AKO

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,

Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,

ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.

Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,

Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.

Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,

izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,

Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,

I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".

Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,

ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.

Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!