Koronavirus pandemija nije opasno samo po živote, već i za svetsku privredu. snažan pad na skoro svim glavnim berzama širom planete samo je pokazatelj očekivanog udarca koji će izvesno pretrpeti realna ekonomija, kroz pad privredne aktivnosti, posebno u sektoru usluga.Tulip-manija u Holandiji sredinom 17. veka, koja je dugo bila opisivana kao klasična piradimalna šema, imala je i dodatne, možda važnije, negativne efekte. Naime, ovaj finansijski krah, koji je bio povezan sa epidemijom kuge prenetom iz nemačkih zemalja zahvaćenim 30-godišnjim ratom, pokrenuo je, kao i epidemija kuge 1346. (koja je pokosila trećinu evropske populacije), bezbrojne teorije zavere. Strani trgovci i vojnici, jevrejske zajednice i marginalizovani siromašni su bili na optuženičkoj klupi. Stoga nije iznenađujuće da se današnje širenje virusa već uklapa u nacionalističke narative. Nekim Amerikancima će kinesko poreklo bolesti potvrditi uverenje da Kina predstavlja opasnost za svet, dok će mnogi Kinezi verovati da su američke mere za borbu protiv virusa rasno motivisane, pored ostalog da bi blokirale rast Kine (teorije zavere o CIA koja je stvorila virus već kruže). Kako je čuveni svetski istoričar Johan Hojzinga pokazao, period posle ‘Black Death' (1346) u Evropi izgledao je kao "krah srednjeg veka". Po njemu, posledice nisu bile samo ekonomske, već rastući misticizam, iracionalizam i ksenofobija koji su na kraju ukinuli univerzalističku kulturu srednjeg veka, pored ostalog oličenu u katoličanstvu i latinskom jeziku koji je koristila evropska elita. Stoga, nije teško zamisliti da bi COVID-19 mogao biti vesnik slabljenja globalizacije.
Za razliku od dve prethodne globalne recesije ovog veka, novi koronavirus, izaziva istovrememo šok na strani ponude i na strani potražnje. Naftni šok (prekid snabdevanja naftom iz zemalja Zaliva 1970-ih) bio je klasičan primer pada ponude. Ovog puta, usled ‘naftnog rata' Saudi Arabije i Rusije, koji strahovito pogađa američku produkciju iz uljnih škriljaca deluje samo u pravcu dramatičnog pada cene energenata. Međutim, strah od zaraze pogodiće tražnju, pre svega za uslugama aviokompanija, odnosno turizmom i ugostiteljstvom, ali i proizvodima kao što su automobili. Kada milioni ljudi ne mogu da idu na posao (bilo zbog zastoja ili zbog straha), globalni lanci vrednosti se kidaju, budući da su granice dobrim delom blokirane. Posledično, svetska trgovina se smanjuje, sa negativnim uticajem na snabdevanje, koji je dobrim delom posledica dramatično povećanog straha. Ono što sledi su nestašice - nešto što neke zemlje nisu videle od naftne krize 1970-ih. Empirija ukazuje da će otprilike jednu trećinu ekonomskih gubitaka od bolesti predstavljati direktni troškovi (gubici života, zatvaranja radnih mesta, troškovi karantina itd.). Preostali, indirektni, troškovi će odražavati smanjivanje poverenja potrošača i biznisa, kao i otežanog finansiranja. Istina, finansijski sistemi su otporniji nego pre Globalne finansijske krize, ali neizvesnost ostaje veliki problem.
Na sreću, postoje ohrabrujući znaci. Kao i za vreme svetske finansijske krize 2008, kada je SAD bila prva zapadna zemlja koja se oporavila, iako je prva bila pogođena sa padom hipotekarnog tržišta, Kina sada beleži sve manje slučajeva i polako pokreće industrijske kapacitete. Istina, druge zemlje, uključujući SAD, uglavnom beleže drastičan skok u broju slučajeva, izgleda da većina njih na dobar način rešava zdravstvenu krizu i ublažava neizbežan ekonomski pad. Naravno, jedini siguran način da se zaustavi pandemija jeste suzbijanje virusa, ali njegovo širenje možda tek počinje u nekim zemljama. Ono što većina država trenutno pokušava jeste da krivulju trajanja infekcije, odnosno kretanja broja obolelih rastegne barem dvostruko tako da omogući zdravstvenim sistemima da se izbore sa rastućim brojem zaraženih.
Iako je priroda trenutne pretnje veoma različita, u ekonomskom pogledu ona bi mogla biti repriza poslednje finansijske krize pre 12 godina. Mnoge centralne banke su počele da snižavaju kamatne stope; američka (FED) je praktično snizila baznu kamatu na nulu i počela upumpavanje neverovatnih 1500 milijardi dolara kraktoročnih sredstava na tržište kupujući državne obveznice i privatne obveznice garantovane hipotekama (ovaj potez osnažen je novom najavom dodatne injekcije od 700 milijardi dolara 15.3.2020.). Ovaj program će se verovatno opet pretvoriti u kvantitativno popuštanje (QE), što znači širi spektar kupovine obveznica, pa tako i kompanijskih. Sve ove mere barem su na kratko sprečile kolaps Njujorške berze sa očajničkim bekstvom kompanija u keš (odnosno likvidnost - čitaj dolare za operativno poslovanje korporacija). Međutim, već ponedeljak, 16.3.2020, doneo je novi snažni pad berzi širom sveta. Naime, raste strah da najavljeno ulivanje ogromne količine novca u bankarski sistem po nultoj kamati možda neće smanjiti strah od kreditiranja preduzeća sa sve većim gubicima.
Ono što je najvažnije da velike ekonomije, uključujući Kinu i SAD, razmatraju subvencije i smanjenje poreza, što je najbolja moguća mera trenutno. I Japan već vaga različite opcije fiskalne ekspanzije, uključujući predlog da privremeno smanji stopu poreza na promet. Jasno je da najteže pogođene industrije, poput avio-kompanija, verovatno neće moći da prežive bez ogromnih subvencija.
Generalno, čini se da se opet ide pravcom iz 2008-2009 (i 2012. u EU) sa ekspanzivnom monetarnom politikom, što ukazuje da je naučena lekciju iz 2008 - upumpavanje orgomne količine novca na tržišta. Ono što je potrebno u mnogo većem obimu je fiskalna ekspanzija, a to je već pitanje koje zadire u vladajuću ideologiju na Zapadu, odnosno mera koja bi dovela do redistribucije (naravno, eventualno spasavanje korporacija će biti znatno lakše dozvoljeno nego sveobuhvatna državna zdravstvena zaštita u SAD, upravo kada se pokazuje koliko je ona neophodna).
Ipak, ozbiljnost sutiacije navela Trampa da posle proglašavanja vanredne situacije najavi 2000 milijardi dolara vredan fiskalni paket.
Na nivou evrozone, fond EU za vanredne situacije od 400 milijardi evra će po svemu sudeći biti upotrebljen za borbu protiv ekonomske krize izazvane izbijanjem koronavirusa. Na neki način, EU ‘zamrzava' svoju ekonomiju u cilju borbe protiv koronavirusa. Dodatno, i veoma važno za Srbiju, MMF je već objavio spremnost da pozajmi hiljadu milijardi dolara za borbu protiv virusa.
Ipak rizik ostaje veliki. Akcije FED i drugih centralnih banaka ne mogu sprečiti nadolazeće usporavanje potrošnje i ekonomske aktivnosti. Ipak, ove preduzete mere ipak znače da akteri na finansijskim tržištima ne moraju da drže likvidnost na način na koji potrošači već uveliko gomiluju zalihe toalet papira i prehrambenih namirnica. Vodeće vlade i centralne banke, kroz izjave da će učiniti sve što je potrebno za jačanje globalne ekonomije, već najavljuju koordinaciju mera što će pojačati poverenje.
Koliko će pasti globalni BDP i koliko dugo će se to pretegnuti zavisiće od trajanja epidemije, odnosno od blagovremenosti i efikasnosti akcija pre svega vlada i centralnih banaka. Npr. Goldman Sachs Group Inc. procenjuje da bi ekonomija Evrozone mogla opasti za više nego 11% u drugom tromesečju ove godine. Čuveni (IHS Markit's) kompozitni Purchasing Managers' Index (PMI) za Evrozonu, koji je dobar indikator kretanja privrede, pao je na istorijski nizak nivo od samo 31.4 za mart (sa čak 51.6 mesec ranije), što je ubedljivo najveći pad ikada. Procena za usluge je daleko gora nego za industriju, posebno za putovanja, turizma i ugostiteljstvo. Ono što je veoma loš pokazatelj je da se veliki deo globalne trgovine zaustavio, a neke kompanije se nikada neće ponovo pokrenuti (poražavajući je znak da je FedEx, vodeća globalna kompanija za ekspres isporuke, objavila da smanjuje svoje kapacitete isporuke). Bloomberg Economics procenjuje da je privreda Evrozone na putu svoje najveće kontrakcije od kada je osnovana valutna unija. Goldman Sachs upozorio je da će američka ekonomija u drugom tromesečju pasti neverovatnih 24%, dok ostale referentne prognoze ukazuju na smanjenje BDP SAD od 14% do čak 30%. Istina, kineska ekonomija je manje zavisna od trgovine nego što je bila 2003. tokom izbijanja SARS-a, imajući u vidu ekspanziju kineske digitalne ekonomije (preko četvrtine svih maloprodaja se odvija putem interneta), ali će to samo ublažiti snažno usporavanje BDP-a. Naime, u prva dva meseca 2020. industrija je pala 13%, dok je maloprodaja, koja odražava potrošnju, snižena za čak petinu.
U najnovijoj proceni, MMF ukazuje da će pandemija izazvati globalnu recesiju istu ili goru od one pre 12 godina, ali da se rast globalnog BDP može očekivati 2021, dok OECD pak smatra će biti potrebne godine za oporavak. MMF spreman da izdvoji hiljadu milijardi dolara kao pozajmice za likvidnost, a Svetska banka 150 milijardi dolara za razvojne projekte u narednih 15 meseci usmerenih ka zemljama u razvoju. MMF potencira veću ranjivost zemalja u razvoju, kojima pripada Srbija, za već detektovanim snažnim odlivima kapitala.
Za Srbiju je opominjuća pesimistična procena IfW instituta, koji je dramatično spustio prognozu rasta za Nemačku predviđajući da će se BDP smanjiti za šokantnih 4,5-8,7% u 2020. Naime, ako će se naš najvažniji ekonomski partner naći u tako lošoj situaciji, veoma je teško verovati da to ne bi moglo značajno da pogodi domaći izvoz (posebno iz firmi u nemačkom vlasništu), pored ostalog i zbog snažno spuštene tražnje u najvećoj evropskoj ekonomiji (SDI će očekivano biti drastično redukovane). Na žalost, Srbija, koja sve više postaje integrisana u svetske distributivne lance, teško će izbeći sudbinu kontinenta kome pripada. Optistične projekcije za Srbiju su sada pad BDP od 2% u ovoj godini!