Rešivoje

Ja sam običan dečko. Toliko običan, da me ni komšije iz zgrade ne razlikuju od hiljada „običnih“ tinejdžera koje svako jutro krmeljive i bezvoljne viđaju oko ovdašnje gimnazije. Običan sam i po tome što imam ćaleta i kevu koji neprestano kukaju i gađaju glagolima te iste komšije, javno komunalno, lokalnu vlast…Običan sam i po tome što imam mlađu sestru. Naravno, ona me užasno nervira. U svađi smo od kako znamo za sebe, a „ratnu sekiru“ ne mozemo da zakopamo jer ovdašnji komunalci nikako da pokose travu u obližnjem parku…
Mačak Živko je ponos naše male porodice još od dana kada sam ga uzeo sa ulice. Bilo je to pred sam kraj školske godine, davno, još kada sam bio u drugom razredu srednje škole. Oko mojih nogu motalo se žgoljavo crno belo mače. Opčinjen lepotom majušnog stvorenja, setio sam se emisije o aktivistima za zaštitu životinja koju sam prethodno veče gledao na televiziji. Inspirisan njihovim aktivnostima, odlučio sam da učinim dobro delo i da zadržim mače. Razmišljao sam: „Vala, ako mogu oni… e, mogu i ja!“.
U narednim mesecima dva psa su našla svoj novi dom u dvorištu mojih bake i deke. I njih sam našao na ulici. Učinio sam još nešto. Simbolčno sam zakopao ratnu sekiru sa sestrom u pokošenom parku - čitavo subotnje prepodne nam je trebalo da pokosimo travu i ofarbamo klupe. Nekoliko večeri kasnije video sam stanare iz zgrade na klupama koje smo nas dvoje popravili, među njima i našu majku. Bio sam ponosan na sebe, osetio sam se važnim, korisnim, kako za sebe i svoju porodicu, tako i za svoje komšije.
Nije mi bilo dosta. Jedne noći, dok su gromovi sekli nebo, a grmljavina tresla zemlju čvrsto sam odlučio da promenim stvari u sopstvenom okruženju koje mi se nisu svidele. Shvatio sam da mnoge stvari u životu od mene zavise i da svoj život i živote ljudi iz okruženja mogu učiniti lepšim. Bilo mi bitno da učinim NEŠTO. Znao sam da ću se osećati bolje. Pogleda upretog u plafon, sav u groznici, kriknuo sam: „Rešivo je! Sve je rešivo! Ustao sam i zapisao: „Svet je tvoj! Ako ti se ne sviđa, promeni!“ Sledećeg jutra sam na listu papira ispisao sve što me mučilo. Najpre sam krenuo sam, a onda su mi se pridružili ortaci iz škole. Zapravo, ne samo oni…skejteri iz obližnjeg parka, komšije iz susednog ulaza…pokrenuo sam grad...
Još uvek sam aktivan i još uvek uočavam probleme, predlažem rešenja i sprovodim ih u delo. Počeo sam od svog najbližeg okruženja, porodice, komšija, prijatelja, menjao sam sve što sam smatrao da je loše i štetno. Nisam dozvolio da me okolina promeni, već sam ja promenio nju!

Rešivoje

Rešivoje
Datum rоđenja:  - Pol:  - Član od:  07.11.2008 VIP izbora:  4 RSS RSS Feed