Ima ljudi koji ne veruju dok/ako se ne dokaže suprotno, a ima i nas koji verujemo dok/ako se ne dokaže suprotno. Ovi prvi uvereni su da imaju formulu koja ih štiti od razočarenja, i nas druge smatraju naivnima. Mi drugi sebe uglavnom nazivamo optimistima i smatramo da ovi prvi žive u konstantnom strahu od života, nama neizdrživom.
Ovi prvi obično ne glasaju, da se ne bi razočarali.
Mi drugi stalno glasamo i stalno se razočaravamo.
(Imaju i neki treći, koji glasaju i ne razočaraju se - ali o njima ne bih ovom prilikom.)
Realno, za ovih dvadeset i nešto godina višestranačja, još mi se nije desilo da sam za nekog glasala, a da se nisam razočarala. Pa onda kažem sebi: ma, u pravu su ovi što nikom ništa ne veruju, što ne glasaju - neću ni ja više! Potom možda preskočim jedne izbore, ili jedan krug izbora... ali to je uvek privremeno i nikad nisam uspela na duže staze ostati dosledna nijednoj svojoj odluci da više nikad neću da glasam.
Zašto?
Valjda zato što nada poslednja umire.
U konačnici, radije ću ponovo da se razočaram, nego da prestanem da se nadam da ima negde neko ko će možda nekad nešto ipak da učini kako mislim da valja biti učinjeno.
Tako i na ovim izborima što dolaze.
Kad su proglašeni, nisam sebe videla kao glasača nijedne ponuđene opcije, bilo zbog toga što se programi ne uklapaju u moje viđenje budućnosti ove zemlje, bilo zbog toga što sam ih nekada ranije svojim glasom podržala da to viđenje sprovedu samo da bi me oni svojim nečinjenjem (ili potpuno suprotnim činjenjem) razočarali.
I onda se, sasvim neočekivano - pojavila nova opcija.
Neko ko još nije stigao da me razočara, neko kome mogu da verujem dok/ako se ne dokaže suprotno.
Spas u zadnji čas!
Mlada i zelena, tek iznikla opcija, kojoj treba vremena da pusti korenje. Ali opcija koju predvodi čovek koji se u svom dosadašnjem radu pokazao kao dosledan, koji godinama priča isto, koji nije dozvolio da ga blato proguta ni kada je do pojasa u njega zagazio, već se borio kao lav da močvaru isuši i od nje napravi čvrsto tlo na kome svi možemo stabilno da stojimo i da nešto u budućnosti sadimo, da vremenom izraste veliko, bogato i moćno.
Opcija koja ne priča o kuli Vavilonskoj, već o bolnim reformama.
Opcija koja je - što je meni lično najvažnije - transparentnost prepoznala kao ključan faktor borbe protiv korupcije i osnaživanja državnih institucija.
Rešila sam da tog čoveka i tu novu, mladu opciju podržim i više nego što to jedan glas na izborima može.
A vi?
Kad se zagledate u ono mesto u sebi na kome bivstvuje nada, vidite li makar tračak svetlosti, ili totalni mrak?
Mrtva li je vaša nada, ili još daje neke znakove života?
Da li vam je dosta svega, ili vam je dosta samo parazitskog sistema, partijskog zapošljavanja i arčenja novca poreskih obveznika?
http://dostajebilorestart.org/
https://www.facebook.com/Dostajebilo
https://twitter.com/SasaRadulovich