Prvi blog koji sam napisala na ovom mestu se ticao preživljavanja jednog deteta. Objavio mi ga je Cole, rekavši, da će, ukoliko ga skinu, otići odavde.
Seriju blogova koju sam sada započela, a imala nameru da radi ‘umetničkog dojma' i dopiranja do negde (možda) razvučem, ću skratiti, jer... možda mesta neće ni biti, jednim podužim tekstom, i mislim da je važno i volela bih da ga pročitate, jer postoji mogućnost da se neki životi promene sa dalekosežnim ‘posledicama'.
Ring the bells that still can ring
Forget your perfect offering
There is a crack, a crack in everything
That's how the light gets in.
A onda smo se vratili mom rezultatu holtera. I trenutnoj temi: 10000 preskakanja za 24h i njenim predlozima za razne opcije kako to prevazići.
Disklejmer: Tekst je poduži, ali računam da one, koje su za nas samo broj u užasnoj statistici, to zaslužuju.
Čekam da platim kinder (ne smem da kažem kako ga moje dete zove) ali je joy bez 'int'.
Kada je Ali Mohammadian primetio da je njegov učenik meta nasilnika, samo zato što je izgubio kosu zbog bolesti, rešio je da učini nešto povodom dečaka koji je prestao da se smeje.