci. Cast da imaju blogove na naslovnoj strani
dobili su, izmedju ostalog (tj po secanju i ovde cu mesati imena i nickove):
Vesna Knezevic Cosic (fenomenalno zabavni blogovi, takodje odlicno poznavanje pravog SFa (ne sci-fi)), nsarski (izvanredni tekstovi o fizici, retko ko je imao
vestinu, zelju i dar da priblizi koncepte fascinantih fizickih problema citaocima bez prirodnjackog zaledja), Strongmen (ekspert za drugu vrstu
fizickih problema, ali takodje neosporan pripovedalacki talenat), Krugolina (cije je izgaranje dovelo do prve pobune porodilja protiv nedostojnog tretmana u nasim bolnicama -- steta sto se zakucala u raduletovom pokretu samoobmane i dozivela da je omalovazavaju na osnovu stvari od perifernog znacaja), Budimac (covek preko koga sam otkrio Roberta Fiska; lucidni izvestaji o Bliskom Istoku).

Trebalo bi da je jasno da je u momentu o kome je rec, blog pucao od kreativne
energije (istina, svi smo bili i sesnaest godina mladji).

Sporo osipanje energije promena koje se desavalo u Srbiji (propraceno nokautima u vidu "Svetske krize", otreznjujuce nemilosrdnog odnosa "Zapadnih sila" prema
nasim Haskim problemima, Tadicevsko lutanje i kompromisi) se reflektovalo i
na blog, zajedljiv i propalicki jezik je zavladao, a talenat povlacio. Administracije bloga su se smenjivale i on je polako odlazio u zapecak u viziji
koja je definisala sadrzaj portala b92.

Bez obzira na sve te promene, nastavio sam da dolazim na blog. Uzrok je neverovatna lakoca (pavlovljev refleks) nalazenja bilo cega preko interneta i to sto se ipak zadrzao delic one grupacije koja me je i navukla na ovaj portal.

Zbrzavam. Trenutak sadasnji. Od slavne bastine B92 kao jednog od bastiona slobodne misli, ostalo je samo ime. Portal je zombi, ljuska kojom gospodari parazit koji se uvukao u sve pore drustvene realnosti. Mozda nije originalno, ali recept za pobedu
radikali su nasli kada su se podelili u dva struje (ne bih se iznenadio da je to
bilo unapred planirano i aminovano od strane banana vojvode) i poceli da kooptiraju
ideje, a naknadno instrumente, pa najzad i ljude koji su pripadali progresivnom
krilu. Naravno, u njihovim kandzama i ideje, instrumenti, te ljudi su se ojalovili,
izvitoperili i propali. Kao i ovaj sajt.

Cini mi se da je vreme da i sam stavim tacku na prisustvo u ovom dzepu
digitalne stvarnosti. Pre svega, zato sto osecam da samo doprinosim
citanosti sajta koji je perverzija sopstvene izvorne sustine.

I dalje cu pratiti privatne poruke.

E, da, ova licna istorija bloga je napisana u dva daha, a kraj je dosao u trenutku kada me je vise mrzelo da pisem. Svako ko mi bude spocitavao gramaticke i stilske greske moze da mi, khm.



noboole

noboole
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  25.01.2007 VIP izbora:  0 RSS RSS Feed